A ŠTO JE S REROM?

Ganga na Nacionalnoj listi nematerijalne kulturne baštine

  • Autor: tportal.hr/Hina
  • Zadnja izmjena 04.09.2009 09:11
  • Objavljeno 04.09.2009 u 08:00
Ganga

Ganga

Izvor: Cropix / Autor: CROPIX / Ivo Ravlić

Iz Ministarstva kulture RH izvijestili su kako je ganga početkom srpnja upisana na Nacionalnu listu nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske, na kojoj se trenutačno nalazi 77 nematerijalnih kulturnih dobara poput bećarca, ličkog prela, klapskog pjevanja, govora otoka Suska

Odluku da ganga nađe svoje mjesto na hrvatskoj Nacionalnoj listi nematerijalne kulturne baštine donijelo je Povjerenstvo za nematerijalnu kulturnu baštinu, koje čine etnolozi i stručnjaci za pojedine vrste i oblike nematerijalnih kulturnih dobara (znanstveni instituti, fakulteti, muzeji). Povjerenstvo je osnovano sa zadaćom da predlaže mjera zaštite, očuvanja i promicanja hrvatske nematerijalne kulturne baštine.

U obrazloženju iz Ministarstva kulture navodi se kako je ganga - višeglasno pjevanje 'na dah' - s područja Imotskog i Vrgoračke krajine u Dalmaciji najprofiliraniji i trenutačno vrlo aktualan vokalni tradicijski žanr

'Riječ je o integralnom dijelu stoljetnog sustava glazbovanja na području dalmatinskog zaleđa te predstavlja jedno od posljednjih uporišta arhaičnog načina glazbenog razmišljanja', stoji, uz ostalo, u obrazloženju. Navodi se kako se to pjevanje pojavljuje i u susjednoj zapadnoj Hercegovini.

Prema pisanim izvorima zna se i da je gangu 'izmislio' Mate Škutur, kako u zapadnoj Hercegovini podrugljivo nazivaju stanovnike Imotske krajine. Širenju i popularizaciji gange pridonijeli su sajmovi u Imotskom o čemu govori i stih 'Di si Mate naučija gangu, u Imocki, idući na vagu.'

Svoj najplodniji period doživljava 50-tih godina 19. stoljeća, prije dolaska električne struje i televizije.

Prvi su o gangi pisali 30-ih godina 19. stoljeća franjevci Branimir Mar(ij)ić i Silvestar Kutleša.

Marijić je prvi otvorio pitanje o etimologiji naziva gange koje varira od njezina ilirskog podrijekla opravdanog povezanošću s albanskom riječi kong - pjesma (Marijić, Rihtman, Petrović) pa do novijih lingvističkih razmišljanja o povezanosti termina s američkom kolokvijalnom riječi za grupu, družinu, skupinu gang (Mijatović). U izvedbenom smislu, ganga je vokalni žanr kojeg karakterizira izvedba dvaju glasova, dva ili više pjevača (muških ili ženskih).

Ganga je višeglasno pjevanje 'na dah': pjevanje (pjesma) traje koliko i dah glavnog pjevača. Glavni pjevač u pravilu otpjeva prvi stih sam (inicij), a zatim ga u drugom stihu prati grupa pjevača ispjevavanjem samoglasnika muklo 'e' ili zvonko 'o', kako bi se dobio 'savršeni efekt zvučnog jedinstva' (Petrović). Broj pratećih pjevača nije određen iako u pravilu prate ili priginjaju dva do tri glasa.

Znalci i pomniji slušatelji mogu raspoznati više načina pjevanja gange, koja se razlikuje od sela do sela, s obzirom na inicij napjeva i priginjanje, način ganganja, praćenja, vozenja, preuzimanja ili prihvaćanja nastavka pjevanja drugog stiha, dužine pauze između dva stiha.

Jedini način učenja gange u prošlosti bila je usmena predaja odnosno neposredno slušanje i vježbanje izvođenja.

Mlađe su generacije slušajući i oponašajući izvedbu starijih, usvajale gangu, izvodile je i usavršavale prenoseći je dalje na nove generacije. Današnji nositelji tradicije pjevanja gange pretežito je starije stanovništvo navedenih područja, koji svojim odlaskom u bespovrat odnose pojedine stilove pjevanja gange.

Najuporniji izvođači se, osim u gostionicama, često pojavljuju u sklopu nastupa kulturno-umjetničkih društava ili u nekim od neformalnih prigoda poput svadbi, derneka i sličnih narodnih veselja.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi