Kad je u javnosti odijeknula vijest da je Andrea Zlatar Violić, sada već bivša ministrica kulture, podizala novac sa službenih kreditnih kartica te ga naknadno vraćala, kulturna javnost je bila konsternirana. Većina nije mogla vjerovati da bi ta ugledna sveučilišna profesorica, spisateljica i urednica s biografijom i bibliografijom, bez mrlje u uspješnoj znanstvenoj karijeri, mogla učiniti takav propust.

S druge strane, dio kulturne zajednice već mjesecima je nezadovoljan radom Ministarstva kulture, tako da su mnogi, i to ne samo iz oporbe, upućivali oštre kritike na račun rada ove kulturne administracije, spočitavajući im, između ostaloga, neizvršavanje obećanja i pogrešno stranačko kadroviranje. Navodno je bila nezadovoljna i sama šefica HNS-a.

No nitko nije sumnjao u poštenje i dobre namjere ministrice kulture, nego se smatralo da je riječ o nesnalaženju i neupućenosti djelatnika Ministarstva kulture, koji naprosto nisu dorasli visini i težini tog zadatka.

Zbog svega toga u javnosti su se nakon ministričine ostavke pojavile spekulacije da je zapravo riječ o žrtvovanju sektora kulture i Andree Zlatar Violić u ime 'viših' ciljeva Vlade kako bi se pogled javnosti preusmjerio s mnogo bitnijih problema u državi na 'peglanje' kartica ministrice kulture što, usput rečeno, zbog siromaštva radi pola države. Naravno, taj njezin potez je apsolutno neprihvatljiv, no jasno je da trenutačno u zemlji ima puno većih i težih problema, kao što su rekordna nezaposlenost, kolaps zdravstva koje kod nas ionako nije postavljeno po mjeri čovjeka i stravičan egzodus mladih ljudi u Njemačku i Kanadu.

Stoga smo zapitali kulturne djelatnike za mišljenje o slučaju Andree Zlatar Violić, a na temelju onih koji su se odazvali tportalovoj anketi, može se zaključiti da su mišljenja podijeljena, ali se svi slažu u jednom: Ministarstvo kulture nije dobro radilo svoj posao, a za marginaliziran status sektora kulture u Hrvatskoj kriva je Vlada i njen odnos prema kulturi.

Ravnatelj Gavelle Boris Svrtan kaže da je srozavanje postotka izdvajanja za kulturu negativno obilježilo mandat bivše ministrice kulture, jer je kazališna zajednica očekivala od nje da obrani sektor kulture i da se izbori za viši postotak.

'Svjesni smo situacije u kulturi, no društvo koje ne ulaže u obrazovanje i kulturu ne može očekivati prosperitet. Također, jasno nam je da nije lako obavljati javnu funkciju jer je stanje u društvu kaotično i teško je pronaći pravu mjeru, no ministar kulture trebao bi braniti svoj resor i izboriti se za što bolje uvjete. Kad se dogodilo to rezanje budžeta za kulturu, mnogi su se izjasnili da je trebalo postupiti principijelnije i inzistirati na važnosti kulture. S druge strane, svi koji obavljaju javne funkcije morali bi biti vjerodostojni i svjesni da barataju novcem poreznih obveznika. Odnos prema tome je pitanje vlastitog integriteta, principa i morala. Ostavka je u slučaju Andree Zlatar Violić bila neizbježna', poručio je Svrtan.

Mišo Nejašmić, predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara, rekao je da o Andrei Zlatar Violić kao profesorici, spisateljici i urednici misli sve najbolje, a zatim je sa žaljenjem ustvrdio da njena garnitura u Ministarstvu kulture nije napravila na području izdavaštva i knjižarstva ništa značajno.

'Nikad ni jedna kulturna administracija nije imala na početku mandata veću podršku, a rezultat nikad nije bio lošiji. Mislim da je jedan od najvećih problema bio u tome što njeni ljudi nisu imali blage veze o računovodstvu i ekonomiji pa su radili na temelju impresija, što je pogrešno, neefikasno i nedopustivo. Moj dojam je da su se gušili u protokolarnim obavezama i da se uopće nisu bavili rješavanjem konkretnih problema, misleći da će se oni sami od sebe riješiti. A neće i ne mogu! Oni su, doduše, nešto pokušavali i nešto pokretali, ali nije bilo adekvatnih ljudi koji bi bili u stanju to izgurati do kraja. O pozitivnim stranama rada Ministarstva jako mi je teško govoriti, imali smo dijalog, ali je to bio razgovor u prazno. Mislim da osnovni problem nije u tome što je bivša ministrica radila loše, nego što nije napravila ništa. Sve u svemu, tresla se brda, rodio se miš', kaže Nejašmić, dodajući da je sada kada Andrea Zlatar Violić više nije u Ministarstvu, irelevantno o njoj pričati.

Govoreći o stanju u sektoru izdavaštva, Nejašmić je poručio da je zbog smanjenja postotka za kulturu taj sektor potpuno opustošen, degradiran i na koljenima.

