"Roman se temelji na istinitoj priči o potresnom životu Jozefine Bakhite koja je u dobi od samo sedam godina oteta iz rodnog sela u Darfuru na jugu Sudana i odvedena u ropstvo u kojem je godinama doživljavala najgora mučenja, a dramatični životni put ju je potom vodio sve do proglašenja za sveticu Katoličke Crkve," rekao je Miro Radalj direktor Verbuma.

Glavni urednik te nakladničke kuće Petar Balta je ocijenio kako roman ima i snažnu socijalnu komponentu.

„Čitajući "Bakhitu" s jedne strane se čita zaista vrhunska književnost, a s druge strane iznimno obogaćujuće duhovno štivo. Roman osim toga ima i vjerodostojnu povijesnu dimenziju kao i snažnu socijalnu komponentu te na snažan način progovara o ropstvu, siromaštvu i potlačenosti", rekao je Balta. Dodao je kako roman ima "potresan sadržaj" koji istovremeno oplemenjuje i obogaćuje.

Bakhitu je 1992. blaženom proglasio papa Ivan Pavao II., a svetom je proglašena osam godina poslije. Papa Ivan Pavao II je na njezinoj ceremoniji beatifikacije rekao: „Njezina je poruka ona herojske dobrote što odražava dobrotu našeg Oca na nebesima. Ostavila nam je svjedočanstvo pomirbe i evanđeoskih oprosta s ogromnim značenjem u današnje doba. U ovo vrijeme, kada razuzdana utrka za moći, novcem i užicima uzrokuje toliko nepovjerenje, nasilje i usamljenost, Bakhita nam je dana od Gospodina kao univerzalna sestra koja otkriva tajnu stvarne sreće: Blaženstvo.“

Jozefinu Bakhitu (1868. -1947.) u devetoj godini, dok je pomagala roditeljima u polju u Južnom Sudanu, oteli su trgovci robljem i dali joj ime Bakhita (Sretnica). Prodavali su je i preprodavali po tržnicama u mjestima El Obeid i Khartoum. Promijenila je pet vlasnika. Doživjela je brojna poniženja i patnje ropstva, kako fizička tako i moralna. U glavnom gradu Sudana posljednji put ju je kupio kao ropkinju talijanski konzul Callisto Legnani. On je bio drugačiji od svih dosadašnjih vlasnika, pokazao je poštovanje prema njoj. Njegov prijatelj ju je poveo u Italiju kada se vraćao kući kako bi bila dadilja njegovoj kćerki. Tamo je prvi put spoznala kršćanstvo. S obzirom na to da je tijekom ropstva bila prisilno preobraćena na islam, 1890. ponukana iskustvima u Institutu za katekumenizam u Veneciji, gdje je provodila mnogo vremena, odlučila je krstiti se. Uzela je ime Jozefina Margarita Afortunada.