U vremenima u kojima se nerijetko čini da svijet oko nas nezaustavljivo gori poznati zagrebački sastav Detour odlučio je prkositi kaosu i poručiti nam jedno: 'Sve je ok!' Upravo je to, naime, naziv njihovog najnovijeg, sedmog studijskog albuma koji donosi prepoznatljiv gorko-sladak, osoban i 'mirisan' zvuk omiljenog benda.

Detour odavno nije samo projekt jednog čovjeka, već velika i uhodana glazbena mašinerija u kojoj svaki kotačić ima svoju ulogu. Osim Nenada Borgudana, kreativnu snagu ove priče čine dva ženska vokala: Laura John i Ivana Giova Radan.

I dok je jedna od njih stigla u bend kao najmlađa članica koja unosi dozu zdravog humora (i spački!), vješto balansirajući život između rodnog Dubrovnika i Zagreba, druga je donijela smirenost i nevjerojatnu energiju, uspješno usklađujući mikrofon s radom u školi. Kako funkcionira ovaj veliki kreativni kolektiv, tko je glavni 'kralj sarkazma', a tko neslužbeno 'ljepilo' u njemu, otkrili su nam članovi Detoura.

Najavili ste sedmi album naziva Sve je ok! - zašto baš to ime albuma?

Živimo u vremenima u kojima puno toga ne štima i djeluje da se svijet raspada, ali unatoč tome prkos u nama može reći 'Sve je ok'. Album se upravo bavi temama inspiriranim tom težnjom da u teškoćama moramo naći načina pozitivno gledati na moguće ishode, a to je mantra koja pomaže, koliko god može biti eskapistička. Može biti i čista ironija ili groteska, tj. karikatura vremena u kojem živimo, da ljudi iz naslonjača s kokicama u ruci ili s gala partyja na krovu nebodera gledaju kako svijet gori. Tako da je ime albuma zapravo višeznačno.

Kako biste ga vi opisali?

Osoban, mirisan, gorko-sladak, s porukom da je sve ok.

Izašla je pjesma 'Preko prepreka', a kažete da je nastala iz osobnog iskustva - crpite li uvijek inspiraciju iz osobnih iskustava?

Vlastito iskustvo stvara najintenzivnije emocije i to je nešto na čemu često gradim pjesme, no s druge strane imam i onih inspiriranih imaginacijom, tuđim iskustvima, knjigom, filmom, reklamom, svime onime čemu sam izložen. Iako je na novom albumu to češće slučaj nego na prethodnim.

'Poprilično smo različiti karakteri'

Kako usklađujete osobni i profesionalni život?

Dosta dobro, s obzirom na to da posao glazbenika ipak omogućava određenu fleksibilnost jer nisi u posve u definiranom radnom vremenu, a to ostavlja vremena za normalan osobni život.

Koji su vam hobiji? Čime se bavite uz glazbu?

Kako sam po struci arhitekt koji je dosta vremena proveo radeći taj posao, dugo mi je glazba bila hobi. Danas, kada mi je ona primaran posao, zapravo i nemam posebnih hobija, tj. situacija se pomalo obrnula… Napravim poneki scenografski ili arhitektonski projekt, a slobodno vrijeme provodim s djetetom, obitelji, prijateljima, uz tuđu glazbu, filmove, knjige, stripove, videoigre, ponešto sporta… uz sve što vole mladi.

Veliki ste bend - dva ženska vokala i vi dečki. Kako funkcionirate?

Poprilično smo različiti karakteri i različiti su nam konteksti, ali unatoč tome jako dobro funkcioniramo. Cure su sjajne, dečki isto tako, a cilj nam je isti, vjerujemo u ono što radimo, poštujemo se, prijatelji smo i zajedno živimo to putovanje, tako da funkcioniramo baš onako kako treba.

'Roditeljstvo uvijek ima svoje izazove'

Oko čega se najčešće ne slažete, a oko čega ste složni?

Neslaganja su rijetka i uglavnom su organizacijske prirode, a ponekad zaiskri i na osobnom planu, što je posve normalno u radnoj zajednici, ali to su vrlo rijetke situacije. Kreativno i ljudski se zaista dobro razumijemo, a to je najvažnije.

Na promociji je bila i vaša kćerkica, a imate i već odraslo dijete. Koje su razlike u izazovima roditeljstva nekad i danas?

Roditeljstvo uvijek ima svoje izazove, bilo u tridesetima, bilo u pedesetima. Jona će ubrzo imati dvadeset pet godina i samostalno živi u inozemstvu, ali još uvijek su u tom odnosu prisutni izazovi roditeljstva, dok Leia ima četiri godine i to je tek izazovno. Što se tiče vremena u kojem živimo, sigurno je izazovnije nego prije 20-25 godina.

Što pripremate za Boogaloo i veliki koncert u njemu?

