Riječ je o izboru od pedesetak od ukupno stotinjak najranijih radova u raznim tehnikama (tuš, ugljen, akril, akvarel, linorez, litografija), među kojima su i brojne pripremne skice za razne motive na biblijskom papiru formata A4, koji su prije tridesetak godina, posredstvom obiteljskih veza, postali dio kolekcije Nadežde i Ranka Bilića, organizatora izložbe.

U svojoj opsežnoj likovnoj monografiji 'Miroslav Šutej: ciklus crteža iz obiteljskog dvorišta', Tonko Maroević rano Šutejevo likovno stvaralaštvo označava kao dionicu koja ima 'epohalno značenje' i koja je 'jezgra i zametak impresivne radne energije i imaginativne otvorenosti, premise vitalističkog i organičkog shvaćanja oblika', a selekcijom radova kustosice Anite Ruso Brečić za izložbu 'Šutej – Počeci' pokušalo se obuhvatiti što više tehnika, izričaja i motiva.

'Miroslav Šutej nije bio samo slikar. Bio je inovator, istraživač forme, majstor pokreta i iluzije. Njegov opus je neodvojiv od suvremene hrvatske umjetnosti – ali i šire – jer je Šutej bio umjetnik koji je uvijek išao „ispred svog vremena'. Njegovi radovi nisu tražili pasivnog promatrača; oni su izazivali percepciju, pozivali na interakciju i pomicali granice između slike i prostora. Šutej je uveo optičku umjetnost u hrvatski kontekst kad su takve tendencije tek uzimale maha na svjetskoj sceni. Bio je pionir u korištenju novih materijala i tehnologija, autor, rekli bismo pomaknutih i originalnih grafičkih kompozicija, i jedan od rijetkih hrvatskih umjetnika koji je dosljedno povezivao umjetnost s vizualnim identitetom. Znamo ga kao dizajnera pojedinih novčanica hrvatskih kuna, dizajnera hrvatskog grba i zastave, ali i dizajnera prvog dresa Vatrenih. Njegov utjecaj nije ograničen samo na galerijski prostor. Šutej je oblikovao način na koji gledamo i doživljavamo vizualnu kulturu. Njegova djela nalazimo u zbirkama najvažnijih svjetskih muzeja, ali ono što nas danas posebno veseli jest što ih možemo ponovno doživjeti ovdje, uživo, u ovom prostoru i to one radove s kojima je počeo svoj umjetnički put“ istaknula je kustosica Anita Ruso Brečić.

Šutejeva rana djela izražene su gestualnosti i kolorita. Dok postupcima redukcije lik svodi na siluetu, postupcima umnožavanja geometrijskih elemenata pozadine postiže minucioznost ručnog rada. Referentni okvir u koji se postavljaju radovi s ove izložbe pronalazi se u estetici art bruta, koja figuraciju tumači po principu poznakovljenja određenih simbola s jasnim arhetipskim značenjima. Oblici koji pritom nastaju začudni su rezultat dječje zaigranosti umjetnika. Neki su od njih neobični spojevi ljudi i životinja proizašli iz fantazmagoričnog bestijarija kojim su napučeni portali srednjovjekovnih katedrala. Svakako treba istaknuti jedno djelo iz ciklusa iz obiteljskog dvorišta. Riječ je o skici za djelo Pijetao-ruka koji je Šutej izveo u temperi i akvarelu, 1958. godine, dok je skica na biblijskom papiru vrlo detaljno izrađena rapidografom.

Ovom prilikom uz umjetnikove studentske radove izložena su i četiri kasnija rada, jedan od kojih je i Šutejeva ruka iz 1978. godine, s kojom se prof. dr. sc. Ranko Bilić na poseban način poistovjećuje kao specijalist ortopedije, budući da su mu ruke – a posebno šake – važna znanstvena i profesionalna preokupacija.

Ova će izložba široj publici dati na uvid Šutejeve početke koji se na simboličan način podudaraju s novim počecima djelatnosti poliklinike Bilić Vision u novim poslovnim prostorima. Obitelj Bilić, utemeljitelji i vlasnici Poliklinike, izložbom 'Šutej – Počeci' otvaraju novo poglavlje svog djelovanja. Kroz ovaj uvodni program, poliklinika Bilić Vision, postaje mjesto gdje se spaja kultura i medicina.

'Brojni oftalmološki pacijenti, zbog bolesti očiju i slabljenja vida, nisu u mogućnosti uživati u različitim umjetničkim djelima. Naše je ogromno zadovoljstvo uklanjanjem sive staračke mrene, rješavanjem grešaka vida laserom te liječenjem i drugih očnih bolesti, omogućiti pacijentima izvrstan vid i uživanje i u umjetnosti“, izjavila je dr. sc. Nadežda Bilić, specijalist za očne bolesti u Poliklinici Bilić Vision i zaključila 'Na prvi pogled, ova dva svijeta mogu se činiti vrlo udaljenima, jedan je ukorijenjen u struci i znanosti, a drugi u emociji i izražavanju. No kada pogledamo pažljivije, vidimo da i medicina i umjetnost dijele isti cilj – liječiti, povezivati, uzdizati ljudsko iskustvo i povećavati kvalitetu života. Umjetnost nudi ono što medicina ponekad ne može - utjehu bez recepta, razumijevanje bez dijagnoze. Za liječnike i njegovatelje, umjetnost potiče empatiju, kreativnost i otpornost, a pacijentima pruža glas onda kada riječi zakažu. Medicina, s druge strane, umjetnosti daje novo značenje – pretvarajući bol u poeziju, ožiljke u priče, a oporavak u novo rođenje.'

Kroz ovaj početni susret, ali i mnoštvo ideja u budućnosti, Zagreb je dobio još jedno relevantno mjesto za kulturnu scenu, ali i mjesto čuvanja likovne umjetnosti kao identiteta. Osim dodane vrijednosti za mnogobrojne pacijente poliklinike, ljubitelji umjetnosti dobili su novi izložbeni prostor, kakvih u Zagrebu, uslijed sveobuhvatne obnove, nasušno nedostaje. Nadežda i Ranko Bilić nadaju se i ostvarenju planova za buduću galeriju Bilić Art, na četvrtoj etaži Poliklinike, koja bi organizirala izložbe umjetnika, zaklada, drugih galerija, kolekcionara, a povremeno i djela iz njihovog privatnog fundusa. Bilo bi to mjesto okupljanja kako za pacijente tako i za sve poklonike umjetnosti.

Izložbu možete razgledati do 30. lipnja, od 16 do 20 sati u prostoru poliklinike Bilić Vision, Ksaverska cesta 10.