Poslijepodne je, oči se same sklapaju, a misli lutaju. Kratko drijemanje čini se kao idealno rješenje. No navečer, dok se u krevetu bezuspješno pokušavate opustiti i zaspati, postaje jasno da taj mali predah možda nije bio tako bezazlen. Poslijepodnevni san može biti saveznik zdravlja, ali i ozbiljan ometajući faktor kada je riječ o kvalitetnom snu.

Drijemanje se često opisuje kao brz način za podizanje energije, bolju koncentraciju i raspoloženje. Međutim, ono djeluje poput dvosjeklog mača. Ako se provodi promišljeno, pomaže mozgu i tijelu da se oporave. Ako se pretjera ili pogrešno tempira, može dovesti do pospanosti, dezorijentacije i problema s uspavljivanjem navečer.

Zašto nam se poslijepodne spava?

Većina ljudi osjeća prirodan pad energije u ranim poslijepodnevnim satima, najčešće između 13 i 16 sati. Taj osjećaj umora nije nužno povezan s ručkom, već s našim cirkadijalnim ritmom, unutarnjim biološkim satom koji regulira izmjenu budnosti i sna. Upravo zbog tog ritma mnogi u to doba dana osjete snažnu potrebu za odmorom.

Istraživanja pokazuju da kratko drijemanje u tom razdoblju može smanjiti umor i poboljšati kognitivne sposobnosti, osobito ako ne traje dulje od dvadesetak minuta. Takav san omogućuje mozgu predah bez ulaska u duboke faze sna, pa se buđenje doživljava kao osvježavajuće.

Problem nastaje kada se san produži. Nakon otprilike pola sata mozak ulazi u duboki san, a buđenje iz te faze često uzrokuje osjećaj tromosti i dezorijentacije, poznat kao inercija sna. Taj osjećaj može potrajati i do sat vremena te negativno utjecati na koncentraciju i donošenje odluka. Osim toga, kasno poslijepodnevno drijemanje smanjuje prirodnu potrebu tijela za snom, zbog čega navečer postaje teže zaspati.

Kada je drijemanje korisno, a kada štetno?

Za neke je ljude poslijepodnevni san nužan. Radnici u smjenama, osobito oni koji rade noću, često pate od isprekidanog sna, pa im kratko drijemanje može povećati budnost i smanjiti rizik od pogrešaka. Slično vrijedi i za osobe koje kronično ne spavaju dovoljno zbog posla, roditeljskih obveza ili drugih zahtjeva.

Ipak, oslanjanje na dnevni san umjesto na kvalitetan noćni odmor dugoročno nije dobro rješenje. Osobama koje pate od nesanice često se savjetuje da izbjegavaju drijemanje jer ono dodatno slabi njihovu sposobnost da navečer zaspu.

Zanimljivo je da određene skupine, poput sportaša ili osoba u zanimanjima koja zahtijevaju visoku razinu koncentracije, drijemanje koriste kao strateški alat. Kratki, planirani san može poboljšati reakcije, izdržljivost i oporavak, a istraživanja su pokazala da čak i dvadesetak minuta sna može značajno povećati budnost i učinkovitost.

Kako bi drijemanje imalo pozitivan učinak, važno je paziti na trajanje, vrijeme i uvjete. Idealno je ograničiti san na 10 do 20 minuta i prakticirati ga prije 14 sati. Prostorija bi trebala biti tiha, tamna i ugodno hladna, kako bi se tijelo lakše opustilo.

Unatoč svim prednostima, drijemanje nije univerzalno rješenje. Dob, način života i postojeće navike spavanja snažno utječu na to hoće li nam kratki san pomoći ili odmoći. Za neke je to jednostavan trik za više energije i fokusa, dok je za druge put prema poremećenom snu. Ključ je u promatranju vlastitog tijela i prepoznavanju granice između korisne navike i lošeg izbora koji nas navečer ostavlja budnima.