Istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu PLOS Medicine obuhvatilo je podatke čak 95.559 sudionika UK Biobanka, čiji je san objektivno praćen uređajima na zapešću.

Istraživači su zatim pratili njihovo zdravstveno stanje tijekom medijana od gotovo devet godina te analizirali povezanost obrazaca spavanja s više od tisuću zdravstvenih ishoda.

Rezultati sugeriraju da kvaliteta i struktura sna mogu biti jednako zanimljive kao njegovo trajanje.

REM san povezan s manjim rizikom za niz bolesti

Posebno su se izdvojili rezultati vezani uz REM fazu sna, razdoblje u kojem najčešće intenzivno sanjamo, a mozak je izrazito aktivan.

Veća količina REM sna bila je povezana s nižim rizikom od 83 bolesti iz 12 različitih kategorija. Među njima su zatajenje srca, fibrilacija atrija, ishemijska bolest srca, demencija, Alzheimerova bolest i parkinsonizam.

Primjerice, povećanje REM sna za približno 48 minuta, što odgovara interkvartilnom rasponu u studiji, bilo je povezano s 26 posto nižim rizikom od zatajenja srca i 46 posto nižim rizikom od demencije. To ne znači da dodatnih 48 minuta REM sna samo po sebi sprječava te bolesti – rezultati pokazuju statističku povezanost, a ne uzročno-posljedični odnos.

Zanimljive rezultate pokazao je i duboki san. Veća količina te faze bila je povezana s nižim rizikom od sedam zdravstvenih stanja, među kojima su dijabetes tipa 2, veliki depresivni poremećaj, apneja u snu i Parkinsonova bolest.

Koliko je onda sna dovoljno?

Studija donosi zanimljiv odgovor i na vječno pitanje koliko bismo trebali spavati.

Istraživači su pronašli nelinearnu povezanost između trajanja sna i 86 zdravstvenih ishoda. Za njih 69 najniži procijenjeni rizik uglavnom se koncentrirao unutar raspona od šest do osam sati sna.

Posebno se izdvojila skupina koja je spavala izrazito kratko, manje od pet sati. Upravo je kod nje zabilježen najveći broj nepovoljnih povezanosti – 37 od ukupno 41 značajne negativne povezanosti u analizi kategorija trajanja sna.

Sudionici koji su spavali između šest i osam sati imali su i najveći udio REM sna u ukupnom vremenu spavanja u usporedbi s analiziranim skupinama kraćeg i duljeg sna.

Drugim riječima, rezultati ne sugeriraju jednostavno pravilo 'što više sna, to bolje'. Važniji bi mogao biti uravnotežen obrazac koji omogućuje dovoljno vremena za različite faze sna. Istraživači nisu promatrali samo koliko ljudi spavaju i koliko vremena provode u pojedinim fazama. Analizirali su i prekide sna te razlike u njegovu trajanju iz noći u noć.

Veća nepravilnost spavanja bila je povezana s povećanim rizikom od anksioznih poremećaja, velikog depresivnog poremećaja i bolova u trbuhu. Dulje razdoblje budnosti nakon što osoba jednom zaspi bilo je povezano s povećanim rizikom od šest zdravstvenih ishoda.

Rezultati se uklapaju u ranija istraživanja koja su također povezivala karakteristike strukture i redovitosti sna sa zdravljem. Primjerice, studija objavljena u Nature Medicine 2024. pronašla je povezanost većeg udjela REM sna s manjim rizikom od zatajenja srca i generaliziranog anksioznog poremećaja, dok je neredovitiji san bio povezan s većim rizikom od pretilosti.

Gotovo 100 tisuća ljudi pratili su godinama

Nova studija posebno je zanimljiva zbog veličine uzorka i načina na koji su podaci prikupljani.

Sudionici, prosječne dobi oko 56 godina, nosili su akcelerometre na zapešću sedam uzastopnih dana i noći. Algoritam temeljen na dubokom učenju korišten je za procjenu trajanja sna i njegovih različitih faza, a njihovi zdravstveni podaci potom su praćeni tijekom medijana od 8,9 godina. To je omogućilo istraživačima da analiziraju stvarne obrasce spavanja izvan laboratorija i povežu ih s kasnijim dijagnozama.

Ipak, postoji važno ograničenje. Uređaj na zapešću ne može odrediti faze sna jednako precizno kao polisomnografija, odnosno detaljno laboratorijsko mjerenje moždane aktivnosti, disanja i drugih fizioloških pokazatelja. Autori navode da je podudarnost njihova modela sa zlatnim standardom mjerenja sna bila relativno skromna.

No, najvažnije je ne zaključiti da određena količina REM-a ili dubokog sna može zajamčeno spriječiti bolest.

Istraživanje je opservacijsko. To znači da pokazuje povezanosti, ali ne može dokazati da određeni obrazac spavanja izravno uzrokuje bolju ili lošiju zdravstvenu prognozu. Moguće je i obrnuto – zdravstveno stanje može utjecati na način na koji osoba spava – kao i da dio rezultata objašnjavaju drugi čimbenici. Autori su proveli niz dodatnih analiza kako bi smanjili taj problem, ali ga nije moguće potpuno ukloniti. Ipak, poruka gotovo 100 tisuća praćenih spavača prilično je zanimljiva: kada govorimo o zdravom snu, nije dovoljno gledati samo na sat. Trajanje, redovitost, noćna buđenja te količina REM-a i dubokog sna zajedno stvaraju puno potpuniju sliku onoga što se događa dok spavamo.