William Shakespeare stvorio je mnogo velikih zlikovaca, ali malo je onih koji sa svojom publikom uspostavljaju tako prisan odnos kao Richard III. Već na početku drame on nam povjerava svoje namjere, unaprijed najavljuje spletke i zločine, a zatim ih pred našim očima provodi u djelo.

Dok ostali likovi nasjedaju na njegove laži, gledatelji znaju istinu. I upravo u tome leži jedna od najneugodnijih osobitosti ove tragedije: Richard nas ne obmanjuje da bismo mu vjerovali, nego nas osvaja tako što nam dopušta da sudjelujemo u njegovoj obmani drugih.

Ta neobična veza između političkog zločinca i publike jedno je od polazišta za razumijevanje Shakespeareova Richarda III., koji će 13. studenoga imati zagrebačku premijeru u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Predstava u režiji Vite Taufera, nastala u koprodukciji zagrebačkog i varaždinskog HNK-a te Dubrovačkih ljetnih igara, premijerno je izvedena 27. srpnja na tvrđavi Lovrjenac, a naslovnu ulogu tumači Filip Vidović.

Dubrovačku smo premijeru pogledali i o njoj već pisali. Neobičnu bliskost Richarda i publike Vidović smatra jednim od najzanimljivijih elemenata Shakespeareove drame: Richard gledateljima otkriva ono što skriva od ostalih likova, čime ih, htjeli oni to ili ne, pretvara u svoje saveznike.

"Mi znamo ono što oni ne znaju i zbog toga postajemo njegovi saveznici, sudionici zla", kaže glumac, upozoravajući da čak ni Richardova iskrenost prema publici nije oslobođena manipulacije, jer "čak i kada nam govori istinu, pitanje je što želi postići time što nam je govori."

Tiranin s licem anđela

Upravo se na toj proturječnosti temelji Tauferovo čitanje Richarda, u kojemu naslovni junak nije zamišljen kao monumentalno utjelovljenje zla. Redatelja je, prema Vidovićevim riječima, zanimao mlad, zavodljiv, ambiciozan i manipulativan čovjek koji, kako je Taufer govorio tijekom rada, ima "lice anđela". Takav Richard ne osvaja ljude zastrašivanjem, barem ne u početku.

"Njegova najveća snaga nije samo u tome što laže nego i u tome što ljudima daje upravo ono što žele vidjeti i čuti", objašnjava Vidović. Za njega je put do jedne od najzahtjevnijih uloga Shakespeareova repertoara vodio preko pokušaja razumijevanja Richardova unutarnjeg svijeta: uloga mu isprva nije bila bliska, no u sebi je pronašao emocionalne povrede i potisnute bjesove koji su mu pomogli približiti se liku.

"Osjetio sam da u meni postoje neki izvori na koje se mogu osloniti, neke emotivne povrede i zatomljeni bjesovi za koje je ova uloga bila dobrodošla prilika", kaže. "Počeo sam iznova čitati tekst pokušavajući se osloboditi slike Richarda kao velikoga Shakespeareova zlikovca i približiti mu se kao ljudskom biću."

U toj interpretaciji važan je i svijet koji Richarda okružuje; Shakespeareov uzurpator ne pojavljuje se među moralno besprijekornim ljudima čiju nevinost postupno uništava.

"Naprotiv, ljudi oko njega su licemjerni, koristoljubivi i spremni prilagoditi se onome tko im u tom trenutku može nešto ponuditi. On iskorištava njihove slabosti, ali sam ih nije stvorio. Mislim da je upravo to jedna od najneugodnijih stvari u toj drami", kaže glumac. Njegov uspon zato govori jednako mnogo o društvu koje mu omogućuje dolazak na vlast kao i o njemu samome.

Shakespeare u ritmu Mate Matišića

Shakespeareov Richard III. drama je u kojoj se ubojstva, izdaje i borba za prijestolje izmjenjuju gotovo vrtoglavom brzinom, ali njezin svijet nije lišen humora. Naprotiv, okrutnost i komika često idu ruku pod ruku, a upravo taj spoj tragedije i groteske otvara prostor za redateljska poigravanja tonom i žanrom.

