THOMAS THWAITES

Britanski umjetnik našao je način na koji da pobjegne od stresa - nekoliko je dana živio kao koza. O čemu se radi u tom projektu koji nakon predstavljanja u Zagrebu ide u njujoršku MoMA-u

  • Autor: T.Ba.
  • Zadnja izmjena 09.09.2020 15:52
  • Objavljeno 09.09.2020 u 12:50
tportal

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Tim Bowditch

Na ovogodišnjem Touch Me festivalu, koji istražuje odnose umjetnosti, znanosti i tehnologije, predstavit će se projekt britanskog dizajnera i umjetnika Thomas Thwaites koji je 2015. nekoliko dana proveo živeći s kozama, kao koza

'Toliko je toga oko čega treba brinuti. Ne bi li bilo lijepo tu ljudsku sposobnost isključiti na nekoliko tjedana i živjeti potpuno u trenutku, bez brige o tome što ste uradili, što radite i što tek trebate uraditi? Ne bi li bilo lijepo pobjeći od ograničenja i očekivanja ne samo vašeg društva, kulture i prošlosti nego i od vlastite biologije?'.

To su bile polazne misli britanskog dizajnera i umjetnika Thomasa Thwaitesa kad je 2015. odlučio na nekoliko dana zaista odmoriti se od tjeskobne ljudskosti i postati koza. Rezultate svoga performansa opisao je u knjizi 'GoatMan', a istoimenu instalaciju, proteze, kosti i video rad, predstavit će u Zagrebu na ovogodišnjem, šestom izdanju festivalu Touch Me, koji, u organizaciji Kontejnera, ugošćuje umjetnike koji stvaraju na granici umjetnosti, znanosti i tehnologije. Instalacija 'GoatMan', nakon Zagreba, kažu organizatori festivala, putuje u njujoršku MoMA-u. Projekt je, osim toga, zaradio IgNobela, parodiju Nobelove nagrade koja se dodjeljuje za znanstvene radove komične prirode i sumnjive svrhovitosti.

Projekt koji je počeo sa svrhom odmora od ljudske egzistencije i bijega od stresa, za Thwaitesa je, kako je objasnio, kasnije postao propitkivanje koncepta 'napretka', ideje da naša vrsta/civilizacija napreduje prema nečemu boljem.

'Pokušaj da postanem obična, skromna koza duhovno me se dojmio nekako neugodno: pokušavam li ja to ići 'unatrag'? Ta me nelagoda dovela do spoznaje da, iako se ne smatram religioznim, ipak sam obuzet/indoktriniran velikim svjetovnim narativom; tehno-optimističnom idejom da će racionalistička liberalna kultura visoke tehnologije, unatoč ponekim posrtanjima na putu, naposljetku biti cilj naše povijesti', kaže umjetnik.

  • +1

Thomas Thwaites, Goatman

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Daniel Alexander

Ernest Becker, dodaje, u svojoj knjizi 'Poricanje smrti' iz 1973. izjavio je kako smo mi 'bogovi s anusima': visokotehnološki kiborzi koji mogu nadići dobar dio svoje biologije, ali ipak moraju srati i umrijeti.

'Becker je ustvrdio kako nas upravo ta kognitivna disonanca potiče da budemo dio velikih narativa: religioznih, nacionalističkih, znanstvenih. Posthumanistički odgovor na ovaj paradoks jest da postanemo u potpunosti božanskima; da nastavimo razvijati tehnologiju kako bismo u konačnici raskinuli sa svojom ovisnošću o tjelesnoj biologiji, izliječili starost i smrt i tako postali potpunim bogovima (a u slučaju 'pohranjivanja uma' doslovno bismo se oslobodili od potrebe da imamo anus). No s projektom Goatman želio sam prikazati alternativni izlaz iz našeg paradoksa, ukloniti božanski dio u nama. Želio sam se pomiriti s idejom da ne postoji neka 'ljudska sudbina' čiji smo svi mi dio, prestati razmišljati o 'budućnosti' kao nekoj vrsti odredišta, prestati stremiti, svrgnuti čovječanstvo s vrha prirode, prognati Descartesa i predstaviti alternativnu, poniznu viziju post-ljudskoga kojoj trebamo težiti, a to je život koza na obronku. Trebamo li sanjati o budućnosti među zvijezdama ili o budućnosti koja je nalik životu koze na planinskoj padini?', pita Thwaites.

