U splitskoj lučici Spinutu izvest će se 9. kolovoza, u sklopu Splitskog ljeta, drama 'Ribarske svađe' Carla Goldonija, u režiji Vinka Brešana, koju je delokalizirao i na srednjodalmatinsku čakavštinu preveo Ivo Tijardović, najavljeno je na današnjoj konferenciji za novinare u splitskome Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK)
Predstava 'Ribarske svađe' treća je i posljednja premijera ovogodišnjega Splitskog ljeta, na kojem su dosad premijerno izvedene operno-baletna predstava 'Carmina Burana' Carla Orffa i drama 'Moje dijete' suvremenoga britanskog autora Mikea Bartletta.
Redatelj Vinko Brešan rekao je da mu je kao filmskom redatelju angažman na predstavi 'Ribarske svađe' gostovanje u teatru. Komentirajući Tijardovićev prijevod, u kojemu je radnja smještena u Dalmaciju, Vinko Brešan je istaknuo da 'Dalmacija nije mediteranska Arkadija'.
'To nije ugodno mjesto gdje sretne žene vezu merle na kušinima i pivaju. To nije mjesto gdje je jedini problem temperament ljudi koji ih dovodi do malih svađa, ali se na kraju sve dobro završi. To je prelijepo mjesto u kojemu žive nesretni ljudi koji rade ono što ne žele, koji imaju vizije i ambicije onoga što nikad neće doći. To je mjesto u kojemu vlada korupcija i u kojem vlast i bogatstvo idu ruku pod ruku. To je mjesto gdje vlada neukus i kič. Sve svađe proizlaze iz frustracije i nikada ne završe dobro. To je razlog zašto radimo 'Ribarske svađe' danas', objasnio je Vinko Brešan.
Umjesto, dakle, simpatične ilustrativne priče o ribarima i 'bodulima', Brešan najavljuje zaokret u interpretaciji Goldonija te jako suvremeno intonirani komad kojemu će, iz dramaturških razloga, biti dodan još jedan prizor. Izabrao je novu lokaciju, u lučici na sjevernoj strani Marjana, za koju kaže da mu pruža idealnu prirodnu pozadinu za dramu o ribarima.
Jezični savjetnik na predstavi Tonči Banov upozorio je da tijardovićevski govor davno više nije aktualan te da je pokušao s glumcima u najboljoj mjeri rekonstruirati stari splitski govor.
Goldoni je inače jako dobro poznat splitskoj publici. Već u 19. stoljeću talijanske kazališne trupe su gostovale s Goldonijevim komadima, a kroz 20. stoljeće pamti se niz uspješnih inscenacija, poput Ribarskih svađa Tome Jelaske iz 1954. godine ili Vanče Kljakovića iz 1991.
Dramaturg predstave je Ivo Brešan, autor glazbe je Mate Matišić, scenografkinja Vesna Režić, a kostimografkinja Marija Žarak. U glavnim su ulogama Zdeslav Ćotić (Krište), Vicko Bilandžić (izvjestitelj kriminala), Joško Ševo (Iže), Ksenija Prohaska (šjora Libera), Silvana Stanić (šjora Paškva), Andrijana Vicković (Uršula), Ana Gruica (Keka) i Marija Škaričić(Lucijeta).
