SARAJEVO FILM FESTIVAL

Srpski ratni zločini i nasilje nad Romima

Ustanička ulica

Ustanička ulica

Izvor: Promo fotografije / Autor: promo

Politički triler o ratnim zločinima, s Radom Šerbedžijom kao najpoznatijim licem te turska drama koja se također bavi prošlošću, identitetom i zločinom, obilježili su četvrtak na Sarajevo Film Festivalu

Čini se da je dvadesetak godina nakon rata umjetnost i dalje najbolji prostor za nošenje s ratnim zločinima i mračnim mrljama nacionalne prošlosti – Hrvatska je to na jedan način odradila s 'Crncima', a Srbija to sada čini s 'Ustaničkom ulicom', na posve drugi način. Umjesto ratne drame, Miroslav Terzić u svom dugometražnom redateljskom prvijencu donosi politički triler, također okupan sivilom drame nošene likovima koji ne mogu pobjeći od crne prošlosti – svoje i tuđe.

Međunarodno predstavljen u Cannesu, gdje je dobio distribuciju velikog Fortissima, a sada prikazan i u Sarajevu gdje se natječe za glavnu nagradu, 'Ustanička ulica' ima Rade Šerbedžiju kao jedan od prodajnih aduta, ali svoje kvalitete širi u puno drugih pravaca – dondrejperovska njuška sjajnog Gordana Kičića samo je jedna od odlično odrađenih uloga koja nosi snagu drame, uz dobru režiju i odličnu fotografiju. Kičić je novi tužilac koji otvara slučaj ratnih zločina počinjenih od srpske paravojne jedinice, ali ni njima ni prijateljima u moćnim foteljama – pogađate – baš i nije do pravog razotkrivanja krvave istine.

Rezultat je prilično sretan spoj napetog trilera, nasilja, šoka i sporogoreće psihološke drame, ali i klasične američke žanrovske produkcije za kina i TV, prvenstveno zahvaljujući pametnom dizajnu, koji pleše između postsocijalističkog sivila i decentnog HBO-a. Ako ćemo tražiti probleme, naći ćemo ih u scenariju, dinamici, neuravnoteženom ritmu i pomalo naglom finalu, antiklimaksu koji se mogao malo bolje razraditi. Ali ako ih nećemo tražiti, ostaje nam dobar i više nego gledljiv film.

'Glas moga oca' turskog redateljskog dvojca Orphana Eskima i Zeynela Doğana, također je i više nego gledljiv – ako ne patite od pomanjkanja pažnje kao klasični izdanak 'generacije ADD' te ako ste spremni odsjediti audiovizualnu elegiju u kojoj se radnja razvija prvenstveno na emocionalnoj razini. Tih, spokojan, ali s vremenom sve mračniji, kako se politika i zločin počinju raspletati kroz seciranje prošlosti glavnih likova, 'Glas moga oca' vodi nas u život kurdske manjine, kroz audio kasete ispunjene glasom koji živi samo na magnetnoj vrpci.

'Otac' iz naslova stradao je radeći teške fizičke poslove u inozemstvu, a njegov sin posjećuje svoju majku nakon osam godina odsustva, otkrivajući kroz snimke i njezine šture riječi detalje o vlastitom identitetu i povijesti regije u kojoj se balkoni i fasade raspadaju pod udarom strijele vremena, ali prekrasno snimljena priroda ostaje ponosno stajati i osluškivati priče između zidova trošnih kuća.

Rezultat je lijepa i inteligentna meditacija, koja sjajno miješa dokumentarizam i fikciju, s rezultatom koji nije spektakularan, ali jest zgodni mali film koji kao da je sniman po receptu za festivalsku distribuciju – a vjerojatno i jest, jer je riječ o proizvodu začetom 2010. na koprodukcijskom marketu CineLink SF-a, a upao je i u natjecateljski program Rotterdama.

Srijeda je u Sarajevu prošla u znaku obilježavanja Dana ljudskih prava posvećenom Danu sjećanja na žrtve srebreničkog genocida. Nimalo slučajno na programu se izvan konkurencije za nagrade našao odličan mađarski film 'Samo vjetar' Bencea Fliegaufa. Potresna priča o rasističkim napadima na mađarske Rome nadahnuta je istinitim događajima koji su se odvijali tijekom 2008. i 2009. kada je 55 osoba stradalo, od čega šest smrtno. Pseudodokumentarističkim prosedeom, Fliegauf je napravio film istinski prožet jezom, pravi rasistički horor koji progovara o zapadnjačkom licemjerju i najgorim predrasudama, o naizgled umivenom društvu u kojem su mržnja prema Romima sveprisutni, a samo slučajno se odvija u Mađarskoj, jer sličnu situaciju lako bismo mogli zamisliti u Škabrnji ili Međimurju.

Priča prati turoban i težak život jedne romske obitelji, koju na okupu nastoje održati majka koja naporno radi dva posla i proživljava teška poniženja te povučena, nesigurna i odgovorna osnovnoškolka Anna. Dok obitelj muče teški egzistencijalni problemi, u zraku se osjeća nadolazeća tragedija. Nakon ubojstva susjedne romske obitelji strah vlada naseljem, a Fliegauf sjajno dočarava atmosferu jeze, užasa i netrpeljivosti te prikazuje uzaludne napore Roma da se integriraju u društvo koje se deklarativno zalaže za njegovanje različitosti, ali u suštini nije u stanju prihvatiti druge i drukčije.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi