Već su posve uobičajene kritike da su prikazi suvremene umjetnosti u mainstream medijima ne samo malobrojni, nego i teško pristupačni većini čitatelja, nenaviknutim na tipični kritički diskurs koji je prati. Efekt distanciranosti i samodopadnosti suvremene umjetnosti nije nimalo nov, a jedan od mogućih načina prelaska te nevidljive barijere mogao bi se iscrtati preko autorskih blogova koji pristupaju temi znatno drugačije nego oficijelni kanali
Termin suvremena umjetnost, naravno, nije samo kronološki, obuhvaćajući umjetnost koja je mahom u drugoj polovici 20. stoljeća nadišla tradicionalne domene slikarstva i kiparstva, već i stilski. A u toj se golemoj produkciji, čija je kritička procjena stalno u tijeku i koja je stoga mahom odsutna iz povijesno-enciklopedijskih prikaza, nije uvijek lako snaći.
Iz mainstream medijskog ugla, površno ocjenjujući suvremenu umjetnost, mogli bismo reći da je obilježavaju dvije temeljne struje. S jedne strane, glamurizacija profesije koju mahom prevode aukcijske kuće i razvikane galerije, umjetnici kao Damien Hirst i njegovo djelo 'For the love of god', dijamantima optočena lubanja, čija je višemilijunska cijena dugo bila predmetom spekulacije onih kojima umjetnost uopće nije na agendi. S druge strane, moglo bi se govoriti o relativnoj opskurnosti velikog broja umjetnika, djela, izričaja, suvremenih medija. Slijedi nekoliko relevantnih mjesta na internetu na kojima procjena suvremene umjetnosti ne prolazi ni kroz institucionalne (muzeji, sveučilišta) ni kroz privatne (galerije, fondacije) okvire, već kroz autorske i nezavisne pozicije otkrivajući se kao nužni alat u praćenju zasićene produkcije suvremene umjetnosti.
Referentno mjesto za sva bitna događanja u suvremenoj umjetnosti je e-flux, nezavisna međunarodna mreža koju koriste najvažniji muzeji, od MOMA-e do Tate Moderna, sajmovi od Art Basela do Frieze Art Faira u Londonu i relevantnih publikacija.
Sekcija Dnevnik utjecajnog njujorškog magazina ArtForum, koji se površno može nazvati 'Vogueom art svijeta', daje idealni uvid u zakulisni 'who's who' umjetničkog svijeta. Prateći sva bitna otvaranja, od Tokija do Los Angelesa, after partyje i neizostavne zakulisne priče koje prate internacionalni mikrokozmos suvremenog art svijeta, dnevnik ArtForuma balansira između ležernog tona lifestyle magazina s modnim i inim drugim mondenim opaskama i znalačkih komentara.
Pod aktivističkim naslovom We Make Money Not Art, troje nezavisnih kustosa, novinara, istraživača nudi posve drugačiju vizuru svijeta suvremene umjetnosti od one muzejsko-galerijske.
Ocular Octopus pod autorskim vodstvom Todda Walkera je neizostavna adresa za suvremenu fotografiju. Fotografija se istovremeno promatra kao značajan moderni umjetnički fenomen koji od 70-ih godina snažno participira na tržištu te kao fenomenološka pojava. U kontekstu recentnih napada u Moskvi, web site tako donosi komparativnu foto analizu motiva 'žena s oružjem' od mitskog para Bonnie&Clyde do suvremenih žena samoubojica.
Kritičar John Perrault na svom blogu Artopia raspravlja o trenutno jednoj od glavnih izložbi sezone, retrospektivi Marine Abramović 'The artist is present' u njujorškoj MOMA-i. Perrault ispravlja često ponavljanu tezu o umjetnici kao o pionirki performansa, tvrdeći da svojim performansima spada zapravo u drugu generaciju, zbog čega, naravno, njeno djelo nije nimalo manje zanimljivo. O istoj izložbi progovara i kolekcionar Michael Corbin na blogu Absolute Arts, u značajno drugačijem, adoracijskom tonu.