Zamišljen je kao svečaniji od uobičajenih. To je tip koncerta kakve upriličimo povodom izlaska svakog novog albuma i na njima uvijek nastupamo u proširenom sastavu. Tako će biti i ovoga puta, pa ćemo standardnu postavu pojačati puhačkom sekcijom, gudačima, udaraljkama, dodatnom gitarom i ponekim vokalnim gostom. Što se repertoara tiče, proći ćemo kroz sve faze djelovanja benda, dakle nećemo gnjaviti novim albumom i pjesmama koje ljudi još ne znaju, možda samo tu i tamo pokojom.

'Svi smo apsolutno djeca 90 posto vremena'

Ajmo malo čuti i cure. Kako je biti u ovako velikom bendu?

Laura: Uvijek uzbudljivo. Velika je to mašinerija koja zahtijeva puno ulaganja, truda, mašte i zajedništva. Rekla bih da mi je u početku bilo nešto lakše jer sam bila nova i opčinjena svime dok nisam s vremenom shvatila da to nisu samo mikrofon i pozornica, već jako puno procesa iza kulisa: brainstorminga, proba, vježbanja, promišljanja, pa u konačnici i odricanja, ali sve se na kraju isplati kada zapravo dođe do mikrofona i pozornice. Tada se nahraniš plodovima truda i rada.

Ivana: I prije sam imala veliki bend koji sam sama pokretala i vodila, tako da mi je Detour došao kao prirodna stepenica. Nekako mi je prirodno biti okružena s toliko muzičara – i karaktera.

Tko je najzabavniji?

Laura: Ja (smijeh). Šalim se. Iako, ja sam najmlađa pa najviše volim raditi neke spačkice: zvati članove benda na mobitel sa skrivenog broja ili im izmišljati narative koji ne postoje samo da im vidim reakcije. Kad bolje promislim, to vjerojatno samo mene zabavlja… Delač je kralj sarkazma i crnog humora, a Cipal ima najsmješnije usporedbe i dosjetke koje uvijek izmame osmijeh na lice. Ali iskreno, neovisno o godinama, svi smo apsolutno djeca 90 posto vremena, a ovih 10 posto treba ipak zadržati za profesionalnost. Umjetnički balans.

Ivana: Ne bih izdvajala nikoga posebno, svatko je zabavan na svoj način i u svoje doba dana (ili noći).

Koji su vam hobiji? Čime se bavite uz glazbu?

Laura: Uz pjevanje se bavim pisanjem pjesama, crtanjem, bojenjem bojanki, isprobavanjem nekih kulinarskih recepata ili vještina.

Ivana: Najizraženiji hobi mi je planinarenje iako na to ni ne gledam kao na hobi, nego kao na način života. Uz glazbu se opet bavim glazbom. Radim u struci, profesorica sam glazbene kulture, a dosta sam se posvetila i muzikoterapiji u svom radu s djecom s teškoćama u razvoju.

'Složni smo oko dovoljno stvari koje nas drže'

Moramo i vas pitati oko čega se najčešće ne slažete, a oko čega ste složni?

Laura: Ponekad smo nesložni oko nekih sitnih estetskih stvari, ali možda više oko organiziranosti, kašnjenja, odugovlačenja ili ubrzavanja nekih poslovnih procesa. S druge strane smo složni oko dovoljno stvari koje nas drže zajedno u poslovnom i u privatnom životu, tako da one prevladavaju.

Ivana: Ne znam baš sada navesti nešto konkretno, naiđu tu i tamo teme oko kojih nismo potpuno složni, ali na kraju nađemo zajednički jezik.

Laura, živite u Dubrovniku i kako funkcionirate s obzirom na udaljenost?

Volim reći da sam gore-dolje i nikada u konačnici nemam osjećaj gdje vremenski i prostorno Zagreb prestaje i Dubrovnik počinje jer sam stalno između te dvije relacije (uz koncerte i na sto dvije). U pravilu sam svaki mjesec u Zagrebu, a to ovisi u količini posla. S vremenom mi je postalo mirnije živjeti ovako jer bolje organiziram svoje vrijeme i radim nekakav balans – u Dubrovniku je moj mir i utočište za kreaciju i inspiraciju, a u Zagrebu radim i izrazim te kreativne niti. Kada dođem u Zagreb, znam da nema praznog hoda nego samo rad, rad, rad, dok dolje hranim svoju dušu.

Ivana, kažu da ste vi 'glavno ljepilo' u bendu. Kako vidite svoju ulogu?

Ljepilo? Hahaha, nisam to dosad čula. Ne razmišljam previše o nekakvoj ulozi, samo radim najbolje što mogu u tom trenutku i slijedim neku nit vodilju, a to je da ostanemo u dobroj energiji i usmjereni na ono zbog čega smo tu – na muziku.