MARJANA KRAJAČ

Koliko je ples komunikativan?

07.12.2014 u 07:53

Marjana Krajač

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Osobni album

Bionic
Reading

Predstava 'Koreografska fantazija br.1' Marjane Krajač dobila je godišnju nagradu strukovne Udruge plesnih umjetnika Hrvatske te je također nagrađena u kategoriji najboljeg koreografskog ostvarenja Nagradom hrvatskog glumišta za 2014. S koreografkinjom, jednom od najistaknutijih autorica hrvatske suvremene plesne scene, razgovarali smo o samom radu, ali i brojnim aspektima njezine umjetnosti i medija plesa

Koreografkinja i autorica Marjana Krajač jedna je od najistaknutijih autorica novije generacije hrvatske suvremene plesne scene.

Njezina nagrađena 'Koreografska fantazija br.1' osmišljena je u formi plesne izvedbe za pet plesnih umjetnica. Rad se bavi koreografijom u formi niza fragmenata koji raščlanjuju njezine manifestacije, oblike i simptome te je istovremeno izvedba, studija, zapis u vremenu i prostoru i početak koreografske serije.

'Predstava je otvorila srž samog pitanja o komunikabilnosti plesa, ako ćete uopće promišljati o njegovoj mogućnosti socijalizacije u smislu što sve treba plesu da bi on mogao validativno artikulirati samog sebe. Desetljećima kruži ta neka banalna fama o tobožnjoj komunikabilnosti plesa kao neverbalne umjetnosti. A ta fama, ako bolje pogledamo, sadrži dva gadna šovinizma: prvi je da je u pitanju riječ što nosi kompleksna značenja, što potvrđuje matricu dominacije misionarskog razumijevanja svijeta, a drugi je da nam uvijek treba formalizirani posrednik jer smo inače izgubljeni u kaosu nerazumijevanja.

Tu valja aktualizirati i razumjeti to da su ideologija tijela, gibanja i postav toga u okvir izvedbenog događaja jednako tako kulturološki obilježeni kao i sve drugo. A univerzalizam tijela nije u njegovoj neverbalnosti, nego u njegovoj primarnoj alijenativnosti. Želim reći da ono što natkulturološki dijelimo nije ono što razumijemo, nego baš ono što ne kontroliramo mehanizmima razumijevanja, ono što nam je potpuno izvan dosega razumljivosti. U tome ćemo se prepoznati bez otklona, bez posrednika', kazala je Krajač te objasnila što joj je trenutačno najvažnije u suvremenom koreografskom i plesnom izričaju.

'Ono što mi je osobno bitno je otvaranje mentalnog prostora za nove tipove percepcije. Zanima me ples koji ne bježi od sržnog u svom mediju, ne bježi od toga da je fragilan, prolazan i naoko efemeran; u njegovoj efemernosti leži njegova najveća izražajna snaga jer nas on time može upitati o stvarnim kategorijama bitnog i nebitnog, politično upisanima u paradigmu relevantnosti oko nas. Medij plesa raspolaže kapacitetom i rasponom svoje osjetljivosti konstituirati neki drugi tip diskursa o izvedbenoj umjetnosti i točno takav ples mi je bitan.'

Izvedbeni tim predstave 'Koreografska fantazija br.1' čini pet mladih plesnih umjetnica. Krajač tvrdi da su one sljedeća generacija plesne scene u državi.

'Kako kontinuirano radimo zajedno, ono što im prenosim kao svoje osobno iskustveno znanje o prekarnosti ove profesije jest to da je umjetnička esencija aktivno sudjelovanje u valovima društvene i ekonomske kolizije vrijednosti jer je umjetnik, na svoj poseban način, agent promjene, zagovornik temeljne vrijednosti i glasnik nove orijentacije u kaosu kakofonije glasova. To zahvaća nešto širi dijapazon umjetničke, intelektualne i psihološke autonomije koja ona bitna društvena gibanja čita s različitih strana uzroka i posljedice.

Želim reći da umjetnik ne može biti samo komforni konzument poboljšanja ili panični glasnik propadanja uvjeta. Dok se te amplitude odvijaju, a govorimo o godinama, umjetnik je ovdje da tu sekvencu filtrira u umjetnost, usmjeri u aktivnu artikulaciju svoje umjetnosti spram društva u cjelini i razumijeva narav svoje vlastite relevantnosti, bila ona ekonomska, bila društvena, bila metafizička', zaključuje umjetnica.

Kao autorice koje iznimno cijeni izdvaja Milanu Broš, 'veliku povijesnu uporišnu točku plesne avangarde na ovim prostorima', te koreografsku umjetnicu DD Dorvillier


Plesnu edukaciju Marjana Krajač započela je na državnoj Školi suvremenog plesa 'Ana Maletić' u Zagrebu te diplomirala na Akademiji izvedbenih umjetnosti u Berlinu. Studirala je također teologiju i religijske znanosti na Humboldt Universität zu Berlin. Dobitnica je stipendije za DanceWEB Europe, Mobile Academy Berlin, Enhanced danceWEB Europe Contemporary Dance Coproduction Programme, a 2011. sudjelovala je u projektu Choreoroam Europe. U projektima Choreographers’ Venture te Everyday Heroes/Extern Sources surađivala je s renomiranim europskim autorima Mårtenom Spångbergom te Meg Stuart.

Autorica je brojnih koreografskih i istraživačkih radova, a njezini tekstovi objavljivani su u njujorškom časopisu za izvedbene umjetnosti Movement Research Performance Journal, magazinu za izvedbene umjetnosti Frakcija te časopisu za ples Kretanja. Godine 2010. njezin projekt nominiran je za T-HT nagradu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Njezin koreografski rad prepoznatljiv je po dubokom razumijevanju prirode plesnog medija te kako on specifično komunicira svoju relaciju unutar umjetničkog polja.