Na projektu 'GoatMan' surađivao je s danskim šamanom, koji ga je razuvjerio od toga da izigrava slona, što je bila prva ideja, te mu sugerirao da će se sa svojim okruženjem bolje povezati ako postane koza. Radio je, uz to, sa neuroznanstvenicima, prostetičarima, stručnjacima koji proučavaju ponašanja životinja, sa švicarskim uzgajivačima koza. Nakon što se raspitao kako koze žive i misle, fokusirao se na fizički aspekt svoje preobrazbe izrađujući si kozje 'tijelo' ili odijelo, sastavljeno od prostetičkog trbuha koje omogućuje i preživanje trave. Na koncu je, praćen kolegom fotografom, tri dana proveo na Alpama, među tamošnjim kozama. Reputacija da jedu sve po redu, saznao je, zapravo je obična predrasuda. Koze su u principu znatiželjne i sve dodiruju ustima, kao što ljudi čine s rukama.

Thwaites, kažu nam organizatori festivala Touch Me, nažalost ne dolazi u Zagreb, ali će imati online predavanje 18. rujna od 17:30 do 18:00 sati

Thwaites, kažu nam organizatori festivala Touch Me, nažalost ne dolazi u Zagreb, ali će imati online predavanje 18. rujna od 17:30 do 18:00 sati

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Sioban Imms

No, biti koza pokazalo se iscrpljujućim, priznao je Thwaites za Guardian, kojemu je otkrio 10 stvari koje je naučio kroz ovaj projekt. 'Bilo je teško osobito kretati se nizbrdo. Nakon nekog vremena proteza me počela žuljati, oblijevao me znoj pa mi je bilo hladno', rekao je dodajući da je fizička nelagoda otežavala njegove pokušaje da misli kao koza.

Ipak, među lekcijama mu je i to da bi bivanje kozom zapravo moglo biti novo bivanje u trenutku, tzv. mindfulness. 'Životinje su totalno u ovom trenutku. Nemaju nikakvu ideju o budućnosti ili prošlosti. Mindfulnessa nas uči tome kako biti u ovome što je sada - prisjetiti se da si životinja, biti prisutan u svome fizičkom tijelu, biti u prirodi. To su sve metode kako se povezati sa svojom manje svjesnom stranom', objašnjava Twaites koji je titulu magistra dizajna interakcija stekao na Royal College of Art. Ujedno je i prvostupnik znanosti o čovjeku na University College u Londonu.

Radovi mu se nalaze u stalnim zbirkama muzeja Victoria & Albert u Londonu, Banque De France (Cité de l'Economie u Parizu) i Azijskog kulturnog centra u Južnoj Koreji. Često izlaže u vodećim galerijama i muzejima širom svijeta kao što su Nacionalni muzej Kine, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Seulu, Muzej znanosti u Londonu, Cooper Hewitt u SAD-u i La Triennale di Milano. Držao je izlaganja na brojnim konferencijama, uključujući TED i Design Indaba, kao i na sveučilištima i u tvrtkama širom svijeta.

Svojevrsni status celebritya stekao je ranijim projektom u kojemu je dokumentirao svoj pokušaj da napravi električni toster od nule. Iskustvo je, kao i pretvaranje u kozu 2015., opisao u knjizi. Obje, 'The Toaster Project' i 'GoatMan' objavila je nakladnička kuća Princeton Architectural Press, a prevedene su na korejski, japanski i norveški.

Touch Me u jeku krize i zabranjenih dodira

'U jeku krize i zabranjenih dodira, dotičemo nove budućnosti!', kažu iz Touch me festivala koji je kroz pet svojih izdanja, od 2005., istraživao tamnu tvar, vrijeme, užitak, zlouporabu inteligencije i energije. Razvijajući se na raskrižju umjetnosti i znanosti, ove godine Touch Me festival je veći nego ikad, najavljuju  organizatori, KONTEJNER.

U trajanju od 17. rujna do 3. listopada u industrijskoj HALI V Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu kroz izložbe, performanse, diskurzivni program, razgovore s umjetnicima, filmski program i radionice istražit će nove oblike suživota između živih bića, prirode i tehnologije.

Grupna izložba 'Marriage of States', s podnaslovom *Brak ili zajednica između različitih živih sustava kuriraju slovenski kustos,Jurij Krpan (Galerija Kapelica, Ljubljana) te hrvatske kustosice Klara Petrović i Luja Šimunović (KONTEJNER, Zagreb).

Pored Thwaitesa, na njoj će se predstaviti, među ostalima, radovi belgijskog umjetnika Koena Vanmechelena, projekt 'Kokoš planetarne zajednice', kao dio Projekta kozmopolitska kokoš koji je do danas prošao gotovo cijeli svijet te japanske umjetnice Ai Hasegawa, projekt 'Želim roditi dupina', koja pristupa problemu reprodukcije ljudi u doba prenapučenosti, nerazvijenosti i ekološke krize spekulirajući o mogućnosti rađanja ugroženog dupina.P

Detalje programa potražite na službenoj stranici festivala. 

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!