Mladi glazbenik Josip Bačić svoj put gradi iskreno i bez žurbe. Za sebe kaže da ga najbolje opisuju pop, autentičnost i iskrenost, a u glazbi ga najviše privlači mogućnost da izrazi emociju i poveže se s publikom. Odrastao uz društvene mreže, svjestan je koliko su one važne za mlade izvođače, ali glazba mu i dalje ostaje na prvom mjestu. U razgovoru otkriva zašto bi volio snimiti duet sa Shawnom Mendesom, što ga najviše uzbuđuje na putu prema uspjehu i koju bi poruku poslao svom mlađem sebi
Kako biste opisali svoj glazbeni identitet u tri riječi – i mislite li da se on još uvijek formira?
Pop, autentičnost i iskrenost. Ne volim se stavljati u ikakve okvire i ne bojim se eksperimentirati jer smatram da se upravo tako mogu u potpunosti pronaći i izgraditi kao glazbenik. Uvijek ima prostora za daljnje nadopunjavanje i napredovanje. Ali, imam svoj stil i zaista bih želio ići u tom smjeru.
Dolazite iz generacije koja je odrasla uz društvene mreže — koliko vam je važna digitalna prisutnost u odnosu na samu glazbu?
Glazba je oduvijek moja najveća ljubav, ali također volim snimati i kreirati sadržaj za društvene mreže. Smatram da su one ključne kako bi glazba pronašla svoj put do publike. Društvene mreže su postale uistinu važne u svakodnevnom životu, a za mene predstavljaju prostor u kojem mogu izraziti sebe i svoju kreativnost. I iskreno, uživam u tome!
Kad biste mogli birati jednog domaćeg ili stranog izvođača s kojim biste snimili duet, tko bi to bio i zašto?
Znam da ciljam visoko, ali najdraži pjevač mi je Shawn Mendes i baš bi bilo kul snimiti s njime duet. Njegove pjesme u meni izazivaju posebnu emociju i njegov pristup glazbi me inspirira. Mislim da nema ništa ljepše, nego kada glazbenik svojim tekstovima i pjesmama uspije prenijeti svoju emociju.
Koliko vam je važno da publika razumije poruku pjesme, a koliko da je jednostavno 'osjeti'?
Iako smatram da je sama poruka bitna, osobno mi je puno draže kada publika osjeti pjesmu jer to onda znači da sam uspio prenijeti svoju emociju i iskrenost te da se netko u njoj pronašao i povezao se s njome.
Što vas najviše uzbuđuje, a što najviše plaši u vezi s uspjehom koji tek dolazi?
Moram priznati da me uzbuđuje sve ono što je drugačije i novo, put na kojem pokušavam izgraditi sebe i ostvariti svoje snove. Sviđa mi se taj doticaj s publikom, način na koji reagiraju i prihvaćaju mene i moje pjesme. Imam dosta planova i radim na njima, a nadam se da ću uskoro imati i javne nastupe, što me uistinu jako veseli. Svaki rad na ostvarivanju plana me iznova uzbuđuje i uistinu pruža osjećaj veselja i ushićenosti. Osobito, kada vidim rezultate te kada shvatim da se moj trud i rad isplatio. Mislim da nemam neki specifičan strah od uspjeha, a ono što mi je najvažnije je na tom putu ostati svoj i ne izgubiti sebe.
Kada biste mogli poslati poruku svom petnaestogodišnjem sebi — što biste mu rekli o glazbi i životu?
Iako ponekad zna biti teško, nikad nemoj prestati vjerovati u sebe. Ako tebi nešto ima smisla, samo idi naprijed, slijedi svoje srce i guraj svoju priču jer uz trud i rad ništa nije nemoguće. Rekli su ti da ne možeš, ali vidiš da možeš. Bravo što nikad nisi odustao i što si uvijek ostao vjeran sebi!
Mnogi glazbenici kažu da im je najteže slušati vlastiti glas nakon snimanja. Jeste li i vi samokritični — ili uživate u procesu preslušavanja i dorade?
Znam biti dosta samokritičan prema onome za što mi je uistinu stalo. Jako sam pedantan, a takav sam i u glazbi. Uvijek pronađem neku zamjerku, tj. kako bi moglo biti bolje i onda radim na tome. Svjestan sam da ništa ne dolazi preko noći, da je potrebno puno truda, rada i iskustva kako bih mogao ostvariti svoj puni potencijal. Jako me veseli cijeli taj proces!
