Soba za snove David Lynch i Kristine McKenna, preveo Vedran Pavlić (Naklada Ljevak)

U Sobi za snove, jedinstvenom spoju biografije i memoara, kultni američki redatelj i scenarist David Lynch prvi put otvoreno govori o vlastitom životu provedenom u potrazi za ostvarenjem svoje jedinstvene umjetničke vizije, kao i mukama i izazovima s kojima se suočavao kako bi svoje nekonvencionalne projekte doveo do savršenstva. Lyncheva lirska, intimna i nefiltrirana osobna razmišljanja isprepliću se s biografskim dijelovima koje je napisala njegova bliska suradnica Kristine McKenna, temeljenim na više od stotinu novih intervjua s bivšim suprugama, članovima obitelji, glumcima, agentima, glazbenicima i kolegama iz raznih područja, koji imaju vlastiti pogled na ono što se događalo u osobnom i stvaralačkom životu Davida Lyncha. Soba za snove kapitalna je knjiga koja nudi neponovljiv i sveobuhvatan uvid u život i um jednog od najzagonetnijih i najoriginalnijih umjetnika. Daily Telegraph ističe: "Intrigantno... David Lynch nikada nije oskudijevao prostorom za svoje snove, na čemu i mi i on moramo biti zahvalni našim sretnim zvijezdama."

Kutijica od školjki Nada Gašić (Sandorf)

Nakon dovršene tetralogije o gradu Zagrebu, novi roman Nade Gašić, premda očuvanog autoričina stila, iznenađuje hrabrim zahvatom u žanru. Djevojčica i njen doživljaj ljudi, grada i gradića, u osjetljivom vremenu sazrijevanja, drži konce radnje da ne prijeđe u melodramu. Kutijica od školjki rekonstruira iščezlo vrijeme, Zagreb i druge gradove, jezik ondašnjeg Trogira, recepte i odjeću, međuljudske odnose i vrijednosti svijeta okrenuta budućnosti, pripovijedajući priču o zabranjenim ljubavima u kojoj se sreću Junak našeg doba i Gradić Peyton, mediteranska romansa i socijalistički zanos, progres i konzervativnost. "Ovo bi ljetovanje moralo biti drugačije" ponadala se te 1961. godine skoro jedanaestogodišnja Tamala i nade su joj se ostvarile tako da to ni njezina neobuzdana mašta, često na rubu fantazije, nije mogla predvidjeti. Krenula je na ljetovanje s maminom najboljom, prelijepom mladom prijateljicom, pa u pretrpanim vlakovima i brodovima nepouzdanog voznog reda sretala Putnika Vrijeme, bajku s Labudom i njegovim knjigama, e da bi ih u Splitu dočekao Ljepozubi u čijoj će kući u Trogiru, uz njega i njegovu majku provesti kratko ljetovanje. Djevojčica će svjedočiti rađanju nabujale emotivne veze dvoje, uz nju treću, suvišnu. U svoj grad vratit će se kao izmijenjena osoba. Najesen, stići će neka pisma…

Ognjena zemlja Sylvia Iparraguirre, preveo Matija Janeš (Petrine knjige)

Godine 1865. glasnik dostavi pismo britanskog Admiraliteta bivšem englesko-argentinskom pomorcu Johnu Guevari, koji sada vodi povučen život u Patagoniji, gdje je rođen i odrastao. Zamoljen je da svjedoči o britanskoj ekspediciji u Ognjenu Zemlju u kojoj je sudjelovao 1829. godine i o svemu što zna o izvjesnom Jemmyju Buttonu. Guevara odmah počinje pisati odgovor u kojem prepričava priču o ekspediciji i njezinim tragičnim posljedicama, ali i analizira vlastiti život. Pokazalo se da je Jemmy Button jedan od četvero domorodaca koje je kapetan uzeo kao taoce, s ciljem da ih se obrazuje u Londonu, a potom vrati u rodnu zemlju kako bi prenijeli kulturu i civilizirali ostatak plemena... Epistolarni roman Ognjena zemlja priča je o dvojici muškaraca različita podrijetla u kojem se vješto isprepleće životna sudbina pripovjedača, bivšeg mornara, koji je nezakoniti sin španjolsko-kreolske majke i oca Engleza, sa sudbinom Indijanca iz plemena Yámana. Prvi na hrvatski preveden roman nagrađivane argentinske spisateljice Sylvije Iparraguirre majstorski je napisano djelo koje nesumnjivo stoji uz bok svjetskim klasicima.

