WAGNEROV 'PARSIFAL'

Velik izazov i prevelik zalogaj za zagrebački HNK

  • Autor: Joško Tomasović
  • Zadnja izmjena 25.03.2011 10:43
  • Objavljeno 25.03.2011 u 09:50
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Ambiciju zagrebačkog HNK-a da nakon sedamdesetak godina postavi Wagnerovu posljednju operu 'Parsifal' može opravdati tek sigurno umjetničko vodstvo Nikše Bareze

Postaviti 'Parsifala', posljednju te po mnogočemu i najmonumentalniju Wagnerovu operu, izuzev tetralogije 'Prstena Nibelunga', golemi je izazov i za mnogo veće, serioznije i uhodanije operne kuće od zagrebačke. No usprkos nizu veoma objektivnih i opipljivih poteškoća, kao što je manjak adekvatnih pjevača u ansamblu te orkestar koji zapravo nema iskustva s Wagnerovim partiturama, zagrebački HNK se nakon sedamdesetak godina od posljednje izvedbe, a za svoju jubilarnu 150. sezonu, odlučio uhvatiti ukoštac s jednim od trnovitijih djela čitave operne literature. U tom je pogledu odluka o koprodukciji opere s Mainfranken Theaterom iz Würzburga svakako jedna od racionalnijih, ne samo u smislu dijeljenja pozamašnog troškovnika, koji nije obznanjen, već i u dolasku redatelja s iskustvom, Kurta Josefa Schildknechta.

No nakon generalne probe održane nekoliko dana pred subotnju premijeru očito je da je najstabilnija uporišna točka nove produkcije dirigent Nikša Bareza, koji bilježi bogato iskustvo upravo s Wagnerovim partiturama u nizu europskih opernih kuća, među kojima je i milanska Scala. U onoj mjeri u kojoj je to bilo moguće, Bareza je homogenizirao orkestar nacionalne kuće i iz njega izvukao najadekvatnije rješenje u datim okolnostima, izmjestivši timpane i harfe u lože iznad orkestra.

Djelo 'Parsifal', sa svojom bogatom simbolikom, koja neprestano prevrće kako kršćanske, tako i poganske motive, često služi kao poligon za svakojake režiserske intervencije. Labavo utemeljeno na epu 'Parzival' srednjovjekovnog njemačkog pjesnika Wolframa von Eschenbacha, djelo je prije svega Wagnerova osobna interpretacija legende o Svetom gralu i o vitezovima kralja Arthura uokvirena općim temama iskupljenja i pročišćenja kroz vjeru i samilost. Režija Kurta Josefa Schildknechta nudi zagrebačkoj publici stilizirano, tek tu i tamo osuvremenjeno viđenje traganja za iskupljenjem kroz središnju figura Parsifala, nevinog-ludog.

HNK Zagreb

HNK Zagreb

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Istina, u njegovoj intervenciji ne manjka motiva križeva, kako na kostimima vitezova, tako i na scenskim rekvizitima i ovećim scenografskim elementima. Inherentna statičnost i ritualnost opere, posebice tijekom prvog i trećeg čina, donekle je nadopunjena tu i tamo efektnim kostimima te pomičnom scenografijom à la Stonehenge. Režija na kraju i na svu sreću ipak preteže na onu liberalniju stranu koja dozvoljava publici nešto širi interpretativni dijapazon od standardne Star Trek/Matrix estetike koja se udomaćila pri uprizorenjima Wagnera ili od kakve instantne apoteoze kršćanstva koje se tako često i tako površno iščitava kroz 'Parsifala'.

Solisti su, posve očekivano, mahom gosti. John Charles Pierce je korektni Parsifal, u ulozi kralja Amfortasa smjenjivat će se Egils Sillins i Davor Radić, dok Klingsora tumači Jürgen Freier. Manfred Hemm kao Guernemanz jedini je ostavio nešto snažniji dojam. U relativno mršavoj tradiciji izvođenja Wagnerovih opera u Hrvatskoj, bilježe se prije svega dvije izvanredne interpretkinje začudne i zahtjevne uloge Kundry, koja u Parsifalu prolazi put od zavodnice do pokajnice. To su Milka Trnina koja je pjevala Kundry još u Bayreuthu 1899, a tom je ulogom nastupila i u prvoj izvedbi djela u Metropolitanu 1903. godine, te Dunja Vejzović koja je s Herbertom von Karajanom ostvarila glasovitu snimku opere za Deutsche Grammophon. Dubravka Šeparović Mušović, koja tumači Kundry u novoj postavi, nije tipičan wagnerijanski glas. Iako je zahtjevnoj ulozi pristupila veoma ozbiljno, njena vokalna interpretacija, lišena snažnog donjeg registra je, u najboljem slučaju, tek odgovarajuća.

Na kraju, vrednovanje zagrebačkog 'Parsifala', koji će barem kratko vrijeme zabavljati kulturnu javnost, ovisi prije svega o kriterijima kojima se će se dotična publika voditi. Ako se krene neambicioznim pitanjem može li se djelo korektno odsvirati i otpjevati bez većih promašaja, odgovor je vjerojatno pozitivan. No bilo kakvo podizanje ljestvice, kojem je inače deklarativno jako sklona uprava nacionalnog kazališta, ukazuje da je 'Parsifal' ipak pregolem zalogaj.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi