KNJIŽEVNI BLOG

Koja je tajna uspjeha Bibliovce

  • Autor: Ivana Čulić
  • Zadnja izmjena 06.04.2017 09:20
  • Objavljeno 05.04.2017 u 10:38
Iva Rajić

Iva Rajić

Izvor: Društvene mreže / Autor: Instagram

Prije četiri godine Iva Rajić odvažila se na pisanje bloga koji je zahvaljujući njezinoj ovnovskoj tvrdoglavosti dobio ime Bibliovca. Književni blog na kojem ova ljubiteljica čitanja nudi recenzije aktualnih izdanja u kratkom je vremenu na društvenim mrežama pridobio više od 11 tisuća pratitelja. U razgovoru za tportal 33-godišnja Iva Rajić prisjetila se onoga što ju je potaknulo na pokretanje projekta u kojem danas vidi svoju budućnost, kakve su reakcije čitatelja te koji su joj omiljeni autori i najčitanije recenzije

'Ne budite pretjerano oprezni. Mogli biste se ozlijediti', omiljeni je citat Ive Rajić koja je u moru domaćih blogova o modi, putovanjima i hrani odlučila na svoj 30. rođendan pokrenuti jedan o - knjigama. Književni blog Bibliovca u nepune četiri godine stekao je velik broj poklonika na društvenim mrežama, preko jedanaest tisuća njih. Iva je rođena 1984. u Sarajevu, a od desete godine živjela je u Splitu. Završila je srednju ekonomsku školu, diplomirala psihologiju, kojom se nije profesionalno bavila, a oduvijek je voljela čitati. Bibliovca je nastala spontano, ponajviše zbog Ivine odluke da izliječi svoju najveću boljku - sklonost odustajanju. Naklonost čitanju i književnosti bila je konstanta u njezinom životu, nešto od čega nikad nije odustala i to je odlučila iskoristiti. Cilj je bio napisati sto recenzija knjiga i dokazati sebi da to može. Svoju stotu recenziju objavila je 31. prosinca 2015. godine. Tek nekoliko tjedana nakon toga Bibliovca je počela dobivati na popularnosti.

'Odlučila sam pisati Bibliovcu kako bih samu sebe pokušala naučiti neke vrijedne lekcije: o nošenju sa strahom, o strpljenju, o marljivom radu, o ustrajanju i onda kada stvari idu loše ili dugo stagniraju. Ako se primim neke ideje ili projekta, u svakom koraku se sve mora odvijati savršeno i po mom planu. Ako to nije tako, odustajem. Ili savršeno ili nikako. Tako sam pokušavala raditi stvari i to mi je donosilo više štete nego što bi mi je donijele aljkavost i lijenost', smatra Iva, dodajući da je prvu recenziju knjige napisala u trudnoći.

'Najlakše je pisati o hobiju, a ja sam se odmarala čitajući, pa se nekako činilo logičnim krenuti s nečim o čemu sam imala što pisati. Doslovno sam sjela i dogovorila se sa sobom: Napisat ćeš 100 recenzija - kakve god bile, koliko god nepismene bile, koliko god ih nitko ne čitao i koliko god to bude trajalo. Tako je krenulo. Ubrzo sam shvatila da sam izabrala odličnu terapiju. Dok sam iščekivala rođenje sina, pisala sam Bibliovcu. Jako sam puno čitala po bolničkim čekaonicama u kojima trudnice provedu pola svoje trudnoće, pa je blog lijepo rastao i nastavio rasti, uz manje pauze, sve do danas', prisjeća se Iva. Skoro tri godine trebalo je da čitatelji primijete njezinu Bibliovcu.

'Moraš se pomiriti s time da si početnik i amater i da, kako kaže Stephen King, dobar dio vremena sjediš i razbacuješ smeće oko sebe. Naučiš i da je to sastavni dio bilo kojeg procesa učenja. Kad osjetiš da svojim radom i zalaganjem postaješ bolji, postane ti jasno da nemaš izbora nego zalijepiti dupe za stolac, i raditi i raditi i raditi. Dok ovo pišem, upravo gledam u dva citata koja sam uokvirila i držim ih na radnom stolu. Jedan od njih misao je Jeanette Winterson: You play, you win, you play, you lose. You play.  Nakon četiri godine pisanja bloga naučila sam da proces stvaranja definitivno obiluje pogreškama i promašajima i nesavršenostima. I što onda? Ništa. You play!', poručuje Iva.

Prva recenzija koju je napisala bila je ona o knjizi 'Cruxim' australske autorice Karin Cox, o kojoj pak ima zanimljivu priču.

'Radi se o gothic-fantasy romansi. To nipošto nije moj žanr, a tada nisam znala da uopće postoji takav žanr. Slučajno sam naišla na prvo poglavlje, a autoričin stil pisanja - poetičan, mračan i nekako ugođajno sočan - zadržao me do kraja knjige. Cox je indie autorica, što znači da sama objavljuje svoje knjige u elektroničkom izdanju na nekim izdavačkim platformama koje autorima nude takvu mogućnost. Njezinu sam knjigu pronašla na Amazonu. Napisala sam joj mail s nekoliko riječi uz zahvalu na tome što je svoje likove dovela skroz do Hrvatske, točnije do dubrovačke tvrđave Lovrijenac. Zanimljivo je bilo pratiti avanture likova i završiti - doma', prisjeća se Iva, dodavši kako je njezina pomoć u prikupljanju materijala o hrvatskim mitovima i legendama za sljedeće dvije knjige Karin Cox rezultirala prijateljstvom i zahvalom spisateljice koja je jedan lik u svojoj trećoj knjizi nazvala upravo po Ivi.

'Poslala mi je i rukopis svoje treće knjige na čitanje, s uputom da čitam što prije jer je zanima što mislim o njoj. Dakle, moja prva recenzirana knjiga bila je prva u tom serijalu. Tada nije postojala ni stranica Bibliovca na Facebooku, a prvi redoviti čitatelj pojavio se tek nakon možda pola godine. Tek kasnije počela sam čitati popularne prevedene naslove i Bibliovca je polako počela postajati ono što je danas.'

Koji je njezin kriterij prilikom odabira knjiga koje će preporučiti čitateljima svog bloga?

'Kriterij je - 'ovo me zakačilo'. Čitanje je za mene aktivan i dinamičan proces u kojem i knjiga i čitatelj isprobavaju jedno drugo. Za ugodno i konstruktivno iskustvo čitanja idealno je ako se poklopi tema knjige, ukus čitatelja, ako stil kojim je knjiga pisana na neki način titra s čitateljevim raspoloženjem i načinom razmišljanja, ako je čitateljev psihoemocionalni kontekst propustan i prijateljski raspoložen prema sadržaju knjige. Tako se dogodi da se paralelno čitaju i po dvije ili tri knjige, a onda odnekud iz mrtvog kuta doleti četvrta i zbog nje sve stane. Naravno, postoje knjige koje se 'moraju' pročitati, pa onda upregnem malo više discipline u čitanje, ali 90 posto naslova biram gore opisanom metodom.'

Danas Bibliovca broji skoro 12 tisuća pratitelja na Facebooku, no više nego na broj Iva je ponosna na odnos koji ima sa svojim aktivnim članovima.

'To su ljudi koji su odlično razumjeli da želim graditi dvosmjeran, otvoren odnos i u tom odnosu oni obogaćuju mene više nego ja njih. Kao što ja njima skrećem pažnju na neke nove naslove koji su me oduševili, tako oni meni skreću pozornost na neke druge, možda čak i starije, koje sam propustila, a čini im se da bi mi se mogli svidjeti. Na taj način zapravo često popune rupe u mom znanju o nekom razdoblju književnosti. Slobodno razmjenjujemo sva mišljenja i dojmove, kakvog god predznaka bili, o svemu što čitamo. Vrlo se posebna prijateljstva grade na zajedničkoj ljubavi prema čitanju', Ivin je zaključak.

Otkad piše blog, do nje stižu informacije o mnogim odličnim autorima, a u posljednje dvije godine takvih je otkrića bilo jako puno.

'Valent Pavlić je prošle godine objavio svoj 'Evanesco', zbirku kratkih priča, i potpuno me razorio. Način na koji je taj mladić svakom izvrsno i jasno napisanom pričom pronašao neke intrigantne i ujedno bolne teme ljudske egzistencije natjerao me da do dana današnjega sumnjam u njegovu godinu rođenja. Taj dečko je mnogo stariji nego što mu piše na osobnoj iskaznici. Nadam se da ću uskoro čitati i neki novi njegov naslov. Moram spomenuti i našu Mihaelu Gašpar, koju sam otkrila početkom godine i koja je za mene hrvatska Elena Ferrante. Rado bih još spomenula kanadsku autoricu Jill Alexander Essbaum, čiju sam knjigu 'Hausfrau' proglasila najboljom knjigom 2016. godine. Jhumpu Lahiri sam otkrila tek prošle godine, iako sam ranije čula za nju, a oduševila me knjigom 'In Other Words', koju je zapravo napisala na talijanskom jeziku, koji je u vrijeme pisanja knjige tek učila, a zatim ju je dala prevesti na engleski.'

Kao svoje najdraže knjige izdvojit će 'Svijet leda i vatre' Georgea R. R. Martina; fantasy roman koji je po njoj najrealističniji prikaz raznolikosti ljudske prirode koji je čitala.

'Mislim da me ovaj serijal odgojio za stvarni svijet više nego što su to učinili moji roditelji. Roditelji su me štedjeli i štitili. Martin ne štedi nikoga. Nadalje, nakon čitanja izvrsnih knjiga Kena Folletta, 'Stupovi zemlje' i 'Svijet bez kraja', nikad više nisam prošla pored zagrebačke katedrale, a da nisam osjetila duboko poštovanje prema onima koji su je zamislili i podigli. I 'Ispovijedi nekarakternog čovjeka' nedavno preminulog Ive Brešana zauvijek će imati posebno mjesto u mom srcu.'

Nova recenzija je na blogu! Link je gore u opisu profila! ❤⚘❤⚘

A post shared by Iva - 📖blogerica, 🐑 i mama (@bibliovca) on

Pamti li recenziju koja je bila najčitanija ili dobila najviše komentara čitatelja?

'Najčitanije recenzije u posljednje dvije godine na Bibliovci one su o knjigama 'Tu sam pred tobom' autorice Jojo Moyes, 'Djevojka u vlaku' autorice Paule Hawking i zatim recenzija knjige koja je jako dugo bila na prvom mjestu, 'Gabrielov pakao' Sylvain Reynard iz 2014. godine. Ujedno je to bila najčitanija i najkomentiranija recenzija na blogu, pretpostavljam zbog mojih zajedljivih opaski na račun još jednog klišeiziranog odnosa između Njega i Nje, koji je postao popularan s onim nedavnim cunamijem erotskih romana koji je pogodio čitav svijet. Ljubavne priče uvijek su među najpopularnijima i najčitanijima. Premda ljubavni roman nije moj preferirani žanr, drago mi je vidjeti da je najčitanija recenzija ona za knjigu 'Tu sam pred tobom'. I ja baš jako, jako volim tu knjigu', otkrila nam je Iva. Novih ideja joj ne nedostaje, a za jednu ju je inspirirao i njezin maštoviti trogodišnji sin Gregory, kojem namjerava napisati slikovnicu.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi