Najnoviji Netflixov hit, napeti triler A House of Dynamite (Kuća dinamita) redateljice Kathryn Bigelow, trenutno je broj jedan na platformi i izazvao je niz rasprava i to ne samo zbog napete radnje, već i zbog pitanja koliko je zapravo cijela priča realna
Film A House of Dynamite (Kuća dinamita) prikazuje dramatičan scenarij u kojem se američki predsjednik i najviši dužnosnici moraju suočiti s nezamislivom situacijom - nad SAD-om leti nuklearna raketa, a oni imaju samo 18 minuta da odluče što napraviti. Radnja se odvija iz tri perspektive: u Bijeloj kući, u strateškom zapovjedništvu američke vojske (STRATCOM) i kod samog predsjednika.
‘Film je portret ljudi na najvišim razinama vlasti koji u najgorim mogućim okolnostima moraju donositi nemoguće odluke’, izjavila je redateljica Kathryn Bigelow, poznata po Oscarom nagrađenim filmovima 'Narednik James' i 'Zero Dark Thirty'.
Film nije temeljen na istinitoj priči, ali…
Iako 'Kuća dinamita' nije snimljena prema stvarnim događajima, inspirirana je stvarnim vojnim protokolima, sustavima obrane i lokacijama poput baze Fort Greely na Aljasci. Scenarij potpisuje Noah Oppenheim, bivši predsjednik NBC Newsa, novinar i scenarist koji je desetljećima pratio politiku i međunarodne odnose.
‘Uvijek me fasciniralo kako institucije reagiraju pod pritiskom’, rekao je Oppenheim. ‘Kad sam počeo raditi u vijestima, netko mi je rekao: 'Nema tu neke nadređene sobe odraslih koji znaju što rade - svi samo pokušavaju najbolje što mogu.' I to vrijedi i za Bijelu kuću i za Pentagon.’
Oppenheim je proveo opsežno istraživanje kako bi prikazao koliko bi malo vremena vlade imale za reakciju u slučaju stvarnog nuklearnog napada.
Stručnjaci pomogli u stvaranju realnog scenarija
Kako bi film bio što autentičniji, Bigelow i Oppenheim konzultirali su niz stručnjaka - od analitičara i novinara do bivših obavještajnih dužnosnika. Jedan od njih bio je i Dan Karbler, bivši časnik američke vojske i nekadašnji šef kabineta STRATCOM-a, koji je sudjelovao kao tehnički savjetnik i pojavljuje se u kratkoj cameo ulozi.
Karbler je za Tudum rekao da u stvarnosti, dužnosnici provode stotine vježbi nuklearnog odgovora svake godine diljem STRATCOM-a, Pentagona i drugih agencija.
'Film odlično prikazuje segment koji nikada zapravo ne uhvatimo kada provodimo ove vježbe - mogućnost da vidimo ljudsku reakciju, koju ne vježbamo', objasnio je. 'Ono što film zapravo naglašava, osim autentičnosti procesa i svega ostalog, upravo je ljudski element i kako različiti ljudi reagiraju, bilo da se radi o mladim vojnicima u Fort Greelyju, osoblju STRATCOM-a ili samom predsjedniku Sjedinjenih Država.'
Dok film 'Kuća dinamita' prikazuje nuklearni napad koji se događa bez upozorenja, nekoliko stručnjaka tvrdi da taj scenarij nije realan.
'Prave opasnosti nuklearnog rata uglavnom su povezane s eskalacijom iz neke ne-nuklearne krize koja prerasta u oružani sukob', izjavio je za NPR Matthew Bunn, stručnjak za nuklearnu politiku sa Harvard Kennedy Schoola.
Bunn je dodao da bi, kada bi došlo do iznenadnog napada, on gotovo sigurno uključivao više bojevih glava osmišljenih da onemoguće sposobnost Sjedinjenih Država za lansiranje protunapada. 'Nitko pri zdravoj pameti neće ispaliti JEDNU projektil na veliki američki grad iz vedra neba', pojasnio je.
Ono što je definitivno stvarno jest nacionalna sigurnosna video konferencija koja služi kao ključni komunikacijski kanal za dužnosnike tijekom filma, prema Stephenu Schwartzu, neovisnom znanstveniku koji je opsežno istraživao povijest američkih nuklearnih zapovjednih sustava. Ako je projektil detektiran, tada Nacionalni vojni zapovjedni centar (NMCC) saziva konferencijski poziv za procjenu prijetnje s više dužnosnika nižeg ranga. Ako je prijetnja potvrđena, prerasta u konferencijski poziv raketnog napada kojem se pridružuju viši dužnosnici (i predsjednik, ako to zatraži viši sudionik konferencije).'
Tu su i predsjednikove opcije za nuklearnu odmazdu, poznatije kao 'football', koje nosi vojni časnik i putuje s predsjednikom gdje god on ide. 'Football' je izgledao točno kako bi trebao i Priručnik za predsjedničke odluke bio je razumna imitacija', dodao je Schwartz.
Pentagon: 'Scenarij nije realan'
No, ne slažu se svi da film vjerno prikazuje stvarnost. Pentagon se ovih dana oglasio, navodeći kako je prikaz nuklearne krize u filmu netočan. U internom dopisu Američke agencije za raketnu obranu (MDA) stoji da je radnja 'dramski pretjerana' te da film 'umanjuje stvarne sposobnosti američke obrane'.
‘Fikcionalni presretači u filmu promašuju cilj, no to je dio dramaturgije. U stvarnosti, naši sustavi presretanja imaju stopostotnu učinkovitost u testiranjima više od deset godina’, navodi se u dopisu.
Unatoč kritikama, Pentagon je priznao da film podsjeća na važnost obrambenih sustava i da isti može zakazati, što pojačava potrebu za stalnim ulaganjima u nacionalnu sigurnost.