Evo nam, dakle, i treće sezone 'Senki nad Balkanom'! Hura! Prva je bila legendarna i veliko iznenađenje - prava produkcijska revolucija za srpske, ali i regionalne TV serije. Druga je utvrdila činjenicu da se i u ovom dijelu svijeta mogu snimati ambiciozni i visokoproducirani projekti kao što je, primjerice, na europskoj razini bio njemački 'Babylon Berlin' - s kojim 'Senke' uvelike dijele tematiku, preokupacije, povijesni okvir, a umnogome i estetiku.

Treću se pak sezonu čekalo s onom vrstom uzbuđenja i anticipacije kakvi su obično rezervirani za finala najvećih sportskih natjecanja, prijelomnih predsjedničkih i parlamentarnih izbora te poreznih i zakonskih reformi - samo što su se, za razliku od nekih pobrojenih događaja, trećoj sezoni 'Senki' svi doista i radovali. S dobrim razlogom.

Forsiranje (srpske) dnevne politike

Zamišljena kao završno, najmračnije i politički najizravnije poglavlje cijele sage, u svojoj je realizaciji u potpunosti opravdala sva očekivanja, obećanja i radovanja. Iako joj je moguće pronaći zamjerke, nastale ponajviše zbog prevelikog inzistiranja i guranja priče u paralele s aktualnim političkim trenutkom u Srbiji, 'Senke' i u ovoj sezoni pokazuju da su jednostavno viša razina u odnosu na sve ostalo što se snima u regiji, a bogami i šire.

Radnja novih i posljednjih devet epizoda serije smještena je u jesen 1938., u predvečerje Drugog svjetskog rata, a središnji slučaj počinje s misterioznim izljevom rude iz rudnika obitelji Minh na Rtnju, koji izaziva trovanja i paniku. Paralelno s tim, Beograd je zahvaćen intrigama oko premijera Milana Stojadinovića i Konkordata ilitiga dogovora između Kraljevine Jugoslavije s katoličkom crkvom koji je izazvao veliko nezadovoljstvo u pravoslavnoj. Tu su i izbori, Stojadinovićevi dogovori s Mussolinijevom Italijom, tajna društva i nadolazeći fašistički mrak. Stanko Pletikosić (Andrija Kuzmanović) izlazi iz zatvora, Andra Tanasijević Tane (Dragan Bjelogrlić) dobiva slučaj neobjašnjivih rudarskih trovanja u Rtnju, a u igru ulaze i Tito, Marija Oršić te cijela nova mreža ideoloških, kriminalnih i okultnih interesa.

Premda je i u trećoj sezoni, kao i u prve dvije, okosnica priče Tanetovo i Stankovo detektivsko istraživanje slučaja/misterije, filing priče mnogo manje naginje klasičnom pronalaženju odgovora na pitanje: 'Tko je krivac?' ilitiga klasičnom whodunitu, nego se više kreće prema pitanju: 'Tko je ovo sve zakuhao?'. Srce tame ovdje, dakle, nije samo jedan slučaj, nego klizanje čitavog društva u moralni kolaps – narodskim i 'tanetovskim' jezikom rečeno: 'Kako li je sve otišlo u tri lepe?'

Rudnik na Rtnju pritom nije samo zaplet nego i golema metafora: prirodno bogatstvo kao izvor pohlepe, nacionalnih fantazija, mistike, političke manipulacije i doslovne zaraze. Serija ostaje vjerna spoju povijesnog trilera i fantastičnog nagovještaja: Rtanj, čudne pojave i Marija Oršić guraju priču prema simbolici i ezoteriji, ali ne odlaze do kraja u fantasy, nego ostaju u zoni sugestije. To je važno jer serija zapravo govori o tome kako društva sama proizvode svoje mitove kad žele pobjeći od stvarnih odnosa moći.

Sjene su i danas 'tu negdje'

Glavne teme i preokupacije su, rekla bih, ove: uspon autoritarizma, trulež elite, savezništvo kapitala i politike, instrumentalizacija religije, zavodnička moć mita, ekološka katastrofa kao politički simptom, i vječan balkanski specijalitet - da se u istoj prostoriji nađu nacionalisti, mafijaši, policija, strani interesi, revolucionari i salonski cinici, pa svi glume da rade nešto sasvim drugo. Bjelogrlić je sam rekao da je treća sezona 'najkompletnija' i da u njoj ima paralela s današnjim vremenom, a glumci Nina Janković i Ljubomir Bandović u intervjuima eksplicitno govore da su 'te iste senke i danas tu negde' i da se žudnja za moći nije promijenila, samo je postala sofisticiranija.

