Stojim na ulazu u festivalski kamp ovogodišnjeg INmusica nastojeći ne narušiti nirvanu koja vlada ovdje. Cilj mi je barem nakratko upoznati strane posjetitelje našeg najvećeg glazbenog festivala, odnosno shvatiti što ih privlači na obale Jaruna. Računa se da ih je u Zagreb stiglo otprilike 800, a mi smo ih uhvatili desetak - od Londona na sjeveru do Makedonije na jugu, uz nekoliko domaćih iznimki.

Becca i Oscar pristupaju opuštenim korakom ljudi koji imaju vremena za razgovor. Upravo se vraćaju iz kampa, još uvijek pod dojmom onoga što su vidjeli kod nas. 'Išli smo - oprostite zbog izgovora - na Plitvička jezera, i također smo obišli Zagreb, različite muzeje i galerije.' 'Može se reći da je fokus na glazbi i lineupu, sve je to nevjerojatno', kaže Becca, ali dodaje ono što čini ovaj festival posebnim: 'Mislim da je kamp odličan za upoznavanje ljudi i povezivanje s njima.'

'Na Jarunu nisi turist'

Oscar pak donosi perspektivu iskusnog putnika: 'Bio sam na obali prije i divna je, zaista. Lijepo je biti tamo, ali za mene nigdje nije kao ovdje. Stvarno ovdje uživam više.' Razlog za to oduševljenje? 'Puno je mirnije, puno ljepše, plaže nisu pune. To je jedna stvar koju ne volim kod kupanja u turističkim mjestima - plaže su u sezoni prenapučene. Na Jarunu se uopće ne osjećaš kao turist, osjećam pripadnost! Bez obzira odakle su, svi su prijateljski nastrojeni i to spaja sve na način na koji ne bih mogao doživjeti ili nisam doživio na drugim mjestima u Hrvatskoj.'

Opservacija o zajedništvu provlači se kroz sve razgovore. Oscar dodaje: 'Mislim da je najvažnija stvar koju vidim u odnosu na britanske festivale, a to posebno vrijedi za ovaj festival, je osjećaj zajedništva.'

Tina iz Ljubljane prolazi brzim korakom, ali staje kad je zamolim za kratki razgovor. Upravo je izašla iz kampa. 'Fontaines D.C. su mi bili glavna motivacija za dolazak, ali volim i Massive Attack. I Air, jučer su bili nevjerojatni!' Dodaje da bi ponuda hrane u kampu mogla biti raznovrsnija, ali ne vidi to kao velik problem.

'Tko hoće žurku i društvo je bliže, tko hoće mir malo dalje'

Nina iz Splita šeta prema pozornicama sa kćeri Mašom. Već na prvi pogled jasno je da nisu novajlije, a ispada da im je ovo šesti zajednički INmusic - prvi je bio kad je njena kći imala tek četiri mjeseca. Sada, šest godina kasnije, mala Maša je već iskusna posjetiteljica festivala.

'Jedan od ljepših festivalskih kampova', objašnjava Nina zašto se iz godine u godinu vraća. "Sve je u hladu. Tko hoće žurku i društvo je tu bliže, tko hoće biti na miru i u tišini je malo dalje. Fakat je lijep kamp i divno je biti tako blizu festivalu i cijeli dan u toj atmosferi.'

'Ja sam stari INmusic-gušter' kaže Nina. 'I otkad sam otkrila kamp, a to je bilo prije desetak godina, redovito se vraćam. Cjelovitije je iskustvo festivala.'

Mala Maša, kad je upitana kako joj se sviđa, odgovara jednostavno: 'Odlično!' Na pitanje koji joj je bio prvi koncert na INmusicu, odgovara: 'The Cure!' Nina dodaje: 'Da, The Cure joj je bio prvi koncert. Ove godine se radujemo Massive Attacku! Sad nas čeka kamper u Barceloni pa idemo skitati, dakle zadržali smo se u Hrvatskoj samo radi glazbe.'

Gregor i Lena izlaze iz kampa s onim zadovoljnim izrazom ljudi koji znaju što rade. Treći put su ovdje, što odmah objašnjava njihov siguran korak. 'Volim atmosferu i samo opuštanje kraj jezera tijekom dana i onda odlazak na koncerte i svi su stvarno opušteni i mirni', objašnjava Lena. Gregor dodaje perspektivu iskusnog posjetitelja festivala: Ponekad su festivali veoma stresni, kao i iskustvo kampiranja. A ovdje je iskustvo kampiranja veoma mirno i nema toliko ljudi koji kampiraju.'

Na pitanje o ovogodišnjim izvođačima, Lena je oduševljena: 'Uživali smo u Fontaines D.C. jučer i sutra ćemo uživati uz Foster the People. Sad idemo vidjeti Kasabian i Sailor Honeymoon. Sviđa nam se ovogodišnji lineup! Njihovo festivalsko iskustvo uglavnom je ograničeno na Austriju, s jednim izletom u Budimpeštu, što čini njihovu ljubav prema INmusicu još zanimljivijom.

Nostalgija za jednostavnijim vremenima

James prolazi sam. Londonski naglasak odmah ga izdaje kao jednog od sve brojnijih britanskih posjetitelja koji su INmusic uklopili u svoje festivalske rute. 'Imao sam privilegiju posjetiti festival prošle godine. Uživao sam puno pa smo odmah rezervirali za ovu godinu. Tako da da, bilo mi je odlično.' Na pitanje o izvođačima kaže sljedeće: 'The Streets su napravili pakleni šou. Bilo je sjajno! To su pjesme koje sam slušao s 15 godina - osjetio sam nostalgiju za jednostavnijim vremenima.'

Ali tu je i ekonomska strana: 'Lijepo je i jeftino, oko trećine troškova prosječnog britanskog festivala. Također, ovdje se sunčano vrijeme gotovo zajamčeno, što u Ujedinjenom Kraljevstvu nije slučaj, naprotiv.' James dodaje još jednu priču iz prošle godine: 'Bend koji me prošle godine oduševio bio je na Hidden Stageu, zapravo tu iza nas - The Sprints, irski bend za koji nikad nisam čuo!'

Georgi prilazi s grupom prijatelja - šarenim društvom koje odmah privlači pažnju. Čuje se makedonski, engleski, a u pozadini još koji jezik koji ne mogu odmah identificirati. 'Mi smo grupa sastavljena od Makedonaca, Engleza i Bolivijca. Ne, ne, oprosti. Latvijca. Ispričavam se!' Na pitanje što ih privlači na festival, Georgi je iskren: 'Opuštena atmosfera kampiranja.' A glazba? 'Iskreno, ne znam puno glazbenika ove godine, ali zvuče stvarno dobro pa sam došao biti oduševljen.'

Nika i Iva prilaze smijući se nečemu što su upravo vidjele u kampu. Mladost im se vidi u svakom pokretu, a zadarski naglasak ih odmah izdaje kao 'naše'. Još su u srednjoj školi, ali već su iskusne posjetiteljice festivala. Kako im se sviđa u kampu? 'Super, baš je dobro. Kako se kaže? Vibe je dobar, svi smo community!'

Sat vremena stajanja na ulazu u kamp bilo je dovoljno da se slože kockice onoga što INmusic čini drugačijim festivalom. Nije to samo festival - to je eksperiment u stvaranju zajednice koja traje nekoliko dana, gdje se stranac može osjećati kao kod kuće, gdje šestogodišnjak može uživati u istoj glazbi kao i odrastao čovjek.