Stres svakodnevnog života sve je veći, depresija postaje jedan od vodećih uzroka onesposobljenosti u suvremenom svijetu. No malo je ljudi spremno potražiti pomoć stručne osobe. Naša sugovornica, psihijatrica Marijana Braš smatra kako su u životu veliki 'neprijatelji' predrasude i neznanje pa s tim povezuje i činjenicu da su psihički poremećaji i odlazak psihijatru ili psihologu još uvijek u značajnoj mjeri tabu tema u našoj zemlji.

'Kao što se krivo uz pojam raka povezuje pojam smrti, iako danas znamo da je rak kronična bolest, tako se i uz psihički poremećaj krivo povezuje pojam 'mentalne smrti' ili

'ludila'. Također smatram da se u Hrvatskoj, za razliku od brojnih drugih zemalja u svijetu, izrazito malo govori o međupovezanosti psihičkog, tjelesnog, socijalnog i duhovnog u zdravlju i bolesti. Psihičko stanje važno je u nastajanju i tijeku mnogih tjelesnih bolesti, zbog čega su u brojnim medicinskim centrima odjeli ili klinike za psihosomatsku medicinu veće od onih psihijatrijskih. Naravno, u zemljama u kojima je razina znanja o tome veća na svim razinama, osobe lakše zatraže pomoć, jer su svjesne da im je to potrebno u prevenciji i liječenju mnogih tjelesnih bolesti', ističe psihijatrica i dodaje kako mnogi u našoj zemlji još uvijek uz psihičke poremećaje povezuju samo one koji izgledaju najopasniji ili najteži svojom kliničkom slikom ili prognozom zaboravljajući da je spektar mogućih psiholoških smetnji izrazito velik i da postoje različiti oblici terapija.

Ne ustručavajte se potražiti pomoć
Na pitanje zašto je ljude strah priznati da trebaju pomoć i osvijestiti svoj problem, Braš kaže: 'Predrasude, neznanje, strah ili sram su značajni uzroci ovog ponašanja. Osobe se boje gubitka psihičke kontrole, ludila, i najčešće se uvjeravaju da misle kako su dovoljno stabilne da si pomognu same, ili da će simptomi proći sami po sebi nakon nekog vremena. Jedan broj oboljelih nije ni svjesno što se s njima događa, kao što je na primjer kod shizofrenije, gdje i istraživanja ukazuju da od prvih, često 'šuljajućih' simptoma pa do odlaska psihijatru prođe i do dvije godine, a nekad i cijele psihotične epizode prođu bez pomoći. Budući da nemamo razvijenu psihosomatsku medicinu, osobe s težim tjelesnim bolestima ne znaju gdje i kome da se jave za psihološku pomoć, a nerijetko vidimo stavove čak i među profesionalcima da je npr. normalno biti depresivan ako imaš rak. Da, normalno je imati depresivnu i anksioznu emocionalnu reakciju, ali ako se razvije pravi depresivni poremećaj, onda ga treba energično liječiti.'

Naglašava kako je važno znati da depresija djelovanjem na hormonalni i imunološki sustav negativno utječe na samu onkološku bolest, uz značajno narušavanje kvalitete života pacijenta i obitelji. Stav se, kaže, ne može mijenjati preko noći, već je potreban jedan kontinuiran proces. Braš smatra kako je izrazito važna edukacija šire javnosti o pojedinim psihičkim poremećajima i mogućnostima njihova liječenja.

'Prednost bi dala suvremenim tehnikama podučavanja (npr. korištenje stvarnih priča pacijenata, korištenje umjetnosti i dr.). Izrazito je značajna i edukacija svih zdravstvenih profesionalaca o konceptu medicine usmjerene prema osobi, o činjenici da nikada ne možemo odvajati psihičko od tjelesnog zdravlja te da danas zaista postoje brojne i vrlo efikasne terapijske tehnike za brojne psihičke poremećaje.

Kome se obratiti?
Već i sam prvi razgovor i osvještavanje problema jako je korisno. Stoga je najvažnije shvatiti da postoji problem i potražiti pomoć.

'Mislim da je dosta važno iznijeti svoje poteškoće obiteljskom liječniku, koji je kompetentan da procijeni treba li specijalistička psihološka pomoć i koja se institucija ili dio institucija bavi određenim problemom. Naravno, uz psihijatre, značajnu ulogu imaju psiholozi i socijalni radnici i svi oni koji su educirani za razne oblike psihološke pomoći. Posljedice netraženja pomoći bit će još gore ako osoba pati sama i u tišini. Izrazito je važno prepoznati psihički poremećaj i energično ga liječiti', zaključuje Marijana Braš i naglašava kako će patnje biti manje što se ranije obratimo za pomoć, a rezultati uspješniji.

Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja! Kao što se brinemo za svoje fizičko zdravlje, posvetimo pažnju i mentalnom zdravlju, jer nam ono omogućuje da volimo, radimo i uživamo u životu.