gledamo je u Dnevniku

Marta Mrzlečki Šimić: 'Kućanske poslove uglavnom obavljam ja – da nisam novinarka, bila bih kućanica'

28.09.2020 u 12:56

Bionic
Reading

S novom jesenskom shemom u HTV-ova središnja informativna emisija se produljila u trajanju, a emitira se iz novog studija, koji se prostire na više od 320 četvornih metara s najmodernijom tehnologijom. U njihovom 'Dnevniku' i dalje ćemo viđati dosadašnja voditeljska lica među kojima je i 43-godišnja Pitomačanka Marta Mrzlečki Šimić

Pet godina vođenja središnje informativne emisije, kaže moglo bi se reći da je vrhunac njezine karijere, ako je riječ o Informativnom programu. ''Dnevnik' je naša središnja informativna emisija, sve se uvijek vrti oko njega i naravno da svi žele da im prilog bude objavljen upravo u 'Dnevniku'. Ja sam sretna što radim posao koji volim. Uživam u njemu i sreća je kada možeš raditi ono u čemu si dobar i što voliš', izjavila je Marta Mrzlečki Šimić za Večernji list.

'Dnevnik' se, opisala je, radi od jutarnjih sati. 'Urednici redakcija raspoređuju kolege na teren, imamo puno dopisništava, treba to sve uskladiti i paziti da nam nešto ne promakne. To je zajednički rad svih nas, u smjeni s voditeljem je back urednik koji napravi okvirni sadržaj i drži sve pod kontrolom, posebno tijekom njegova trajanja', pojašnjava Marta. Nemam nikakve rituale pred ulazak u studio, a i trema joj je nekako nestala s iskustvom. 'Ipak, uvijek je tu prisutna doza adrenalina, ne možeš pobjeći od toga, jer ipak u tom trenutku rad svih kolega ti prezentiraš i moraš jednostavno dati sve od sebe', kaže.

Izjavila je da ima osjećaj da i prečesto pokazuje emocije, posebno one vesele. 'Po prirodi sam optimistična, uvijek nasmiješena i nekako se vodim time da je smijeh lijek. I ružne vijesti nastojim što normalnije prezentirati gledateljima jer mislim da im ne treba u 19 sati netko tko je ljutit i natmuren, ističe. Nedostaje joj kontakt s ljudima jer se na terenu dobije uvid u neku drukčiju stvarnost, sagledaju probleme iz različitih perspektiva. 'Reportaža je kraljica novinarstva, s njome se mogu promijeniti stvari, pomoći nekome, ona potiče na razmišljanje, svi novinari uvijek trče za dobrom reportažom', smatra.

Nije jedina koja iz Bjelovara putuje na posao u Zagreb i to joj ne predstavlja problem, kako je više puta ranije do sada naglasila. 'Mnogi Bjelovarčani svakodnevno na posao dolaze u Zagreb, puno nas ima i na HRT-u. Možda je život u Zagrebu nekada i bio opcija, no kada sam postala mama, uvidjela sam prednost odgajanja djeteta u manjem gradu. Tu sve imamo, Adam je krenuo u prvi razred, blizu kuće nam je i škola i nogometni stadion na kojem on provodi najviše vremena. Sve možemo obaviti pješke ili na biciklu', poručuje.

U prosincu će sa suprugom Alenom proslaviti 20 godina braka. 'Proslavit ćemo u istom krugu ljudi koji su bili s nama kad smo se vjenčali – bilo nas je 30-ak, to je najuža obitelj, oni koji su uvijek tu i koji su najbitniji. Neki od njih, bake i djedovi, nažalost više nisu s nama, no ako zbrojimo svu djecu, ipak nas je više, tako da imamo razloga za slavlje. U šali znam reći da ćemo, ako ovako nastavimo, dogurati do zlatnog pira pa će nas snimiti za neku od naših emisija. A kućanske poslove uglavnom obavljam ja – da nisam novinarka, bila bih kućanica, ovako nastojim balansirati ta dva posla', priznala je.