Paul Bradbury nije planirao živjeti u Hrvatskoj. Zapravo, ništa u svome životu nije posebno planirao, no upravo je ta spontanost dovela ovog britanskog pustolova do jedne od najzanimljivijih karijera u hrvatskom turizmu i medijskom prostoru.

Ljeto je 2002. godine, Bradbury sjedi na krovu kuće u Somaliji – gdje se zatekao kao humanitarac – i ispija džin-tonik. Tek se razveo, supruga ga je ostavila nakon 363 dana braka. Upravo je primio obavijest da je kuća u Velikoj Britaniji prodana, da mu je na račun sjelo 70 tisuća eura i da je slobodan. Planirao je kupiti nekretninu negdje u Europi, blizu mora. Spustio se po još jedno piće i vidio da CNN vrti reklamu o Hrvatskoj, što mu je bilo dovoljno. Odluka je donesena u trajanju jedne reklame.

Javio se prijateljici, humanitarki koja je živjela u Sarajevu, i ubrzo otputovao. U pivnici u centru grada izvadila je papir i olovku te zapisala potencijalne lokacije: Dubrovnik, Pelješac, Split, Trogir, Pag... Ali Bradbury, kako sam priznaje, nije slušao. 'Večer je bila topla, planine, atmosfera, pivo je teklo, cure u Sarajevu su bile jako zgodne... I počeo sam gledati okolo.' Iz sramote što nije slušao zatvorio je oči i nasumce izabrao. Tri dana kasnije, na Veliku Gospu, stigli su na Hvar.

'Vukojebina puta 20'

Vožnja istočnom stranom Hvara bila je šokantna. 'Bilo je to kao vukojebina puta 20. Nema nikoga, nema vode. Kakvo je ovo mjesto', upitao se Bradbury. Zatim Jelsa. 'Nevjerojatan trg, marina, puno života. Rekao sam – to je to!' Prijateljičin dečko vratio se sat kasnije i rekao mu da se samo jedna kuća prodaje, u centru starog grada, i da vlasnik dolazi sutra. Gledao je ogromne kuće, a onda su skrenuli i vidjeli kućicu po cijeni od 41 tisuće eura. Bio je spontan i kupio ju je, fuck it! U nedjelju mu je odvjetnik odjeven u trenirku i s cigaretom u ustima sastavio predugovor, u ponedjeljak su otišli u banku i kuća je bila njegova.

Unatoč tome što su ga prijatelji ispitivali je li s njim sve u redu, govoreći da se radi o ratnoj zoni, Bradbury se nije dao smesti. Mjesec kasnije dobio je ključ, sišao na trg slaviti i ostao zbunjen – restoran u kojem se udomaćio bio je zatvoren, a u mjestu nigdje nikoga. Bio je 1. listopada, sezona odavno gotova. Pitao je kada otvaraju i dobio odgovor 'svibanj', što ga je šokiralo. Nije imao pojma da je došao u turističko mjesto. Ubrzo je shvatio da mora naučiti hrvatski, otišao je u knjižnicu i tamo upoznao Mirandu, knjižničarku koja mu je postala druga supruga.

Povratak na nulu

Sljedećih godina Bradbury je pokušavao s raznim poslovima. Vodio je agenciju za nekretnine, pri čemu je naučio zanimljiv izraz: 'imamo problemčić'. 'Odvjetnik je obećavao 'jedan kroz jedan, čisti papiri, 100 posto', a onda – imamo problemčić. Nikad to nisam čuo nigdje drugdje. Ako to čujete – bježite!' Dvadeset godina kasnije i dalje je u posjedu nekih nekretnina iz te faze.

Probao je razne franšize, 'revolucionarni' program uljnih filtara, ali nije u čemu nije uspijevao. Otkrio je online pisanje i nabasao na kanadsku stranicu putem koje se mjesečno moglo zaraditi tri tisuće dolara, pod uvjetom da pišete o financijama. Međutim, ako pišete o hrvatskom turizmu, zarada je bila oko 30 dolara mjesečno. Onda je Google napravio update koji je upropastio stranicu – izgubila je 99 posto prometa preko noći, a Bradbury se ponovno našao na nuli.

Godinu kasnije na trgu u Jelsi, jedan mu je turist rekao: 'Ovaj otok je tako lijep, ali informacije o njemu potpuno beskorisne', što je Bradbury čuo mnogo puta. Naručio je pivo, zamolio konobara za papir i olovku te krenuo s razradom prvog suvremenog turističkog vodiča o Hvaru. Trebala su mu tri mjeseca da napiše 250 stranica i otisne 500 primjeraka vodiča, a naklada je uskoro bila rasprodana. Supruga mu je predložila da napravi stranicu i nazove je 'Total Hvar'. Tako je počeo mukotrpan rad, pisanje šest članaka dnevno u otprilike četiri godine – ukupno preko devet tisuća članaka o Hvaru.

Rezultati su bili spektakularni, obišao ga je The New York Times, zatim i Sunday Times. Dobio je nagradu Marco Polo za međunarodnu promociju, ali oglašivači nisu bili pretjerano zainteresirani. Bilo je to jedva dovoljno za preživljavanje. Čuo je da je Split veće tržište, da treba probati tamo, i krenuo triput tjedno ranojutarnjim katamaranom za Split. Vraćao se kasno navečer, no ni to nije uspjelo. Zarađivao je tek toliko da svojoj maloj djeci omogući kakav-takav život.

