retrospektivA španjolskog redatelja

Nadrealistički film Luisa Buñuela u Kinu Tuškanac

18.09.2020 u 10:13

Bionic
Reading

Kino Tuškanac sa zadovoljstvom najavljuje veliku retrospektivu španjolskog redatelja Luisa Buñuela, koja će se pod nazivom Nadrealistički film Luisa Buñuela održati od ponedjeljka, 21. rujna do srijede, 30. rujna, i u sklopu koje će biti prikazano 20 naslova nastalih u razdoblju 1929.-1977.

Program započinje u ponedjeljak, 21. rujna u 19h projekcijom filma Diskretni šarm buržoazije (1972), a uoči projekcije uvodnu riječ o autorovu stvaralaštvu održat će filmski redatelj Igor Bezinović, stoji u najavi.

Retrospektiva je realizirana u suradnji s Veleposlanstvom Španjolske u Zagrebu te s Cineteca Nacional México, zahvaljujući kojoj će većinu meksičkih filmova hrvatska publika premijerno imati prilike vidjeti u restauriranom izdanju. U nastavku retrospektive donosimo slavna avangardistička, 'skandalozna' djela Andaluzijski pas (1929) i Zlatno doba (1930), nastala u suradnji sa slikarom Salvadorom Dalijem, koja su svojim šokantnim prizorima izazivala burne reakcije i zabrane, a potom i ostvarenja iz autorove druge, meksičke faze, u kojima, prema prof. Anti Peterliću, Buñuel 'u konvencionalne priče i žanrovske obrasce unosi elemente nadrealističke simbolike, kao i svojih nagnuća fantastici, crnom humoru i groteski te kritiku buržoaskoga mentaliteta (posebice licemjerja) i klerikalizma'.

Izuzev remek-djela Zaboravljeni (1950; nagrada za režiju u Cannesu), u kojem apsorbira elemente neorealizma, posrijedi su djela Suzana (1951), On (1953), Grubijan (1953) i Zločinački život Archibalda de la Cruza (1955). Publika će imati prilike vidjeti i filmove iz Buñuelove najpoznatije i najafirmiranije, treće (pretežito francuske) faze, u kojima uspješno surađuje s glumcem Fernandom Reyom, scenaristom Jeanom-Claudeom Carriereom i producentom Sergeom Silbermanom. Riječ je o remek-djelima Anđeo uništenja (1962; FIPRESCI u Cannesu, realiziran u Meksiku), Ljepotica dana (1967; Zlatni lav u Veneciji), Diskretni šarm buržoazije (1972; Oscar za najbolji film na stranom jeziku), Fantom slobode (1974) i Taj mračni predmet žudnje (1977), sve redom filmovima u kojima, prema prof.

Anti Peterliću, 'njegov zvučnofilmski model nadrealizma dobiva sve jasnije, ali i raznolike oblike, na osebujan se način priključujući modernističkim tendencijama'. Bit će prikazani i filmovi koji se pojavljuju istodobno s tom trećom fazom, a koji težište stavljaju na kritiku političkih i socijalnih okolnosti, kao i lažnih moralnih normi. Posrijedi su Smrt u vrtu (1956), Nazarin (1960, posebna nagrada u Cannesu), remek-djelo Viridiana (1961; Zlatna palma u Cannesu), prvi Buñuelov film snimljen u Španjolskoj nakon gotovo tri desetljeća egzila i zabranjen za prikazivanje nakon što je Vatikan djelo proglasio 'uvredom kršćanstvu', Dnevnik jedne sobarice (1963), Tristana (1970), kao i neka kontemplativnija djela, srednjometražni Šimun iz pustinje (1965, specijalna nagrada žirija u Veneciji) i Mliječni put (1969), te antirasistički angažirana Djevojka (1960).

Isprva 'egzemplarni nadrealist' i rušitelj konvencija (malo)građanske kulture, potom iznadprosječan redatelj žanrovskih filmova unutar komercijalnih zahtjeva meksičke kinematografije, da bi konačno nadrealistički simbolizam, sklonost fantastičnom, iracionalnom, oniričkom savršeno uklopio u cjelokupnu strukturu djela i prožeo s fabulom, Buñuel se bez dvojbe može smatrati jednim od najvećih filmaša svih vremena. Posrijedi je autor vrhunskog, originalnog i prepoznatljiva opusa i stila, snažan kritičar buržoazije i aristokracije, a napose besmislenosti i ispraznosti vjerskih dogmi, kao i čovjekove sputanosti njima, odnosno redatelj čiji su filmovi nedvosmisleno i eksplicitno 'antidiktatorski, antifašistički i - zbog antidogmatičnosti - antiklerikalni'.