Andrea Zlatar Violić, književna teoretičarka, sveučilišna profesorica i bivša ministrica kulture u Vladi Zorana Milanovića, preminula je u 66. godini života. Njezin profesionalni put povezivao je znanstveni rad, uredništvo i politiku, a zagovarala je kulturu kao javnu potrebu koju treba financirati javnim novcem, piše novinarka Jutarnjeg lista Lana Ribarić
Rođena Zagrepčanka, nakon Klasične gimnazije studirala je komparativnu književnost, filozofiju i klasičnu filologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Magistrirala je 1988. na temi Marulićeve 'Davidijade', a doktorirala 1992. radom o modelima srednjovjekovne autobiografije.
Na Odsjeku za komparativnu književnost radila je od 1986. godine. Uz znanstveni i nastavni rad bavila se novinarstvom, izdavaštvom i uredništvom, od Studentskog lista i Omladinskog radija do Gordogana, Vijenca i Zareza.
Među njezinim su knjigama 'Autobiografija u Hrvatskoj', 'Ispovijest i životopis', 'Tijelo, tekst, trauma' i 'Prostor grada, prostor kulture'. Bila je članica Društva hrvatskih pisaca i Hrvatskog PEN-a te dobitnica francuskog odličja za književnost i umjetnost, piše Jutarnji list.
Ministarski mandat i povratak fakultetu
U politici je djelovala kroz HNS, a Ministarstvo kulture vodila je od 2011. do ožujka 2015., kada je podnijela ostavku i vratila se fakultetskim obvezama.
Govoreći za Globus u veljači 2016., ostavku je povezala s nepravilnostima u poslovanju službenim karticama i opisala je kao čin profesionalne etike. Tvrdila je da nije oštetila proračun te da je novac vraćala odbijanjem od plaće umjesto uplatom na blagajnu. Zbog ulaska u izvršnu vlast, rekla je, nije požalila.
'Zagovaram to da je kultura javna potreba, kao i obrazovanje, zdravstvo i socijalna sigurnost. Stoga mora biti financirana iz javnih sredstava', poručila je.
Književnost joj je pomagala tijekom oporavka
Nekoliko mjeseci nakon ostavke teško je ozlijedila nogu pri padu s terase u Trstenom. U razgovoru za Globus opisala je dug oporavak i rekla da ju je nesreća promijenila više nego odlazak s ministarske dužnosti. Dok nije mogla samostalno hodati, mnogo je čitala, osobito kriminalističke romane.
Govorila je i o ranom gubitku majke, koja je umrla kada je imala jedanaest godina, te o ocu koji je nakon toga imao središnju ulogu u njezinu odrastanju.