'Na razini Ministarstva kulture nije postojala nikakva strategija za razvoj knjige i poboljšanje njenog položaja, kao i položaja izdavača i ljudi zaposlenih u tom sektoru. Problem izdavaštva već se godinama rješavao na klijentelistički način, a za vrijeme njenog mandata situacija se pogoršala, tako da smo sada pali na razinu izdvajanja iz 1998. godine. To konkretno znači da se za knjigu ove godine izdvaja 4.200.000 kuna, što je najmanji iznos u nezavisnoj Hrvatskoj. Usporedbe radi, za vrijeme mandata ministra Antuna Vujića izdvajalo se čak 20 milijuna kuna. Također, Ministarstvo je dalo potporu za samo 420 knjiga, dakle, za svaku nešto više od 8000 kuna. U skladu s mjerilima razvijenih država Hrvatska je trebala u strategiji definirati cilj razvoja knjige, primjerice, da objavljuje jedan novi naslov na tisuću stanovnika godišnje, odnosno, 4500 naslova godišnje. Međutim, kako Ministarstvo nije imalo strategiju, nije imalo ni cilj i sve se radilo impresionistički. O stravičnoj situaciji u izdavaštvu govore i glasine da se ove godine očekuje zatvaranje oko 35 posto knjižara u Hrvatskoj, između ostalih i giganata kao što su Profil Megastore i VBZ-ov 'Fadil Hadžić', što je alarmantan podatak', tvrdi Nejašmić, dodajući da je unatoč tome optimist jer su nedavno završili Akcijski plan za knjigu u 2015. godini, u kojem su naveli mjere nužne za spas izdavaštva. Također su uspjeli senziblizirati premijera, kaže, za problematiku izdavaštva te se nadaju da će se na razini Vlade taj problem riješiti.

Direktor ZagrebDoxa, dokumentarist i profesor na ADU Nenad Puhovski kazao je: 'O odlasku ministrice kulture dr. Andree Zlatar Violić znam samo onoliko koliko sam mogao saznati iz medija. Na temelju tih izvora moguće je zaključiti da je došlo do nepravilnosti u radu Ministarstva i da postoji, u najmanju ruku, 'zapovjedna' odgovornost gđe Zlatar Violić. Moram, nažalost, primijetiti da je u našem hiperpolitiziranom i medijski zagađenom javnom prostoru tim povodom došlo do čitavog niza reakcija koje smatram pretjeranim, neizbalansiranim u odnosu na neke druge slučajeve te u nekim medijskim komentarima neukusnim, pa i posve 'lešinarskim'. Nadam se, također, da ovi događaji, zlogukim najavama unatoč, neće biti iskorišteni za smanjivanje kulturnog prostora uopće, pa ni onog filmskog u kome djelujem veći dio svog života', rekao je Puhovski.

Redatelj Mario Kovač kaže da je razočaran njenim igranjem sa službenim kreditnim karticama, ali još više neradom Ministarstva kulture koje, po njegovom mišljenju, nije dovoljno iskoristilo europske fondove za obnovu kulturne infrastrukture kao što je to učinila Poljska. 'Naravno da je peglanje kartica nemoralno i nedopustivo, ali to radi pola države, tako da je taj njen grijeh tehničke naravi i na razini minornog grijeha bivše ministrice ekologije Mirele Holy. Mislim da kod nas ima puno više političkih dužnosnika, ministara i lokalnih moćnika koji rade puno gore stvari i koji nikada nisu bili sankcionirani zbog tih radnji. Mislim da je Andrea Zlatar Violić u ovom slučaju žrtveno janje Milanovićeve vlade koja je tim potezom htjela pokazati da je dobra i poštena i da je spremna sankcionirati nepravilnosti u svojim redovima kako bi zakamuflirala mnoge veće i teže propuste. Ja čekam vrijeme kada će ministri gubiti svoje pozicije zato što ne rade i ne ispunjavaju svoja obećanja i programe, a ne zato što su peglali kartice. Smatram da je puno veći problem od peglanja kartica to što bivša ministrica u svom mandatu tijekom tri i pol godine nije napravila ništa od onoga što je obećala, nego se bazirala na kozmetičke korekcije koje je mogla napraviti i svaka dresirana čimpanza u ministarskoj fotelji. Primjerice, Poljska je nakon ulaska u EU povukla sredstva iz europskih fondova i kompletno obnovila cijelu kazališnu infrastrukturu, a mi tu mogućnost nismo iskoristili. Sredstva iz europskih fondova povukli su samo spretni i sposobni pojedinci, dok sustav nije dovoljno iskoristilo te mogućnosti', zaključio je Kovač.

Redateljica i nastavnica na Akademiji dramskih umjetnosti Snježana Tribuson kaže da ne vjeruje ni u što dok ne vidi dokazni materijal. 'Mediji su skloni napuhavanju i zbog toga im ne vjerujem previše. Zapravo, mi ništa konkretno ne znamo osim onoga što su objavljivali mediji. Dok se ne objavi puna informacija o cijelom slučaju s konkretnim podacima, ne mogu imati jasno gledište, nego mogu samo spekulirati, a to ne želim. Do tada ne vjerujem u te optužbe. Što se tiče rada Ministarstva kulture, nisam bila zadovoljna ni s jednom kulturnom administracijom pa tako nisam bila zadovoljna ni s radom i postignućima ove garniture. Problem je u tome što kultura ima sve manje i manje novca, no to ne ovisi samo o ministru kulture, nego o stajalištu i odnosu cijele vlade prema tom sektoru. Kultura je kod nas marginalizirana, a to se vidi na svim područjima, primjerice, 90 posto mojih kolega su slobodnjaci, što znači da je njihov život i rad jako nesiguran i neizvjestan, no, nažalost, ne vidim nikakvu mogućnost da se njihov status promijeni', poručuje Snježana Tribuson.

Ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti Snježana Pintarić smatra da je ostavka ministrice bila očekivana i da nam taj postupak govori da smo ipak, unatoč svim problemima koje imamo u društvu, dosegli neke više demokratske standarde. 'U odnosu na MSU mogu reći da nam je podrška Ministarstva bila važna, kako za vrijeme gradnje muzeja, tako i posljednjih godina, kada je gospođa Zlatar nastavila podupirati naše programe. Nadam se da će s tom praksom nastaviti i njezin nasljednik ili nasljednica', zaključila je Pintarić.