Miranda July svoju knjigu Na sve četiri otvara vapajem: Molim te, uznemiri me! Uznemiri me! – njena junakinja, istodobno i književni alter ego ove nagrađivane američke filmašice i spisateljice, cijeli život, kaže, žudi biti uznemirenom. Dok to govori, "poluslavna" umjetnica koja je u središtu ovog iznimnog romana (upravo objavljenog u izdanju nakladničke kuće Vuković&Runjić i sjajnom prijevodu Vlatke Valentić) još uvijek je čvrsto usidrena u svoj "običan" obiteljski život dobrostojećeg američkog predgrađa, u kompletu sa svim privilegijima financijski osigurane intelektualno-umjetničke elite Prvoga svijeta.

Ali ne zadugo, jer ono što se dalje događa u ovoj divno nepredvidljivoj književnoj mješavini humora, gorčine, erotike i egzistencijalne tjeskobe, dovest će u pitanje konvencionalne društvene strukture, pošteno protresti svu silu tabua, tretirajući s brutalno iskrenom jednostavnošću teme tijela, želje, ženskog starenja, monogamije ali i kreativnosti, i – u britkom, neposrednom i čudnovato toplom literarnom plesu na rubu između performativne intimnosti i analitičke distanciranosti – rezultirati jednim od najneudobnijih, ali seksualno i emotivno vjerojatno najiskrenijih narativa suvremene svjetske književnosti.

Ljudi se, unatoč svemu, ipak uspijevaju dodirnuti

Jedna od najoriginalnijih američkih multidisciplinarnih autorica, Miranda July širu pozornost privukla je svojim debitantskim filmom Ja i ti i svi koje poznajemo (2005., Zlatna kamera u Cannesu i posebna nagrada žirija na Sundanceu), kojim uspostavlja estetiku koja će kasnije obilježiti i njezinu prozu: spoj radikalne ranjivosti, začudne distanciranosti i precizno kalibriranog humora. Njezini se junaci pokušavaju uskladiti s vlastitim željama, društvenim normama i neizgovorenim strahovima, i u toj napetosti pronalaze prostor za neočekivanu nježnost.

U književnosti to proširuje u smjeru autofikcionalnog eksperimenta: u Na sve četiri raščlanjuje i rekonstituira svoju pripovjedačicu u realnom vremenu, pri čemu je otvoreno poistovjećuje s detaljima vlastitog života. Čitajući, osjećamo proces, a ne samo njegovu posljedicu. Čim je objavljen u svibnju 2024., All Fours proglašen je ne samo literarnim događajem već i kulturnim impulsom koji mijenja način kako danas razgovaramo o ženskoj seksualnosti, krizi srednjih godina, identitetu i dinamici obiteljskog života.

Izlazak iz uloga i ulazak u stanje slobode

Knjiga je odmah postala bestseler ali je, prirodno – kako to i priliči jednoj eksplicitnoj i drskoj priči koja uporno destabilizira očekivanja – izazvala i živu kritičku raspravu zbog načina na koji tretira nestandardne i, samim time, teže prihvatljive teme (i to s takvom lakoćom da ste čitavo vrijeme rastrgani između fascinacije i anksiozne nelagode). Ako ste prije i mislili da ste čitatelj bez predrasuda, ova će vas knjiga razuvjeriti: ma kako bili spremni za pomak i rizik, svi smo mi uglavnom preduboko uronjeni u oslanjanje na predvidljive obrasce.

Dok u ovom romanu, ništa nije predvidljivo. Za početak, njegov naslov. Na sve četiri znači točno ono što ste na prvu i pomislili, simbolizirajući poziciju koja se konvencionalno povezuje s podređenošću i nemoći. Ali July to preokreće: naizgled nebranjen i izložen, to je ujedno i položaj u kojemu je žena u seksu najstabilnija. Radikalna ranjivost zapravo je oblik moći; time je i ovaj roman i sve što se u njemu događa radikalno istraživanje ranjivosti kao nužan ritual osobne preobrazbe.

Kakva osoba želim biti na samrtnoj postelji?

Sve, međutim, počinje prilično nevino, i u tome je posebna čar ove knjige: onaj vapaj s početka odgovor je na sasvim obično, nedužno pisamce susjeda koje počinje s: "Oprostite što vas uznemiravam." To će pisamce kasnije, u skladu s poznatim dramaturškim načelom, naravno "opaliti", ali July i tu iznevjerava očekivanja pa se kod nje ono što bi po svim pravilima ekonomije pripovijedanja trebalo biti točka najveće narativne napetosti raspliće kao podrugljivi komentar najkonvencionalnije moguće mehanike uzroka i posljedice suvremenog društva. Nešto poput cirkuskog pištolja iz kojeg umjesto metka izleti oblak konfeta, šarenih vrpci i zlatnih zvjezdica.