Posebnu dimenziju Tauferovoj predstavi daje glazba Mate Matišića, koji je za ovu produkciju napisao i songove, a izvodi ih uživo s glazbenicima Damirom Josipovićem i Darkom Terlevićem.

Predstava se izvodi u novom prijevodu Andyja Jelčića, scenografiju potpisuje Branko Hojnik, a kostime Alan Hranitelj, čija su raskošna rješenja jedan od najuočljivijih elemenata vizualnog identiteta produkcije. Oblikovanje svjetla potpisuje Tomislav Maglečić.

Richardova duga povijest na zagrebačkoj pozornici

Zagrebačka premijera ujedno je prilika za podsjećanje na dugu povijest Shakespeareova Richarda III. u nacionalnom kazalištu: na pozornici zagrebačkog HNK-a ova je drama izvedena još 29. prosinca 1896., u režiji Stjepana Miletića, s Ignjatom Borštnikom u naslovnoj ulozi. Godine 1923. postavio ju je Branko Gavella, a među kasnijim važnim interpretacijama posebno mjesto zauzima predstava Božidara Violića iz 1978., u kojoj je Richarda igrao Rade Šerbedžija.

U međuvremenu je Shakespeareov junak postao jednom od najprepoznatljivijih figura svjetskog kazališta, a njegova priča o osvajanju vlasti doživjela je bezbrojne političke interpretacije. Richard se pojavljivao kao groteskni srednjovjekovni tiranin, fašistički diktator, suvremeni manipulator i čovjek čija je najveća sposobnost upravljanje tuđim strahovima i željama.

Njegova trajna privlačnost proizlazi i iz činjenice da Shakespeare ne prikazuje samo kako se vlast osvaja, već i zašto joj se ljudi tako često dobrovoljno podvrgavaju. Tauferova produkcija nastavlja tu dugu tradiciju, a ujedno okuplja glumce dvaju nacionalnih kazališta.

Uz Vidovića, u predstavi nastupaju Goran Grgić, koji tumači kralja Edvarda IV. i vojvodu od Clarencea, Igor Kovač kao Buckingham, Dušan Bućan kao Stanley, Milan Pleština kao Richmond, Ana Begić Tahiri kao kraljica Elizabeta, Helena Minić kao kraljica Margareta, Mirta Zečević kao vojvotkinja od Yorka te Iva Jerković Oreški kao lady Ana. Ansambl čine i Marinko Leš, Lovro Rimac, Silvio Vovk, Matia Pijević i Ivan Colarić, uz ostale izvođače.

Kraljevstvo za konja, a Richard za Zagreb

Premještanje predstave s monumentalnog Lovrjenca na pozornicu zagrebačkog HNK-a donosi i novu izvedbenu situaciju. Dubrovnik je, sa svojom poviješću i arhitekturom, predstavi pružao ambijent koji je teško odvojiti od njezine scenske slike. Zagrebačka pozornica podrazumijeva drukčiji odnos između glumaca, prostora i publike, a time otvara mogućnost da se pojedini odnosi unutar predstave drukčije oblikuju.

I sam Vidović ističe da ga upravo ta promjena zanima. Nakon vremenskog odmaka od dubrovačkih izvedbi, kaže, u ulozi otkriva nove nijanse i poveznice koje tijekom početnog rada nije primjećivao. "Predstava nikad nije potpuno završena dokle god u njoj igraš", zaključuje glumac, za kojega zagrebačka premijera predstavlja novi susret s likom koji se ne može iscrpiti jednom interpretacijom.

Interes publike već je velik: prema najavi HNK-a, sve reprizne izvedbe 14., 17., 19. i 20. studenoga rasprodane su tjednima prije zagrebačke premijere, zakazane za petak, 13. studenoga. Nakon Zagreba, predstava će 26. studenoga imati i varaždinsku premijeru.

Koliko je za uspon beskrupuloznog čovjeka presudna njegova sposobnost manipulacije, a koliko spremnost drugih da mu sami otvore vrata? To je pitanje koje se provlači kroz različita čitanja Shakespeareova Richarda III., a zbog kojeg drama o krvavoj borbi za englesko prijestolje i danas govori o mnogo čemu što prepoznajemo izvan kazališne pozornice.