Roman koji su kritičari proglasili 'Velikim američkim romanom napisanim u Norveškoj' i 'Proustom za posljednju preddigitalnu generaciju' uskoro dobiva svoju hrvatsku kazališnu verziju. Buljan ga u ZKM-u postavlja kao scenski mozaik u kojem se isprepliću kazalište i film, povijest i nostalgija, pop-kultura i intimne traume
Jedan od najznačajnijih europskih romana posljednjeg desetljeća, Max, Mischa i ofenziva Tet norveškog autora Johana Harstada, doživjet će svoju hrvatsku kazališnu premijeru na sceni Zagrebačkog kazališta mladih 17. listopada u režiji Ivice Buljana, u čijoj će se redateljskoj viziji monumentalna proza od tisuću stranica koja je osvojila Europsku književnu nagradu i osvojila čitatelje diljem kontinenta pretvoriti u raskošnu kazališnu fresku o migracijama, ratu, prijateljstvu, nostalgiji i umjetnosti.
vezane vijesti
Roman, koji je u hrvatskom prijevodu Anje Majnarić proglašen najboljim stranim naslovom 2024. godine, donosi priču o Maksimilianu Hanssonu, norveškom redatelju koji emigrira u SAD. Njegov svijet oblikuju kazališne probe, turneje, galerije, filmovi i vizualna umjetnost – okvir koji se prirodno prelijeva u teatar. U ZKM-u se Harstadovo golemo platno povezuje s aktualnim svjetskim trendom insceniranja "velikih romana", od Van Hoveove A Little Life i Gosselinova 2666 do Mitchellinih The Waves i Complicitéova Tjeraj svoj plug... Zajednički im je nazivnik odbijanje ilustrativnosti: kazalište ne prenosi roman nego gradi vlastiti izvedbeni jezik, ritam i atmosferu epohe.
Ansambl u prvom planu
Glumačka podjela potvrđuje da je riječ o predstavi koja slavi kolektivnu snagu ansambla ZKM-a. Uloga Maxa povjerena je Ugu Koraniju, Mischu tumači Hrvojka Begović, majku Lucija Šerbedžija, a oca Frano Mašković, dok Rakan Rushaidat igra Owena. Ivan Jurković kao Moredecai prvi put u velikoj ulozi nastupa u ZKM-u, njegove roditelje glume Nataša Dangubić i Dado Ćosić, a mnoštvo likova tumače: Sreten Mokrović, Vedran Živolić, Barbara Prpić, Milivoj Beader, Milica Manojlović, Toma Medvešek, Rok Juričić i Luka Knez.
Adaptaciju i dramaturgiju potpisuje Vida Hribar, scenografiju Aleksandar Denić, kostime Ana Savić Gecan, a glazbu Darko Rundek, koji u partiture uključuje zvukove autoceste, aviona i backstagea, čime romaneskni imaginarij pretače u akustičnu mapu scenskog doživljaja.
Za Ivicu Buljana riječ je o nastavku istraživanja kako kazalište može podnijeti monumentalne pripovijesti – od migracija i ratnih povratnika do ženskih genealogija. Harstad mu pruža priliku da spoji američki imaginarij s europskim iskustvima odlazaka i povrataka. Njegov epski realizam, humor, melankolija i pop-reference prirodno se uklapaju u redateljevu poetiku u kojoj roman nije predložak, nego ravnopravan partner.
Kritičarski fenomen
O Harstadovu djelu europski su mediji pisali s divljenjem. Njemački FAZ nazvao ga je 'Velikim američim romanom' koji je napisao Norvežanin, dok je Deutschlandfunk istaknuo da je riječ o ljubavnom, umjetničkom, ratnom i migrantskom romanu "sve u jednom". Francuske su ga kritike proglasile "kolosom o identitetu i umjetnosti", a norveški recenzenti napisali: "Otvorite širom oči! Roman cilja visoko… Brutalno dobro". Mnogi ga već vide kao U potrazi za izgubljenim vremenom generacije koja je odrastala prije digitalne ere.
Buljanova inscenacija obećava upravo to – pretvoriti romaneskno platno u kazališnu galeriju koja se otvara pred publikom poput niza prizora koje treba gledati, slušati i osjećati. Ansambl ZKM-a na sceni orkestrira "kontinent emocija", stvarajući iskustvo u kojem se Europa prepoznaje u vlastitim jezicima, filmovima, pjesmama i tišinama.