Junakinja romana je, dakle, umjetnica u srednjim četrdesetima koja, nakon traumatičnog preranog poroda i dugotrajnog osjećaja otuđenosti od supruga i vlastitog života, ulazi u razdoblje menopauze obilježeno intenzivnim fizičkim i emocionalnim pomacima. U svojim se preispitivanjima uvjeri da će kontrolu nad stvarnošću najbolje preuzeti suoči li se sama sa sobom tijekom duljeg razdoblja izoliranosti od svijeta, pa se odlučuje planirani put iz Los Angelesa u New York odraditi automobilom preko kontinenta. Želi iz "parkiračice" postati "vozačica" – od osobe koja je navikla na stalno traženje pažnje i definiranje sebe kroz izazov, čvrsto je odlučila postati osoba koja može voziti kroz život prihvaćajući svakodnevicu bez potrebe za spektaklom.

Sve se raspada već nakon pola sata

Naravno, u romanu ta podjela nije samo karakterološka, već i motivacijska i egzistencijalna jer u konačnici ipak postaje pitanje izbora – odbaciti rutinu, predvidljivost, uvjetovanost i iznova pokrenuti vlastiti život; prestati "parkirati" sebe unutar ustaljenih društvenih uloga. U svakom slučaju, ona će već nakon pola sata vožnje "parkirati" – umjesto putovanja bira anonimnu motelsku sobu nedaleko od vlastite kuće, koju pretvara u privremeni psihički laboratorij u kojem testira svoje granice i identitet. Tamo upoznaje Daveyja, mladog djelatnika osiguravajuće tvrtke, s kojim razvija neobičan odnos koji postaje katalizator njezina osjećaja stvarnosti i transformacije.

Roman se usredotočuje na menopauzu, ali je ne tretira kao medicinski "problem", nego kao razdoblje koje July reartikulira kao važno i formativno ­– proces u kojemu žena postaje "žena samoj sebi". U tom je okviru zanima kako izgleda mitologija koja toj fazi života uobičajeno nedostaje, pa u tekst uključuje razgovore s liječnicima, prijateljicama, kao i grafičke i statističke umetke koji prate njezinu energičnu, s vremena na vrijeme namjerno rasklimanu prozu. Seksualnosti u srednjim godinama pristupa sirovo i neuljepšano: seks se ovdje pojavljuje kao mjesto bijesa, dosade, pregovaranja i promjene. July inzistira precizno prikazati da ženska želja i iskustvo nisu linearni; zahtijeva autentičnost ispred stilizacije, pa čak i kad to znači priznati mehaničko ritualnu prirodu masturbacije.

Uklonjeno iz teksta

Njezina junakinja istovremeno gradi i sabotira vlastiti identitet, prebacuje fokus s fizičkih detalja na emocionalne mikrodrame, demontira očekivanja i neprestano testira konvencionalnosti, gradeći pripovijest koja funkcionira kao niz provokacija upućenih čitateljevom komforu. Bezuspješno ćete tražiti uobičajene putokaze koji vam, shvatit ćete čitajući, nedostaju za oblikovanje jasnijih predodžbi o ovoj junakinji i tome odakle dolazi – i to će vas učinkovito onemogućiti u donošenju suda. I eto zašto je Na sve četiri revolucionarno genijalna knjiga – na stranu i sjajna proza i autentična priča koju Miranda July pokušava ispričati: stvar je u tome da je nemoguće čitajući je ne osvijestiti vlastite automatizme, sve one duboko u sve nas ugrađene predodžbe koje bismo voljeli da možemo tvrditi da nemamo, a bez kojih jednostavno ne znamo u koju je ladicu strpati.

To su isti oni automatizmi koji, u širem društvenom okviru, održavaju obrasce mišljenja koji oblikuju suvremenu javnu sferu. Nije problem priznati da je malo onih koji bi usred života, koji ionako jedva drže pod kontrolom, odlučili pobjeći iz braka i svakodnevnice samo da bi legli u (nevjerojatno skupo plaćen) motelski krevet i osjećali se još gore. Problem je što ne znamo što bismo mislili o onome tko to napravi kad nam je oduzet stabilan okvir unutar kojega bismo to mogli pokušati protumačiti. A jednom kad smo toga nedvosmisleno svjesni, znamo i da je jako dalek put do društva oslobođenog predrasuda.