Kažu da je Napulj grad koji diše pjesmu. U njegovim uskim ulicama, gdje rublje leprša nad glavama, a more se nazire kroz pukotine starih fasada, rodila se jedna od najživopisnijih glazbenih družina juga, Ars Nova Napoli. Njihova priča počinje u jesen 2009., kad su se prvi put okupili vođeni jednostavnom, ali snažnom željom: vratiti glazbu Kampanije, njezine serenade, pizzice i tarantele ondje gdje je i rođena, na ulicu.

"Ulica je jedno čudesno kazalište, i za nas je to bila neponovljiva škola", kaže Marcello Squillante, vođa benda. "Ulica nam je ostavila duh igre i zabave, i to uspijevamo zadržati čak i kad sviramo na velikim pozornicama." Taj duh, taj prašnjavi korak ritma, njihova je ulaznica do najrazličitijih mjesta.

U početku su bili samo skupina mladih muzičara koji su s harmonikom, mandolinom i violinom pod rukama tražili svoja mjesta na trgovima i kalama povijesnog centra grada. Ubrzo su shvatili da ulica nije samo stepenica prema većim binama, nego sama srž njihove umjetnosti.

Od ulice do televizijskih ekrana

Šetali su Napuljem kao lutajući pripovjedači, a stigli do Sicilije, Kalabrije, Pulje, Francuske, Španjolske, Švicarske, Grčke, pa i Kine. Svirali su na festivalima, u zatvorima, u gradovima ranjenima potresima, u kazališnim projektima koji su povezivali bajke i mitove Mediterana. Njihov put nije bio ni lak ni glamurozan. Godine su provodili putujući od svirke do svirke, od svadbi i pučkih fešti do uličnih festivala, gostovali su u televizijskim emisijama, a dokumentarne kamere pratile su ih kao žive simbole ulične umjetnosti.

"Publika u Europi uvijek sluša pažljivo, ali svaka zemlja nosi svoju energiju", kaže Marcello. "Na sjeveru su ljudi sabraniji, dok su na Balkanu i jugu strastveniji, to nas uvijek iznova oduševi. Živimo u vremenu velikih promjena, digitalne platforme su nam oduzele mnoge trenutke kada je glazba okupljala ljude. Ali naravno da postoje iskustva koja nikakav virtualni svijet ne može zamijeniti – koncert uživo je jedno od njih."

Njihov je repertoar kao karta Mediterana: puljske pizzice, sicilijanske serenade, kalabreške tarantele, napuljski klasici, grčki rebetiko, balkanska glazba. Sve se stapa u jedan organizam koji diše i pleše. "Identitet je osjetljiva tema, često se koristi kao zid koji razdvaja ljude. Ali Mediteran ima prelijepu, i istovremeno tragičnu povijest kulturnih razmjena. U glazbi se to najbolje čuje jer glazba, više nego druge umjetnosti, pripada svima."

I tako su stigli i do Zagreba...

Kada je njihova glazba pronašla put do Zagreba, ispisala je novu stranicu RadioTeatra, u predstavi Mediteranski brevijar, na valovima Radio Mediterana ostvarenoj u koprodukciji s kazalištem Gavella. Pavlica Bajsić, redateljica predstave i osnivačica RadioTeatra, prisjeća se kako je jedna pjesma Ars Nova Napolija zapalila u njoj tu početnu iskru.

"Dino Brazzoduro, koji je stvarao cijelo glazbeno i radiofonsko ruho, samo mi je poslao link na njihovu ‘Marinarescu’. Bila sam se tada sakrila na Sljeme na par dana, da u miru posložim probe, ali mučila sam se jer nisam imala predstavu u glavi; imala sam sve elemente, ali svaki je bio u svom zasebnom prozorčiću. A onda je taj nostalgični pjev iz nekog davnog Mediterana na nerazumljivom dijalektu ušao u naše zagrebačko Sljeme i prožeo me osjećajem nekog pra-zajedništva. Naježila sam se."

No nije to ostalo samo na osjećaju. "To kako su aranžirani glasovi Ars Nova Napolija inspiriralo me da zamislim ansambl na pozornici – kako postaju sve ono što jesu, i nama u publici i sami sebi. Teško je to objasniti. Možda je najbolje doći u nedjelju na Ribnjak, poslušati Ars Nova Napoli i onda vidjeti ‘Brevijar’. Tada će se ta prekojadranska veza jasno osjetiti."

Ponekad pjesma povede još dalje nego što misliš. "Preko ‘Marinaresce’ sam došla do Gargana, poluotoka, i našla Antonia Piccininna, pastira i narodnog pjevača koji je prenio golemu, dotad nezapisanu pjesmaricu te regije. Umro je prije par godina u stotoj godini, a njegovo je tijelo, priča se, nestalo nakon sprovoda i pronađeno tek šest mjeseci kasnije u jarku", govori Bajsić.

Mediteran kakvim ga volimo zamišljati

Olja Savičević Ivančević, Sven Medvešek, Ana Kreitmeyer i redateljica kroz tu su ga priču ugradili u ‘Brevijar’ i on je danas gotovo epski okvir predstave, "glasnik Mediterana kakvog najradije zamišljamo, i karika u lancu od početka postojanja svijeta."

