Gostujući kod Aleksandra Stankovića u emisiji Nedjeljom u 2, norveški pisac govorio je o novcu, strahovima i svojem najpoznatijem junaku Harryju Holeu, ali prisjetio se i neobične zgode koja ga je svojedobno dovela u Hrvatsku.

Nakon što je u Beogradu ušao u pogrešan vlak, završio je u Hrvatskoj, u malom gradu između Zadra i Splita.

Tamo je trebao unovčiti putničke čekove, ali banka nije radila. Situacija se na kraju riješila na način koji bi bez problema mogao završiti u nekom romanu.

'Odveli su me u kuću lokalnog direktora poslovnice banke, koji se upravo kupao. Ugledao sam ga golog na balkonu, a on je upitao kako mi može pomoći. Kad sam objasnio da trebam unovčiti putničke čekove, izašao je iz kade kako bi otvorio banku i unovčio mi čekove. Zaključio sam da je ovo mjesto u koje se moram vratiti. Evo, obožavam sve te ljude, ispričao je Jo Nesbø dosad nepoznatu epizodu s prvog posjeta Hrvatskoj.

'Norvežani se ponekad osjećaju kao da žive u glupoj i bogatoj zemlji koja je imala sreće'

Autor koji je prodao 60 milijuna knjiga širom svijeta, a uz spisateljsku karijeru bavio se glazbom, ali i burzovnim mešetarenjem, tijekom razgovora dotaknuo odnosa prema novcu i bogatstvu. Govoreći o svojoj domovini, ocijenio je da se Norvežani ponekad osjećaju kao 'glupa i bogata zemlja' koja je jednostavno imala sreće jer je netko ispumpao naftu iz zemlje.

Novac, smatra, može donijeti sreću prvenstveno zbog slobode koju pruža, no postoji granica nakon koje bi se osobni prosperitet trebao pretvoriti u odgovornost prema drugima.

'Novac nas čini sretnima zato što nam daje slobodu, ali kada imamo dovoljno za sebe, onda je vrijeme da se brinemo i za druge', rekao je.

O glazbenoj karijeri: 'Nitko nas nije ozbiljno shvaćao'

Sredinom 1990-tih Nesbø je zabilježio i solidnu glazbenu karijeru kao gitarist i pjevač grupe Di Derre. Bend još postoji, no ne stigne mu se posvetiti zbog spisateljskih obveza. Ipak, prisjetio se iskustva sviranja u bendu.

'Mislim da je grupa u kojoj sviram neka vrsta pop verzije punka. Mi zapravo ne možemo dobro svirati, ali smo popularni jer se ljudima sviđaju riječi u našim pjesmama. Imamo te smiješne pjesme i postali smo grupa koja će svirati na sveučilištima pred studentima i onda smo iznenada imali nekoliko hitova koji su se vrtjeli na radiju. Dosta smo se pročuli. Međutim, nije nas nitko baš ozbiljno shvaćao, uključujući i nas. Prema tome, ne bih rekao da smo bili rock zvijezde, no bili smo ona vrsta grupe kojima su dozvolili da ta dva sata na pozornici da budemo rock zvijezde, ali čim smo sišli s pozornice, tretirali su nas kao i sve druge', rekao je

Hoće li Harry Hole preživjeti?

Naravno, razgovor nije mogao proći bez Harryja Holea, Nesbøova najpoznatijeg književnog junaka.

Na pitanje o njegovoj sudbini norveški pisac ponudio je odgovor u duhu kriminalističkih romana i pritom izbjegao otkriti bilo kakav spoiler.

'Da vam kažem hoće li Harry Hole preživjeti, morao bih vas ubiti. Ovu posljednju knjigu je preživio, našalio se Nesbø.

Strah od visine odlučio pobijediti penjanjem

Govorio je i o vlastitim strahovima. Kako bi se suočio sa strahom od visine, počeo se penjati po stijenama, svjesno se izlažući upravo onome što ga plaši. Kao jednu od omiljenih stijena istaknuo je upravo onu na splitskom Marjanu.

No strah od visine nije jedini koji ga prati. Nesbø je govorio i o granicama ljudskog razuma te vlastitom strahu od ludila, spominjući shizofreniju te bubnjara Jima Gordona, člana benda Derek and the Dominos, dijagnosticiranog šizofreničara koji je ubio svoju majku te u zatvoru ostao gotovo do vlastite smrti. 'Najviše strahujem da bih mogao izgubiti razum', jasno je rekao.

Noćne more o Rusima

Nesbø, koji iza sebe ima i vojničko iskustvo, otkrio je i da je imao noćne more u kojima mora braniti svoju zemlju od Rusa.

'Norveška ima dugačku granicu s Rusijom, a ja sam bivši vojnik. Jedna od najčešćih noćnih mora jest da se nalazim s puškom u rovu i da moram braniti zemlju od Rusa koji napadaju. Taj strah bio je nešto veći u komunizmu, no sad se opet vraća', rekao je Nesbø i dodao da naoružavanje Europe opravdava upravo činjenicom da su s druge strane silnici koji razumiju samo jezik oružja.

Uspomena s Balkana

Na primjedbu voditelja kako u Hrvatskoj i u regiji postoji dojam da je prirodno stanje stvari da svakih 50 godina imamo rat, Nesbø se prisjetio vlastitog iskustva iz devedesetih godina prošlog stoljeća.

'Mi nismo imali ratove kao što ste imali vi ovdje. Putovao sam ovim krajevima. Recimo, kad se, kad je NATO bombardirao Beograd, putovao sam kroz Hrvatsku, išao sam i u Bosnu i u Makedoniju. I sjećam se šoka kad sam gledao početak tog sukoba, i vidio sam mladića kojeg su nosili na nosilima, imao je iste tenisice kao i ja. I u tom trenutku sam shvatio da usred Europe imate rat. U zemlju kroz koju sam prolazio kad sam bio sedamnaestogodišnjak, koju sam i kasnije posjetio, shvatio sam da to može biti moj susjed, to mogu biti moji prijatelji. To me je razbudilo. Tada sam shvatio da mi mislimo da su mir i politička stabilnost nešto što se po sebi samo razumije', kaže norveški pisac.