Hrvatska i Engleska odmjerile su snage u utakmici 3. kola Lige nacija na riječkoj Rujevici. No, konačnih 7:0 za Gordi Albion pokazatelj je da u ovoj utakmici nije bilo teško odgonetnuti na čijoj je strani bilo sve - trka, agresija, preciznost....
Engleska je lakoćom dobila Bilićevu Hrvatsku, a konačnih 7:0 čak i nije realan omjer. Jer da nije bilo Dominika Livakovića na golu, sve je moglo izgledati još tragičnije.
Slaže se s time i nogometni stručnjak, 55-godišnji Nenad Bjelica, kojem smo dali 'slobodne ruke' odnosno izabrao nam je pomoći u analizi ovog ogleda. Prva ponuda bila je Španjolska u Sevilli. I tada je bivši Dinamov i Osijekov trener dometnuo - 'radije Engleze, u toj bi utakmici mogli možda i slaviti'.
Jasno, čim smo se čuli - osjetili smo nelagodu. No, održao je Bjelica riječ i krenuo.
Iskreno, žao mi je što sam vam obećao da ću analizirati ovu utakmicu. Žao mi je što sam ja taj koji sada mora nešto pametno reći nakon ovoga.
Od prvog trenutka djelovali smo ispuhano i psihički nepripremljeno. Što se dogodilo?
Teško mi je sada s ove distance procijeniti što se dogodilo i zašto smo izgledali ovako. Ali sve ono što su Englezi bili – dobri u posjedu i tranziciji, agresivni, pravovremeni, konkretni i brzi – mi nismo bili. To je jednostavno vidio svatko tko je gledao utakmicu. Izgubiti na ovaj način i primiti sedam golova kod kuće jako je teško i neprihvatljivo. Igrači moraju pokazati veliku dozu samokritike. Stvarno, po onome kako su izgledali na terenu, ni u jednom trenutku nisu izgledali kao ekipa. To je ono što jako boli. Bila je to jako teška večer za našu reprezentaciju.
Koliko je na rezultat utjecao zgusnut raspored i rotiranje momčadi? Je li tu bilo pogrešaka?
Rotirati se mora. U osam dana, od subote do subote, imali smo tri utakmice – protiv Češke, Španjolske i Engleske. U sve tri utakmice pet je igrača počelo i odigralo skoro 90 minuta. To su Livaković, Perišić, Gvardiol, Kovačić i Sučić. Danas su u prvih 11 bili i Stanišić i Baturina, koji su se oporavili od viroze. Imali smo Musu, koji nije imao natjecateljski ritam, malog Vuškovića kojemu je 19 godina i Luku (op.a. Modrića) kojemu je 41. Jesmo li bili ispuhani i umorni? Teško mi je s ove distance nešto reći. Ali mislim da ni kada si najumorniji i kada ti je najteže ne možeš izgledati ovako. Određenu agresivnost i odgovornost u igri moraš pokazati uvijek. Moraš ih pokazati i na treningu. Ovo je bila utakmica Lige nacija na domaćem terenu, protiv velike ekipe i velike reprezentacije koja je evidentno bolja od nas. To uopće nije sporno. Međutim, ne pružiti im nikakav otpor apsolutno je neprihvatljivo. Igrači se nakon ovakve utakmice moraju zamisliti, svaki pojedinačno, i zapitati se što je dao na terenu.
Slijedi još jedna teška utakmica, protiv Španjolske. Hrvatska će biti i umorna i demoralizirana.
Nemamo fond igrača kakav imaju Španjolci. Oni mogu promijeniti sedam ili osam igrača, a da se to ne osjeti na kvaliteti. Kada mi promijenimo dvojicu ili trojicu, ta nam dvojica ili trojica nedostaju. Već sam rekao u jednoj analizi da mi je ovaj model Lige nacija potpuno promašen. Igraju se četiri utakmice u praktički 11 dana. Meni to više nalikuje na prijateljske utakmice. To se danas vidjelo: mi smo izgledali kao da igramo prijateljsku utakmicu, a Englezi kao da igraju finale Svjetskog prvenstva. Nemamo širinu kadra, to je realnost, a Slavenu nije lako rotirati momčad. Pogodile su nas i viroze pa je nekoliko igrača ispalo iz treninga i ritma. Svejedno, jako je teško pronaći bilo kakvo opravdanje.
Ipak ima jedna pozitivna stvar, jel' tako?
Da. Ako mogu izdvojiti nešto pozitivno, nismo primili gol iz prekida. Ondje smo izgledali dosta dobro i stabilno. Livaković je, unatoč sedam primljenih golova, bio naš najbolji igrač. To sve govori o našoj igri i o tome kako smo izgledali. Nažalost, pretrpjeli smo poraz koji ćemo dugo pamtiti.
Kakav je sada ukupni dojam o Hrvatskoj? Možemo li igrati bolje ili je ovo naša realnost?
Od ovoga ne može gore. Hrvatska je mnogo puta pokazala da može igrati dobro i da može protiv najboljih svjetskih reprezentacija barem pružiti otpor. Može se, u najmanju ruku, potući. To je minimum koji moraš dati kada igraš za reprezentaciju. I u prošlosti su nam se događale loše utakmice, ali bismo u sljedećoj uvijek reagirali. Pokazali bismo inat i želju pa bi ta druga utakmica odmah bila bolja. Nakon Španjolske, u kojoj smo pokazali puno slabosti u agresivnosti, odgovornosti u igri, pomaganju na terenu i kompaktnosti, očekivao sam barem nekakvu reakciju. Trebali smo pokazati da smo ekipa. Međutim, ova je utakmica ispala još mnogo gora nego što je izgledalo protiv Španjolske. Ponavljam, žao mi je što uopće moram analizirati ovu utakmicu. Ne znam što pametno reći. Ovo je stvarno bila jako loša razina.
