Svaka je zemlja atraktivna na svoj način, pa ni Japan nije izuzetak, no Zemlja izlazećeg sunca među onima je koje najviše draškaju pažnju potencijalnih putnika, posebno iz udaljenijih dijelova svijeta. Tamošnja kultura, gastronomija, jedinstveni mentalitet, prirodne ljepote, čudesne građevine..., sve su to aduti kojima Japan privlači milijune ljudi
Zanimljivi su i tamošnji neobični rekordi, primjerice najmanji park na svijetu u Nagaizumiju. A tu je i - kako je potvrdila Guinessova knjiga rekorda - najstariji hotel na svijetu, Nishiyama Onsen Keiunkan. To prekrasno konačište s toplim izvorima smješteno je u prefekturi Yamanashi, u kojoj se dijelom nalazi i ikonična planina Fuji.
Riječ je o doista jedinstvenom ugostiteljskom objektu, u kojem se gosti natapaju u mineralnoj vodi još od davne 705. godine. Što je još zanimljivije, taj onsen ryokan, kako u Japanu zovu ovu vrstu hotela, sve do 2017. bio je u vlasništvu iste obitelji, kroz njihove čak 52 generacije.
Nitko nije želio preuzeti posao
Tada se dogodio preokret: ni jedan član obitelji Mahito nije htio preuzeti posao, pa je za predsjednika imenovan dotadašnji generalni direktor Kenjiro Kawano. Pojavio se problem jer kako Kawano nije bio u srodstvu s vlasnicima nije mogao naslijediti kompaniju Yushima koja je upravljala hotelom, Zbog toga je Yushima rasformirana, a osnovan je novi konzorcij Nishiyama Onsen Keiunkan Limited koji je preuzeo hotel.
Nishiyama Onsen Keiunkan smjestio se u raskošnim šumama u podnožju planine Akaishi, koju zapadnjaci zovu Japanske južne Alpe, u mjestašcu Hayakawa koje broji jedva nešto više od tisuću stanovnika. Ispod hotela su heotermalni izvori Hakuho, iz kojih voda već stoljećima teče kroz kupaone u hotelu.
Priču je započeo stanoviti Fujiwara Mahito, sin jednog od službenika 38. japanskog cara Tenjija u razdoblju Keiun, po kojem je i dobio ime. Stoljećima je služio redovnicima, plemićima, okrunjenim glavama, šogunima, samurajima, ratnim vođama, poslovnim ljudima i političkim liderima. No, u 19. stoljeću konačno je otvoren i za širu javnost.
Kroz svih tih više od 13 stoljeća, uz temeljitu obnovu 1997., Keiunkan je zadržao tradicionalnu japansku drvenu gradnju s kliznim vratima prekrivenim papirom, i s podovima prekrivenim tatamijima, japanskim strunjačama. Svo to vrijeme krasi ga i uobičajena japanska ljubaznost i okrenutost gostima, a sve to u atmosferi izolirane regije.
Riječ je o istinskom prirodnom utočištu. Naime, hotel je smješten daleko od većih gradova, autobusnih postaja i bilo kakvih drugih uobičajenih usluga, a publika je najvećim dijelom obiteljska, ili prijateljska društva. Sobe su, kako je to i inače u Japanu, minimalističkog dizajna, i nude potpuno opuštanje. Neke od soba imaju vlastite kade s termalnom vodom na otvorenom, a onda iz njih puca pogled na okolni krajolik, pa i na sam Fuji.
Tamošnjih šest termalnih izvora bogatih mineralima - kako se reklamiraju - blagotvorno će djelovati na kožu, zglobove i cirkulaciju. Hotel ima dva kupališta u zatvorenom i četiri na otvorenom, neki mogu biti rezervirani za privatna druženja do 15 osoba.
Ništa to ne bi bilo dovoljno bez gastronomije, Keiunkan je poznat po svojoj planinskoj kaiseki gozbi. Riječ je o tradicionalnom japanskom obroku s više sljedova, među kojima je kao posebni specijalitet jedna od vrsta wagyju govedine, A5 koshu. Svaki element gozbe priprema se u hotelskoj kuhinji, rukama tamošnjih chefova.