Za RadioTeatar, zvuk i sjećanje nikada nisu samo pratnja, nego živa tvar koja gradi predstavu kao zajednički prostor za slušanje. Zato je Mediteranski brevijar na valovima Radio Mediterana i nastao kao svojevrsna ‘radiofonska luka’, u kojoj se spajaju glasovi, glazba i dokumentarne priče o Mediteranu. A glazba Ars Nova Napoli, nastala na ulicama Napulja, ušla je u taj arhiv gotovo prirodno, jer i sama nosi duh ulice, sjećanja i onog što RadioTeatar stalno iznova čuva: nasljeđe koje se ne zatvara, nego se stalno iznova dijeli.

"Mediteran u našem radu nije samo regija", kaže Pavlica. "To je prostor sjećanja, pjesme, mirisa. Čini se da jako dobro rezonira i u Zagrebu. Možda se Mediteran ovdje i ne osjeća, ali ga volimo zamišljati, zar ne? No pazili smo da se u Brevijaru ne zadržimo samo na tom zamišljaju – to ni za Olju ni za mene nije dolazilo u obzir. Dokumentirali smo i svu surovost Mediterana danas: Gazu, migrantske puteve, ekološke katastrofe, nasilje turizma. Upravo taj susret ta dva Mediterana publiku dirne, jer je prisutan taj moment prepoznavanja."

U Brevijaru svira i Nenad Kovačić, glazbenik i udaraljkaš čija je veza s jugom Italije osobna. "Između mene kao glazbenika, udaraljkaša i slušatelja postoji dugogodišnja veza s tim krajevima. Više sam puta putovao u Pugliju, pohađao radionice o ritmovima Mediterana – azijskog, afričkog, europskog. Samo nekoliko tjedana prije prve probe Brevijara bio sam u Pugli i kod kultnog graditelja instrumenata potražio novi tamburello – južnotalijanski frame drum. Drago mi je da je baš u ovoj predstavi našao svoje mjesto. Smislen je osjećaj podržati nasljeđe ulice, bila ona napuljska, beirutska, atenska…"

Zvučna razglednica grada

Ars Nova Napoli je bend koji je svjetske pozornice osvojio upravo zato što su ostali vjerni ulici. Kada ih vidite kako sviraju uživo, jasno vam je da ova skupina glazbenika nikad nije bila samo bend – oni su svojevrsna karavana zvuka, glasna razglednica grada, živi dokaz da ulična umjetnost može nahraniti dušu jednako kao i najveća koncertna dvorana. Zahvaljujući Emiru Fuluriji, producentu i uredniku emisije Izvorišta, Ars Nova Napoli u nedjelju dolazi u Zagreb, na ljetnu terasu Centra kulture Ribnjak, kojega je Pavlica Bajsić ravnateljica.

Riječ je o prvom od dva međunarodna koncerta prve godine održavanja glazbenog ciklusa "Iza ugla, uho svijeta", koji zajednički organiziraju Centar kulture Ribnjak, Teatar Exit i Izvorišta, kroz koji su se na Ribnjaku do sada promovirali glazbenici migranti koji stvaraju u Zagrebu zajedno s lokalnim muzičarima, a koji kurira upravo Nenad Kovačić. Drugo međunarodno gostovanje planirano je za 3. kolovoza, kada u goste dolazi meksički cumbia punk bend Son Rompe Pera.

Ne stižu ni spavati da bi došli u Zagreb

"Srce mi je puno što nam je Emir pomogao da Ars Nova Napoli dođu u Zagreb – i to bez spavanja, u gotovo nemogućim uvjetima u kojima će putovati duže nego što će biti ovdje", govori Bajsić. "A to da će se ubrzo nakon premijere našeg ‘Brevijara’ dogoditi i zajednička izvedba ‘Marinaresce’... Tko bi to mogao sanjati?"

Fulurija pak ističe da je njihov dolazak u Zagreb velika stvar, jer riječ je o jednom od najvažnijih napuljskih bendova. To što će nastupiti upravo na krovnoj terasi Ribnjaka smatra posebno bitnim, jer, kako kaže, prostor često generira atmosferu među slušateljima i mijenja doživljaj koncerta. "To je sjajna pozornica u srcu grada, savršena za world music, i jedno od najljepših mjesta u Zagrebu. Nadam se da je ovo i početak sličnih stvari koje bi se tamo mogle događati idućih godina."

Za Ars Nova Napoli sve je počelo na ulici, među ljudima, uz pjesmu koja ne poznaje zidove ni granice. Njihova glazba i danas nosi ritam susreta, onaj trenutak kada se svatko, makar na tren, osjeti dijelom istog Mediterana. Marcello se samo smije kad ga pitam imaju li još snova. "Što se Ars Nove tiče, presretni smo svime što smo do sada proživjeti. Svaka nova suradnja za nas je dar, a jedna takva dogodit će se upravo u Zagrebu. Ali naš najveći san? Ostati zajedno što duže, unatoč svemu. To je ono što želimo najviše."

Ako ste ikada sanjali plesnu večer pod zvijezdama u nekoj napuljskoj ulici, ove nedjelje ne morate ići daleko. Dovoljno je popeti se na krov Ribnjaka. Neki bendovi trebaju dvorane, a Ars Nova Napoli treba samo vašu ulicu, trg ili terasu – i ritam će vas naći.