U svijetu u kojem inkubator simbolizira život a rat ga sustavno gasi, 'Inkubator' gledatelja stavlja pred neugodno, ali neizbježno pitanje: kako govoriti o humanosti dok slike djece iz Gaze razaraju samu ideju njezina postojanja? Gostovanje Slovenskog mladinskog gledališča u ZKM-u otvara pukotinu između brige i brutalnosti
Zagrebačko kazalište mladih ugostit će u utorak, 16. prosinca, Slovensko mladinsko gledališče iz Ljubljane s predstavom Inkubator u režiji Olivera Frljića, kazališnim istraživanjem čiji podnaslov – Uspavanka za djecu koja su, prije nego što su progovorila, naučila gramatiku smrti – već unaprijed upisuje etički i politički kontekst u kojem se odvija ovo snažno kazališno istraživanje suvremenog svijeta.
U vremenu u kojem inkubator simbolizira život, skrb i predanost zaštiti najranjivijih, rat tu simboliku radikalno poništava. Predstava Inkubator polazi od tog konflikta i gledatelja suočava s brutalnim pitanjem: kako govoriti o humanosti dok slike djece iz Gaze sustavno razaraju samu ideju njezina postojanja? Frljićeva predstava ne nudi utješne odgovore, nego otvara prostor neugodne, ali nužne konfrontacije s granicama naše (ne)čovječnosti, razapinjući se između brige i nasilja, moralne odgovornosti i političke stvarnosti.
U središtu predstave nalazi se sam inkubator kao nezamjenjiv medicinski uređaj za spašavanje prijevremeno rođene djece. Preciznom regulacijom temperature, vlažnosti i količine kisika te smanjenjem vanjskih podražaja, inkubator oponaša uvjete u maternici i omogućuje preživljavanje onih života koji još nisu biološki samoodrživi.
Upravo se ta simbolika u predstavi povezuje s brutalnom sadašnjošću rata u Gazi, osobito s prizorima inkubatora bez električne energije u bolnici Al Shifa te novorođenčadi stisnute zajedno kako bi se međusobno ugrijala. Ti prizori postaju snažno scensko pitanje o granici između zaštite života i njegova sustavnog poništavanja.
Predstavu izvode Lina Akif, Daša Doberšek, Klemen Kovačič, Dragi Potočnjak, Matej Recer, Blaž Šef i Vito Weis, a nastala je kolektivnim autorskim radom ansambla i suradnika. Dramaturgiju potpisuje Goran Injac, scenografiju Igor Pauška, a kostimografiju Slavica Janošević, a u procesu rada sudjelovali su i Kristina Kokalj kao oblikovateljica svjetla, te Sven Horvat kao autor zvuka, uz Frljićev izbor glazbe. Izvedba je s titlovima na hrvatskom jeziku.
Slovenski mediji predstavu su prepoznali kao snažno etički angažirano kazališno djelo koje svjesno inzistira na uznemiravanju gledatelja. Kako je istaknula Taja Lesjak Šilak u osvrtu za MMC/RTV Slovenija, riječ je o predstavi koja uz visoku izvođačku preciznost otvara prostor promišljene etičke angažiranosti te radikalnim, mjestimice potpuno eksplicitnim i brutalnim prizorima podsjeća kako bi umjetnost trebala uznemiravati i razotkrivati — otprilike onako kako to čine stvarnosti ratnih područja.