Bol u leđima može nastati postupno ili naglo, a najčešće je povezana s mišićima, ligamentima, zglobovima, kralješcima ili intervertebralnim diskovima.

Okidači mogu biti nepravilno podizanje tereta, nagli pokret, dugotrajno sjedenje, manjak tjelesne aktivnosti, preopterećenje, ozljeda ili degenerativne promjene povezane sa starenjem. U dijelu slučajeva bol se javlja bez sasvim jasnog uzroka, što je, prema britanskom NHS-u, vrlo česta situacija.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da je bol u leđima jedan od vodećih uzroka onesposobljenosti u svijetu. Ističe i da na razvoj i trajanje tegoba ne utječu samo fizički čimbenici, nego i stres, kvaliteta sna, raspoloženje, radni uvjeti i opće zdravstveno stanje.

Kakva bol je najčešća

Bol može biti tupa, probadajuća, žareća ili se širiti u nogu, osobito ako je nadražen živac. Neki ljudi osjećaju ukočenost i ograničenu pokretljivost dok drugi prijavljuju trnce, slabost ili osjećaj da ih 'presijeca' u križima pri savijanju, hodanju ili ustajanju. Mayo Clinic tako navodi da se bol ponekad širi niz jednu ili obje noge, osobito prilikom pritiska na živac, a NHS ističe da se većina epizoda ipak smiri bez invazivnog liječenja.

Kod većine ljudi prvi korak nije strogo mirovanje, već postupan povratak laganom kretanju. Stručnjaci također upozoravaju da dugotrajno ležanje u krevetu nije preporučljivo jer može usporiti oporavak te savjetuju zadržavanje što veće razine aktivnosti koju osoba može podnijeti, uz prilagodbu svakodnevnih pokreta.

Kratkotrajno mogu pomoći hladni ili topli oblozi te uobičajeni lijekovi protiv bolova koji se uzimaju prema uputi liječnika ili ljekarnika. U slučaju duljih ili ponavljajućih tegoba često se preporučuju ciljane vježbe uz postupno jačanje mišića trupa i leđa te fizikalna terapija. WHO u smjernicama za kroničnu križobolju među preporučenim pristupima navodi edukaciju, programe vježbanja te neke oblike manualne terapije i psihološke intervencije poput kognitivno-bihevioralnog pristupa, ovisno o pojedinom slučaju.

Za većinu nespecifičnih bolova u donjem dijelu leđa rutinsko rano snimanje nije prvi korak, osobito ako nema upozoravajućih simptoma. Snimanja i dodatne pretrage češće se razmatraju kada bol traje dulje, pogoršava se ili postoje znakovi mogućeg ozbiljnijeg uzroka, a kirurško liječenje rijetko je potrebno.

WHO također naglašava da prilikom kronične primarne križobolje treba krenuti od najmanje invazivnih i najmanje štetnih opcija te izbjegavati pristupe koji nemaju jasnu korist u rutinskoj skrbi.

Kada treba potražiti stručnu pomoć

Liječniku se treba javiti ako bol traje dulje od nekoliko tjedana, ako je jaka i ne popušta, ako se pogoršava ili se širi niz nogu, osobito ispod koljena. Pregled je potreban i ako bol počne nakon pada, prometne nesreće ili druge veće traume.

Hitnu pomoć treba potražiti ako se uz bol u leđima jave novi problemi s mokrenjem ili stolicom, utrnulost u području stražnjice ili međunožja, izražena slabost u jednoj ili obje noge, visoka temperatura, neobjašnjiv gubitak tjelesne težine, bol koja ne prolazi ni u mirovanju ili bol kod osobe koja ima rak, tešku osteoporozu ili oslabljen imunitet. Takvi simptomi mogu upućivati na ozbiljnija stanja poput infekcije, prijeloma, pritiska na živce ili drugih hitnih problema.

Premda bolovi u leđima mogu biti vrlo iscrpljujući, u velikom broju slučajeva nisu znak teške bolesti. NHS navodi da se mnogi ljudi oporave unutar nekoliko tjedana, a i kad bol potraje, to ne znači nužno da postoji ozbiljan ili lako prepoznatljiv uzrok. Najvažnije je pratiti simptome, ostati umjereno aktivan i na vrijeme reagirati ako se pojave znakovi upozorenja.