Paralele s današnjicom u Srbiji i regiji u ovoj sezoni, dakle, nisu nimalo suptilne. Kao što su već i mnogi drugi primijetili, svi događaji u ovih devet epizoda djeluju kao da su jučer bili u Dnevniku, mediji koji članke o pojedinim epizodama kite naslovima u prezentu, kao što je 'Kako monarhisti i komunisti prave dil za rušenje vlasti' dodatno podvlače aktualnost teme, a kada Ljubomir Bandović svoj lik gospodara/tiranina Rtnja i sumanutog fanatika Simeona Draškića opisuje kao 'moćnika zaslijepljenog vjerom, nacionalista u najgorem smislu', dodatno se podvlači da serija ne gađa samo međuratno doba nego i suvremeni oblik političko-vjerske histerije, moralnog populizma i identitetske manipulacije. Sve se, dakle, vrlo lako čita kao priča o državi u kojoj formalne institucije postoje, ali stvarne odluke donose mreže interesa, propaganda, kriminal i strah. Poznato, jel' da?

U kontinuitetu s prvom i drugom sezonom ostaju osnovne stvari: Tane i Stanko kao tandem različitih policijskih temperamenata; Beograd kao poligon na kojem se prelamaju visoka politika, kriminal i strani utjecaji; miješanje stvarnih povijesnih figura i pulp-noir fikcije te fascinacija tajnim društvima, rubnim ideologijama i traumama koje se samo prerušavaju u novu epohu. Razlika je u tome što je treća sezona šire politička ili, kako smo već spomenuli, manje fokusirana na jedan izolirani misterij, a više na društveni raspad uoči rata. Prva sezona je imala snažan ritualno-okultni hook i kriminalistički motor, druga je širila međunarodne i obavještajne igre, a treća najotvorenije govori o sistemu koji ide prema katastrofi. U terminima serije, ona je, recimo to tako, nasjenovitija od svih senki.

Miloš Biković neprepoznatljiv kao Tito

Od glavnih povratničkih likova tu je i dalje Tane kao umorni, intuitivni, stari lisac koji nosi ratne i moralne ožiljke; Stanko, koji opet postaje Tanetov kontrapunkt; Maja Davidović (Marija Bergam), koja je odavno prerasla status femme fatale i postala jedan od ključnih kanala između kapitala, erotike, politike i tajnih mreža; Mustafa Golubić (Goran Bogdan); Krojač/Milan (Nenad Jezdić); Marija Oršić (Leona Paraminski); Mina (Nataša Ninković); Danilo Tomasović (Petar Strugar); Taki Papahagi (Voja Brajović); dr. Babić (Srđan Todorović) i general Petar Živković (Nebojša Dugalić).

Od važnijih novih ili novije istaknutih likova treće sezone izdvajaju se Greta Minh (Anica Dobra), Julijus Minh (Bojan Dimitrijević), Aleksandar Minh (Branislav Trifunović) i cijela obitelj Minh kao industrijsko-kapitalističko srce rudničke priče; Josip Broz Tito (potpuno neprepoznatljivi, ali sjajan Miloš Biković); Dida de Majo (Petar Benčina), predstavljen kao umjetnik i tajni operativac KPJ; Zlata Mirić (Nina Janković), figura ambicije i političke manipulacije; Spiridon Isaković 'Spira' (Marko Janketić); Bogdan Vasiljević (Andrija Milošević); Simeon Draškić (izrazito upečatljivi Ljubomir Bandović u jednom od svojih najzlokoblnijih, zastrašujućih izdanja), Milan Stojadinović (Boris Isaković u još jednoj briljantnoj interpretaciji izrazito negativnih političkih moćnika); inspektor Čeda Pavlović (Teodor Vinčić); knez Pavle (Radovan Vujović) i Dragi Jovanović (Branko Janković).

