U pet ujutro društvene mreže već gore. Hladne kupke, ispunjeni dnevnici, trčanje u izlasku sunca. Dok većina još spava, ‘pobjednici’ su, barem tako izgleda, već osvojili dan. Poruka je jasna: tko se diže ranije, postiže više. No znanost kaže – nije baš tako jednostavno.

Produktivni gurui godinama guraju mantru o čarobnom satu prije svitanja. Nju dodatno učvršćuju primjeri slavnih ranoranilaca poput izvršnog direktora Applea Tim Cook, poduzetnika Richard Branson i glumice Jennifer Aniston. Recept zvuči primamljivo: probudi se ranije i bit ćeš uspješniji.

No stvarnost je složenija. Za mnoge ljude ustajanje u pet ujutro kosi se s njihovom biologijom – i dugoročno može narušiti i zdravlje i produktivnost.

Biološki sat

Ključna riječ je ‘kronotip’. Riječ je o našem prirodnom biološkom ritmu koji određuje kada se osjećamo najbudnije, a kada nam se spava. Znanstvena istraživanja pokazuju da je kronotip djelomično genetski uvjetovan i nasljedan. Tijekom života se mijenja – tinejdžeri su skloniji kasnijem lijeganju, dok starije osobe češće prirodno ustaju ranije.

Većina ljudi nije ni izražena ptica ‘ševa’ ni potpuna ‘sova’, nego nešto između. Jutarnji tipovi, takozvane ševe, bude se rano i brzo postaju funkcionalni, čak i vikendom bez alarma. Večernji tipovi, odnosno sove, najviše energije imaju kasnije tijekom dana i često su mentalno najjači navečer.

Studije pokazuju određene razlike među njima. Jutarnji tipovi češće prijavljuju bolji školski i akademski uspjeh, rjeđe konzumiraju cigarete, alkohol i droge te redovitije vježbaju. Večernji tipovi, s druge strane, češće prijavljuju burnout i lošije mentalno i fizičko zdravlje.

No to ne znači da su manje sposobni. Jedno od objašnjenja je kronična neusklađenost. Sove češće žive izvan ritma koji nameću posao i škola, što dovodi do manjka sna, umora i nakupljenog stresa.

Društveni jet lag

Razlika između našeg biološkog sata i društvenih obveza naziva se ‘socijalni jet lag’. Što je ta razlika veća, to su posljedice ozbiljnije. Život izvan prirodnog ritma povezuje se s lošijim akademskim uspjehom i slabijim općim blagostanjem, ali i s većim rizikom od dijabetesa, visokog tlaka i pretilosti. Forsiranje ranog ustajanja kod večernjih tipova može dodatno produbiti taj jaz.

Često se ističe da jutarnji tipovi imaju prednost u karijeri. No vjerojatnije je da je riječ o strukturi društva. Moderni sustavi organizirani su oko ranih početaka radnog dana. Kad se nečiji biološki ritam poklapa s tim rasporedom, lakše je održati kontinuitet i performanse. Drugim riječima, nije stvar u tome da rano ustajanje stvara uspjeh – nego da sustav nagrađuje one čiji je ritam već usklađen s ranim startom.

Eksperimenti s ustajanjem u pet ujutro često u početku daju osjećaj naleta energije. No taj efekt više je posljedica motivacije i uzbuđenja zbog promjene, slično kao kod novog posla ili nove odluke. Kako vrijeme prolazi, biološka neusklađenost postaje sve teža za održavanje.

Ševa ili sova

Umjesto da se silom pokušavamo pretvoriti u jutarnji tip, korisnije je postaviti drugo pitanje: koji je naš prirodni ritam i kako ga iskoristiti? Prepoznavanje kronotipa počinje promatranjem vlastitih obrazaca spavanja. Vođenje dnevnika sna – bilježenje vremena odlaska na spavanje i buđenja tijekom radnih dana, vikenda i godišnjeg odmora – može otkriti prirodni ritam. Slobodni dani često daju najrealniju sliku.

Važno je pratiti i razinu energije i raspoloženja tijekom dana. Ako zaspite unutar 30 minuta, termin odlaska na spavanje vjerojatno vam odgovara. Ako vam treba više od sat vremena, moguće je da ste večernji tip.

Male prilagodbe mogu pomoći. Umjesto naglog ustajanja ranije, pokušajte postupno odlaziti na spavanje ranije, i to dosljedno, uključujući vikende. Jutarnje izlaganje dnevnom svjetlu i ograničavanje ekrana navečer također mogu podržati raniji ritam.

No biologija ima granice. Stvarna prednost u produktivnosti ne leži u alarmu koji zvoni u pet ujutro, nego u usklađivanju dnevnih obveza s načinom na koji naš mozak i tijelo doista funkcioniraju.