Intervju s Vesnom Pusić 'otjerao' dijasporu

Godine 2015. vidio je priliku u sveobuhvatnoj stranici o Hrvatskoj – Total Croatia News. Meta mu je bila hrvatska dijaspora koja ne govori materinji jezik. Budući da je s vremenom nakupio iskustva, prvog je dana želio impresionirati publiku ekskluzivnim intervjuom s tadašnjom ministricom vanjskih poslova Vesnom Pusić. 'Čim sam objavio intervju, zauvijek sam izgubio polovicu dijaspore. Nisam imao pojma o politici', smije se Bradbury. Tako je krenuo Total Croatia News.

Zatim su stigle tužbe. Bradbury je na portalu Index kritizirao Hrvatsku turističku zajednicu i Ministarstvo turizma, a HTZ ga je tužio za klevetu i tražio 50 tisuća kuna – za članak koji nije napisao, na portalu koji nije njegov. Dva tjedna kasnije uslijedila je druga tužba jer je na Facebooku objavio parodiju slogana 'Croatia Full of Life' – 'Croatia Full of uhljebs', koja i nije imala velik doseg. Iz pakla birokracije spasila ga je Vanja Jurić, odvjetnica specijalizirana za medije, koju si zapravo nije mogao priuštiti. Bradbury ne bi bio Bradbury da u tome nije vidio novu priliku pa je pokrenuo blog 'Dnevnik hrvatskog sudskog spora', što je dovelo do gostovanja u popularnom RTL-ovu 'Direktu'. Posljedica je bila da su mu se sva vrata državnih institucija zatvorila i ostala zatvorena dandanas.

Pet hrvatskih riječi za viralnu eksploziju

Televizijsko gostovanje nije prošlo nezamijećeno. Jedan mu je prijatelj predložio da počnu raditi videosadržaj, a prvi pokušaj završio je sa 17 snimljenih videa u dva sata. Godine u Hrvatskoj i pripadajuće frustracije su se napokon isplatile – preko noći je postao viralan, i to sa svojih pet omiljenih riječi na hrvatskom jeziku. Pregledi su se mjerili u desecima tisuća, Bradburyju se napokon dogodio uspjeh.

Nakon više od 20 godina spontanih odluka svoje pustolovine sažeo je u knjigu 'Around the World in 80 Disasters'. Naslov savršeno opisuje život koji je išao od jedne 'katastrofe' do druge: od supruge koja ga je ostavila nakon 363 dana braka, preko humanitarnog rada u postgenocidnoj Ruandi, do kupnje kuće na otoku za koji nikada nije čuo i izgradnje medijske karijere. 'Kada sam pisao knjigu, shvatio sam koliko sam bio glup. Sve što sam napravio bilo je veoma spontano, bez razmišljanja unaprijed', kaže. 'Ali uvijek sam imao sreće sresti dobre ljude kada sam bio na dnu.'

Usprkos preprekama, tužbama, prijetnjama smrću (uglavnom iz Australije) i financijskim problemima, Bradbury ostaje nepopravljiv optimist koji iskreno voli Hrvatsku. 'Dobivam poruke u kojima ljudi kažu da bi se rado mijenjali za moj život, da je savršen. Moj odgovor je jednostavan. Prvo, moj život na Facebooku nije moj pravi život. Drugo – ako želite moj život, možete ga imati, veoma je lako. Sve što trebate je dopustiti da vaša supruga pobjegne nakon 363 dana braka. Zatim možete sjesti i plakati ili ustati i krenuti ispočetka.'

S 56 godina na plećima i odraslom djecom (17 i 19 godina), Bradbury planira novu avanturu. Njegov prijatelj, uspješan poslovni čovjek, kupio je 16-metarski jedrenjak i pozvao ga na put oko svijeta premda nikada nije jedrio. 'Dvojica debelih Engleza na jedrilici, što bi moglo poći po zlu?' oduševljen je Bradbury. 'Imamo Starlink, zamislite vlog! Naravno da sam prihvatio ponudu!'

Doduše, prije toga je sastavio popis 12 nasumično odabranih zemalja, od Gvatemale do Laosa, s idejom da provede godinu dana u nekoj od njih, a da odluku donese na temelju glasova svojih pratitelja na društvenim mrežama. 'Ako me želite poslati u Burkinu Faso – idem! Ako me želite maknuti iz Hrvatske, imate priliku!'

Paul Bradbury ostaje ono što je oduvijek bio: spontani pustolov koji je Hrvatskoj dao više od 30 tisuća članaka, more videosadržaja, svjetsku medijsku pažnju i nepokolebljiv optimizam. Njegova knjiga 'Around the World in 80 Disasters' nije samo putopis – to je manifest života koji dokazuje da iz svake katastrofe možete izaći bogatiji za iskustvo. Kako sam kaže: 'Cilj mi je umrijeti s uspomenama, ne snovima. Naučite živjeti prije nego umrete.' I to je najvažnija lekcija čovjeka koji je gledajući CNN u Somaliji našao svoj dom i svoju svrhu na ovom svijetu.