Uspješnice Ala Bana, kao što su 'Sharazan', 'Felicità', 'Sempre sempre' i 'Ci sarà', koje je snimio u duetu s tadašnjom suprugom Rominom Power, odavno su postale klasici te je bez njih teško zamisliti talijansku zabavu i pop-kulturu druge polovice 20. stoljeća. Danas je u skladnoj vezi s TV voditeljicom Loredanom Lecciso, s kojom ima dvoje djece, a pored glazbenih uspjeha ponosi se time što je 2009. godine proglašen najboljim VIP vinarom svijeta, zahvaljujući grožđu iz vinograda koji se nalazi na zemlji njegove obitelji u Apuliji.

U Zagrebu nas je dočekao baš onako kako zamišljamo pravog Talijana – srdačno, toplo i s osmijehom koji odmah ruši distancu. Iako je u glavnom gradu boravio tek koji dan, našao je vremena za opušten razgovor, šalu i kratke anegdote, pa je cijeli susret više nalikovao druženju sa starim znancem nego formalnom intervjuu.

U razgovoru za tportal prisjetio se prvog dolaska u našu zemlju još krajem 60-ih, koje mu pjesme sa Sanrema najviše znače i kako gleda na novog pobjednika tog kultnog festivala. Govorio je i o tome što za njega znači sreća te za kraj sažeo svoju formulu dugovječnosti u nekoliko jednostavnih, ali vrlo snažnih pravila.

Predvidio pobjedu Salu Da Vinciju

Jeste li gledali ovogodišnji Sanremo i je li vam se svidio?

Sanremo? Što je to? (smijeh) Nastupio sam 16 puta na tom festivalu i bio sam više puta ondje kao počasni gost. Postoji od 1956. godine i sjećam se da je sedamdesetih godina zbog političkih odluka bio otkazan. Nisam shvaćao zašto. Sve dobre talijanske pjesme rođene su na tom festivalu. Ono što je Oscar u Los Angelesu, to je za nas Sanremo. Sretan sam što postoji i svake godine se sve više razvija sa super programom. Za mene je Sanremo poput božićnih blagdana.

Kako vam se viđa Sal Da Vinci, ovogodišnji pobjednik Sanrema?

Sal Da Vinci je moj dobar prijatelj, a poznajem ga još otkad je bio dijete. Svake godine napravim kalendar, a pored njegove fotografije na ovogodišnjem kalendaru sam napisao – on pobjeđuje. A pobijedio je u ožujku ove godine.

Koje su vam najdraže pjesme s tog festivala?

Ima puno pjesama koje volim, recimo 'Volare'. Zanimljivo je da je Domenico Modugno rođen dva kilometra od moje kuće. Onda je Pino Donaggio imao predivnu pjesmu 'Io che non vivo' s toliko lijepom melodijom, pa Massimo Ranieri s 'Perdere l'amore'.

Prvi put došli ste u našu zemlju 1968. godine, a često ste ovdje. Vašoj se kćeri Cristel Carrisi sviđa način života u Hrvatskoj, puno više nego onaj u Italiji. Što se vama sviđa u Hrvatskoj, u Zagrebu?

Hrvatska za mene nije samo zemlja u kojoj pjevam, to mi je gotovo drugi dom jer moja kći Cristel Carrisi i zet Davor Lukšić sa svojom divnom obitelji već deset godina žive u Zagrebu. Ljudi su me ovdje uvijek dočekivali s toplinom koja me jako podsjeća na jug Italije. Zagreb ima europsku eleganciju, ali s mediteranskim srcem.

Mnogi u publici s nestrpljenjem čekaju velike hitove kao što je 'Felicità'. Zna li vam to ponekad ići na živce?

Ne, nikad. Kad neka pjesma postane glazbena kulisa tuđih života, ona više ne pripada pjevaču, nego ljudima. 'Felicità' više nije moja: pripada publici. Ja sam samo glasnik koji je svake večeri isporučuje.

Izlazak na pozornicu je odgovornost

Što za vas znači sreća?

Sreća nije trajno stanje. To su trenuci: čaša vina u zalazak sunca, savršeno otpjevan ton, iskren zagrljaj, osmijeh vaše djece i unuka. Sreća je zahvalnost… a pomalo je i kao živa jegulja – lako vam isklizne iz ruku.

Kako se pripremate za koncerte, imate li neke posebne rituale?

Koncentriram se, zagrijavam glas kao što sportaš zagrijava mišiće i onda… izlazak na pozornicu je odgovornost: ljudi očekuju emocije i posebne vibracije kroz note koje, poput strijela, moraju pogoditi srce i dušu.

Nakon tako duge karijere, na što ste najponosniji – a koja vam je bila najveća pogreška?

Ponosan sam što sam uvijek ostao svoj: sin seljaka iz Cellina San Marca u regiji Apuliji… Ne volim davati previše prostora pogreškama… Postojale su i ne mogu zaboraviti latinsku izreku Errare humanum est. Ponekad sam previše radio, a premalo živio određene obiteljske trenutke. Vrijeme se ne može vratiti unatrag.

'S djecom i sam ponovno postajem dječak'

Vaša strast je glazba, ali i vino. U čemu više uživate?

Glazba hrani dušu, vino je prati. Bez glazbe ne bih mogao živjeti, bez vina bih živio lošije! Recimo da je jedno kruh, a drugo dobro maslinovo ulje. In vino veritas.

Kako najradije provodite vrijeme s unucima?

S djecom i sam ponovno postajem dječak. Igramo se, pjevamo, pričam im priče o selu, životinjama, umjetnosti… Otkrivam da oni obnavljaju osjećaj za život.

Koja je vaša tajna vitalnosti, dugovječnosti i zadovoljnog života jer ste rekli da strastveno obožavate život?

Disciplina, znatiželja, zahvalnost i ljubav. Jedite jednostavno, uvijek radite, volite duboko… i nikad ne prestajte sanjati. Jer dok god sanjate, brišete prirodne probleme života.