Jedna od najzanimljivijih stvari u trećoj sezoni jest to što se stari likovi više ne tretiraju samo kao žanrovske figure nego kao ljudi koje je povijest već samljela. Tane je sve manje klasični junak, a sve više čovjek koji na umornim plećima nosi 'utvare' i shvaća da pojedinačno snalaženje više nije dovoljno kad se sam sistem raspada. Stanko izlazi u svijet koji 'više ne prepoznaje', što ga čini gotovo simboličkom figurom povratnika u društvo koje se ubrzano moralno deformiralo. Maja je pak i dalje jedna od ključnih spona između privatne želje i povijesnog procesa - lik koji kanalizira koliko su intima, klasna pozicija i politička zavjera u 'Senkama' nerazmrsivo vezani. Zlata Mirić, po riječima same glumice koja je tumači (Nina Janković), 'opasan je spoj ambicije i duboke emotivne praznine', što je baš lijepo serijski prevedeno u figuru modernog političkog oportunizma.

Marija Oršić (Leona Paraminski) - između stvarnosti i fikcije

Kad je riječ o stvarnim povijesnim osobama, treća sezona ih uvodi mnogo i vrlo namjerno. Tu su Milan Stojadinović, Josip Broz Tito, Petar Živković, knez Pavle, Dida de Majo, Dragi Jovanović, Đorđe Kosmajac, Galeazzo Ciano te Mustafa Golubić. Neke od njih serija koristi prilično direktno - kao političke ili obavještajne aktere međuratne i predokupacijske Jugoslavije - a neke kao kondenzirane simbole epohe. Serija ni u trećoj sezoni, usprkos toj HRPETINI stvarnih osoba pretvorenih u likove, ne pretendira na dokumentarizam, ali Bjelogrlić izričito tvrdi da nisu 'iskrivili nijednu istorijsku činjenicu' nego su se kretali 'u granicama mogućeg'. To znači da je metoda više kontrafaktualna dramaturgija nego školska rekonstrukcija – stvarne se osobe ubacuju u stilizirani noir-svijet, gdje nose idejne, simboličke i fabulativne funkcije možda intenzivnije nego što bi to dopustila stroga historiografija. Drugim riječima: povijest je kostur, a pulp, mistika i politička alegorija su mišići i make-up.

Najzanimljiviji primjer polupovijesne figure i u ovoj je sezoni Marija Oršić. Njezino stvarno postojanje nikad nije potvrđeno i upravo je zato idealna za 'Senke' - lik između povijesti i mita, između okultne teorije i političke fikcije. Seriji takva figura omogućuje da priča o tome kako se moć često hrani pseudoznanjem, ezoterijom i grandioznim nacionalnim ili civilizacijskim fantazijama. U prijevodu: nije važno samo je li netko stvarno postojao, nego i kako kolektivne opsesije proizvode likove koji onda upravljaju političkom imaginacijom.

Rudnik, Rtanj i obitelj Minh vjerojatno su najveći simbolički paket sezone. Minhovi su stvarno postojali i stvarno su bili povezani s rtanjskim rudnikom, a serija taj podatak pretvara u motor cijelog finala: industrijski kapital, resursi, trovanje, razotkrivanje misterija, lokalni gospodar, međunarodni interes i politička zavjera odjednom su u istom kotlu. Kroz tu se priču pokazuje koji je sad već klasični način funkcioniranja 'Senki' – stvarnu socioekonomsku činjenicu pretvaraju u mračnu legendu o Balkanu kao prostoru gdje bogatstvo uvijek priziva nasilje, mit i geopolitičku grabež.

Nimalo suptilna veza sa stvarnošću

Društveni i politički odjek serije već je sad itekako zamjetan. To se vidi iz dvije stvari. Prvo, sama ekipa o njoj govori kao o priči koja direktno komunicira s današnjicom. Drugo, oko produkcije se već stvorio narativ o institucionalnim preprekama: Bjelogrlić je rekao da mu mnoge državne institucije nisu dopuštale snimanje, a u odjavama se zahvaljuje i onima koji 'nisu dali da se serija snima i radi', među kojima su navedeni Vlada Srbije, Narodna skupština, NBS, Narodno pozorište i neke vojne i rudarske lokacije. To seriji daje dodatni meta-sloj: priča o autoritarizmu i blokadama prati seriju i izvan ekrana.

Ima li, međutim, serija izravnu političku poruku za sadašnju vlast u Srbiji i okolnim zemljama? Ima, i to prilično čitljivu, ali više kao opću dijagnozu nego kao stranački letak. Poruka je otprilike: kad politika postane sprega propagande, biznisa, tajnih službi, nacionalne mistike i kontrole institucija, društvo ne sklizne odmah u totalni mrak - ono u njega klizi kao duga, javno producirana saga u nastavcima, uz puno patriotskog dekora i proceduralne šminke. To je upozorenje koje se lako čita i u današnjoj Srbiji i šire u regiji. Iako zasad nema nikakve formalne i javno dokumentirane reakcije službenih struktura kojima je je poruka serije izravno upućena, teško da je nitko iz tih krugova nije primijetio.

