UČENJE GOVORENJA

25 riječi koje mora znati dvogodišnje dijete

20.02.2012 u 12:37

Bionic
Reading

Kako procijeniti uči li vaša beba govoriti dovoljno brzo? Znanstvenici su osmislili test kojim se može provjeriti jesu li verbalne vještine dvogodišnjaka u skladu s prosjekom

Dvadeset i pet riječi svaka beba mora naučiti do druge godine života, zaključili su znanstvenici. Popis riječi i fraza, koje uključuju igračke, hranu, životinje i naravno – mamu i tatu – sastavljen je kako bi se još u najmlađoj dobi moglo detektirati djecu koja imaju problema s govorom. Sporo učenje riječi također može biti simptom problema sa sluhom ili nuspojava autizma.


'25 obaveznih riječi' dio je mnogo šireg popisa od 310, kojima roditelji mogu ispitati znanje svog djeteta u desetominutnom testu. Prosječno dijete znat će 150 riječi, ali svi rezultati između 75 i 225 normalni su. Ako dvogodišnjak koristi 50 ili manje riječi, to je znak za zabrinutost.

Popis od dvadeset i pet riječi sadrži one koje će dijete u pravilu naučiti prve. Profesor Leslie Rescola, koji je osmislio testove, izjavio je za Daily Mail: 'Ako dijete ne koristi većinu tih riječi do 24. mjeseca života, vjerojatno je da sporije uči.' Uzroci tome mogu biti u općenito sporijem sazrijevanju, stoga profesor Rescola upozorava da ako se dijete u svim drugim aspektima normalno razvija, nema razloga za paniku

Dvadeset i pet obaveznih riječi:

mama, tata, beba, mlijeko, sok, (neki pozdrav), lopta, da, ne, pas, mačka, nos, oko, banana, keks, auto, vruće, hvala, kada, cipela, kapa, knjiga, još, nema, papa.

Ali ako se dijete muči s riječima i u dobi od dvije i pol, roditelji bi se trebali obratiti stručnjaku.

Također, procjenjuje se da je oko dvadeset posto dvogodišnjaka sporije u učenju govora od svojih vršnjaka. Među njima, polovina do tri četvrtine sporo sazrijevaju, ali će više-manje dostići prosjek do pete godine. U preostalim slučajevima dijete će imati trajne probleme s govorom, ili je to nagovještaj da ne čuje, autistično je ili disleksično.

Profesor Rescola pratio je skupinu od 78 dvogodišnjaka sljedećih petnaest godina. Polovina je bila spora u učenju govora, ali nisu imali druge probleme. Do sedamnaeste, njihov je vokabular bio prosječan, ali još uvijek je bio prosječno slabiji od onih koji su s dvije godine znali više riječi. Oni koji sporo uče bili su u starijoj dobi znatno lošiji u testu 'verbalne memorije', u kojem su ponavljali riječi, rečenice i brojeve koje su čuli.