Svijet i Zemlja David Van Reybrouck, preveo Radovan Lučić (Fraktura)

Godine 2025. David Van Reybrouck ponio je prestižnu titulu Mislioca Nizozemlja. Tim povodom objavljen, Van Reybrouckov esej Svijet i Zemlja pokazuje zašto ovog belgijskog pisca i esejista mnogi smatraju jednim od najoriginalnijih europskih mislilaca. Kako sada – u Svijetu i Zemlji pita se Van Reybrouck – dok se suočavamo s izazovima koji prelaze sve nacionalne granice, nacionalni suverenitet još može funkcionirati kao osnovno počelo međunarodnih odnosa? Kako "vanjska politika" još može biti "vanjska", kada je svijet u egzistencijalnim pitanjima povezaniji nego ikada prije? Strogo odvajanje unutrašnjih i vanjskih poslova vuče korijene iz vremena kada su državne granice u mnogočemu određivale društvene odnose, no ekstremne vremenske prilike, degradacija okoliša, zakiseljavanje oceanā, podizanje razine morā, oskudica slatke vode, masovne migracije, pandemije, ubrzani rast umjetne inteligencije i pitanja digitalne privatnosti smiju se u lice političkim granicama nacionalnih država. U Svijetu i Zemlji David Van Reybrouck ne nudi samo kritiku postojećeg sustava već i konkretne prijedloge za njegovu transformaciju, od integracije građanskih skupština u međunarodne klimatske pregovore do revitalizacije duhovnih i filozofskih tradicija izvan zapadnog okvira. Jer "da bismo se mogli suprotstaviti hirovitosti svojega doba, potrebna nam je sva mudrost koju je čovječanstvo ikada iznjedrilo: nezapadne filozofije, ali i duhovne, književne i umjetničke tradicije uz znanstvene, kolektivne i praktične oblike razmišljanja."

Čileanski pjesnik Alejandro Zambra, prevela Nikolina Židek (Hena com)

Nakon slučajnog susreta u noćnom klubu u Santiagu, Gonzalo koji teži postati pjesnikom, ponovo stupa u vezu sa svojom prvom ljubavi Carlom. Premda je njihova uzajamna želja ostala ista, štošta se promijenilo; među ostalim, Carla sada ima šestogodišnjeg sina Vicentea. Njih troje uskoro oforme sretnu malu obitelj. Njihove ambicije naposljetku odvuku ljubavnike u različitim smjerovima, u Gonzalovu slučaju sve do New Yorka. Vicente naslijedi očuhovu ljubav prema poeziji, i kad u dobi od osamnaest godina upozna Pru, američku novinarku koja je u doslovnom i prenesenom smislu izgubljena u Santiagu, on je potakne na pisanje o čileanskim pjesnicima – ne o onim slavnima, pokojnima, kao što su Neruda, Mistral ili Bolaño, nego o onim živima, aktivnima, svagdanjima. Alejandro Zambra u svojem dosad najopsežnijem romanu sa silnom nježnošću i uvidom bilježi male, sitne trenutke – apsurdne, bolne, slatke, duboke – koji tvore naše osobne povijesti. Istražuje kako odabiremo svoje obitelji i kako ih izdajemo, a propituje i što to znači biti muškarac u raznorodnim odnosima – partner, otac, poočim, učitelj, ljubavnik, pisac, prijatelj. Posrijedi je hrabro i pronicavo djelo jednog od najvećih pisaca našega vremena, koji je za Čileanskog pjesnika dobio čak četiri književne nagrade. Roman je doživio trinaest izdanja u dva mjeseca od prvotnog objavljivanja i dobio izvanredne kritike.