Treća sezona, naime, u tome nije nimalo suptilna. Dojam je da su neki događaji i likovi ovdje samo zato da bi prenijeli tu poruku i paralelu sa suvremenom Srbijom. U tome se negdje krije i najveća zamjerka koju treba uputiti ovoj sezoni – s takvim postupcima u nekim trenucima mnogo, bre, smaraju. Iako je sve to uglavnom elegantno izvedeno, ambiciozno i ispunjava sva očekivanja, pripovjedačka disciplina u trećoj sezoni, mora se priznati, nije tako čvrsta i efektna kao u prve dvije.

Zbog opetovanog inzistiranja na 'ovo vam je isto ko i danas s Vučićem' ili već nekim 'junakom našeg doba' odlazi se u možda bespotrebne rukavce i razvlačenja, ponegdje je prenapučena likovima pa moraš uz gledanje vodit šalabahter da bi pohvatao tko je tko, gdje i zašto, a širina političko mitskog-sloja na momente fakat djeluje preeksponirana i kao da postoji samo zato da bi se još jednom podvuklo koliko je sve to nalik 'senkama koje se i dan danas nadvijaju nad Balkanom'. Okej, shvatili smo, Dragane. Pliz, vozi dalje.

Balkan proizvodi više povijesti nego što gledatelj može podnijeti

No ni s tim kritikama ne valja pretjerivati. 'Senke' unatoč tome i ovom sezonom opravdavaju svoj status jednog od najambicioznijih regionalnih TV projekata, a ostaju relevantne i važne jer i opet spajaju nešto što se u regionalnoj produkciji rijetko kad uspijevalo spojiti: skupu kostimiranu estetiku, široki glumački ansambl, noir vibru, povijesnu fikciju, političku alegoriju i lokalno specifičan mitološki materijal. Nije ni bez razloga to što se 'u struci' sudjelovanje u glumačkoj i svoj drugoj ekipi serije smatra velikim uspjehom jer time postaješ dio prestižnog, skupo izgledajućeg i glumački vrlo vidljivog projekta.

Svi uključeni, naime, pokazuju da mogu bez problema isfurati stiliziranu povijesnu priču bez klizanja u karikaturu i svi su zasluženo upisani kao važan dio serije s tržišnom, umjetničkom i simboličkom težinom. Nije slučajno da je za ovu, finalnu sezonu, okupljeno oko 120 glumaca i da su se priključila neka od najvećih imena srpske scene. Sama autorska ekipa također nije mala stvar: Bjelogrlić je kreator, redatelj, scenaristički koautor, producent i glavni glumac; uz njega su kao scenaristi navedeni Đorđe Milosavljević, Dejan Stojiljković i Boban Jevtić, a među redateljima su, primjerice, imena kao što su Maša Nešković i Radivoje Andrić. Glazbu opet radi Magnifico, što je dio identiteta serije gotovo koliko i njezin vizualni stil.

No da napokon, nakon sveg ovog razglabanja, dođemo i do poante i zaključka. Netko jednom reče – a nitko nije siguran je li to bio Bismarck, Churchill i anonimus vulgaris koji je bio vješt s riječima: 'Balkan proizvodi više povijesti nego što je lokalno može podnijeti'. Treća sezona 'Senki nad Balkanom' upravo je priča o tome. Balkan spektakularno i dekadentno propada pod teretom vlastite, pregoleme povijesti koju stalno pretvara u mit, izgovor, oružje i tržišnu robu. Zato je ovo jedna sjajna, politički potentna sezona, koja ne govori samo 'pazite, dolazi fašizam', nego i 'pogledajte kako izgleda kad mu društvo samo priprema teren'. I baš zato djeluje suvremeno.

Samo naivnima to može izgledati tek kao kostimirana zabava s cigaretnim dimom, šeširima i zloslutnim pogledima jer treće 'Senke' zapravo su gorak, opor i mrzovoljan opis doba u koje se civilizacija raspada dok svi još uvijek uredno potpisuju papire i drže govore o redu, tradiciji i nacionalnom spasu. Malo vam je to gorko skliznulo niz grlo, zar ne? Dobre priče o Balkanu to uvijek čine, a ova je odlična.