Da, ono što smo sumnjali možda je i istina: hrana koja je višestruko obrađena, hrana prepuna šećera i masti, poput pizze, čokolade, čipsa, sladoled i keksa doista stvara ovisnost, a najmanje ovisnosti stvaraju: krastavac, mrkva, grah, jabuka, grah, smeđi šećer...

Kako piše The Huffington Post, istraživanja koje je provela dr. Nicole Avena (Icahn School of Medicine, Mount Sinai) pokazala su određeni obrazac kad je u pitanju povezanost hrane i ovisnosti. Ona se nada kako bi njezini rezultati objavljeni u PLOS One, jednog dana mogli pomoći u borbi protiv pretilosti i problema u prehrani.

Avena je ovo istraživanja provela na 504 osobe postavivši im zadatak identificiranja namirnice koja izaziva najviše problema. Ispitanici su trebali odgovoriti na pitanja o razmjeri ovisnosti (rečenice poput: 'Jedem do točke gdje se osjećam fizički bolestan' ili 'Često sam umoran ili bezvoljan nakon prejedanja'), a nakon toga analizirani su dobiveni rezultati.

Namirnice koje uzrokuju najviše problema su namirnice koje su višesttuko obrađene ili imaju velike količine dodanih masti i šećera. Ta je hrana imala najvišu razinu glikemijskog opterećenja, što pokazuje mjerenje kako će hrana podići razinu šećera u krvi nakon jela. To nije slučajnost, smatra dr. Avena.

'Nekoliko istraživanja zbilja je pokazalo da ukusna, višestruko procesuirana hrana može proizvesti ponašanje i promjene u mozgu koje bi se mogle koristiti za dijagnosticiranje ovisnosti, poput droge i alkohola', rekla je Avena za The Huffington Post

No istraživanja koja spominje Avena odnose se uglavnom na studije na životinje, što znači da istraživači imaju još puno posla prije no što se dokaže da određene vrste hrane mogu izazivati ovisnosti. Ranija studija provedena na koledžu Connecticut pokazala je da su štakori na omiljene kekse Oreo reagirali kao na kokain ili morfin!
 
Ovisnost o hrani nije službeno priznata ovisnost – najbliže tome registrirano je prejedanje kao poremećaj. Avena koja se ovim problemom bavi više od 15 godina kaže da je cilj njezine prve kliničke studije procijeniti povezanost konzumiranja određenih namirnica i svojstva te hrane (je li joj dodana masnoća, šećer ili je višestruko obrađena). Ona se nada da će ta otkrića jednog dana pomoći borbi protiv pretilosti.

'To bi moglo pomoći promijeniti način na koji pristupamo liječenju pretilosti. Znači, ne samo uskraćivanje namirnica koje utječu na pretilost, nego i usvajanje metoda kako bi se ograničilo pušenje, opijanje i droga', zaključuje ona.