ŠTO ČITAM

Borivoj Radaković otkrio nam je svoju 'književnu trojku', knjigu koja mu je promijenila život, ali i naslov iz lektire koji još nije pročitao

  • Autor: Marcella Jelić
  • Zadnja izmjena 25.11.2019 11:33
  • Objavljeno 25.11.2019 u 11:31
Borivoj Radaković

Borivoj Radaković

Izvor: Pixsell / Autor: Grgur Zucko/PIXSELL

Borivoj Radaković ovogodišnji je dobitnik nagrade Janko Polić Kamov koju Hrvatsko društvo pisaca dodjeljuje za najbolje književno djelo napisano na hrvatskom jeziku. Priznanje je dobio za roman 'Hoćemo li sutra u kino' u izdanju V.B.Z.-a, a tim povodom ispitali smo ga o knjigama koje su ga obilježile kao autora

U knjizi 'Hoćemo li sutra u kino' Borivoj Radaković donosi priču o socijalno i društveno isfrustriranom profesoru geografije koji sumnja da ga supruga vara, a Kamova je zaslužio 'zbog tematske inovativnosti, oštrog zadiranja u tabue i bespoštednoga sondiranja bračnih mučnih odnosa', kako je objasnio žiri koji je autora pohvalio i zbog 'brutalne ali jezično sputane ljepote koja se daleko izdiže nad najvišim vrhuncima psiho-socijalne, ljubavno-erotske proze u hrvatskoj književnosti'.

Knjiga koju trenutno čitam

Trenutno čitam 'Obitelj', roman Zahara Prilepina. Sjajan je ma koliko mi se pisac kao građanin nimalo ne dopada – nacionalist i militarist. U svakom slučaju vrlo nekonvencionalan i kontroverzan svat. Roman mu je, pak, brz, prepun nevjerojatnih sudbina i situacija, elokventan i bogat. A govori o zatvoru/logoru u Sovjetskom Savezu.

Knjiga koja mi je promijenila život

'Uliks' Jamesa Joycea promijenio je moj svijet, a time i mene. Imao sam 16-17 godina kad nam je u gimnaziji pokojni profesor Ivan Cesar nadahnuto, dobro se toga sjećam, govorio o briljantnosti tog romana. O vremenu, jeziku, tradiciji, novumu, originalnosti... Čitao sam ga tada (prijevod Zlatka Gorjana), vjerojatno mi nimalo nije bio jasan, ali činilo mi se da ga razumijem i osjećam, kao da se obraća meni. Poslije sam ga čitao još dvaput – oba puta na engleskom (ono starije izdanje i ovo novije, neokljaštreno uredničkom i cenzorskom rukom) – i svaki sam put ostao jednako zadivljen. Moja velika književna trojka – Homer, Dante, Joyce u svakom razdoblju moga života biva sve veća.

Knjiga koju bih volio da sam napisao

Eh, da sam ja odnekud napisao 'Alice u zemlji čudesa'... Ipak, preveo sam je da bar malo sudjelujem u Carrollovim čudesima...

Knjiga koja je na mene najviše utjecala

'The Magus' Johna Fowlesa. Uz to i njegova 'Ženska francuskog poručnika'. Te sam knjige čitao u zreloj dobi i odmah sam se bio u stanju diviti izvanrednim potezima tog pisca koji i svoje junake i svoje čitaoce zna očarati i obmanuti izuzetnom lakoćom, doista kao pravi mag.

Knjiga za koju mislim da je podcijenjena

Mnogo je knjiga u svjetskoj i domaćoj književnosti podcijenjeno, previđeno, prepušteno zaboravu. Lautréaumontova 'Maldororova pjevanja', na primjer. Istina, s vremena na vrijeme se pomalo i na trenutak probudi zanimanje za tu knjigu, ali potom opet pada u zaborav bez snažnijih istraživanja o toj književnoj veličini.

Knjiga zbog koje sam promijenio mišljenje o nečemu

'Goli ručak' Wlliama Burroughsa...Promijenio sam mišljenje o njemu (velik je to pisac) i o narkomanima. Nekako su mi se, kad sam bio mlađi, kao što se možda i danas pričinjava mlađima, činili kao buntovnici, nekonvencionalni ljudi, protivnici malograđanštine, konformizma... Tja, 'Goli ručak' i kasnije Welshov 'Trainspotting' sveli su tugu, jad i očaj jadnika u kojima nikada i nije bilo ničega buntovnog na najbanalniju sliku kapitalizma.

Zadnja knjiga koja me rasplakala

Ooo... Negdje u 6. ili 7. razredu osnovne škole imao sam divne prijatelje, nešto starije od mene, Senu i Bracu (Senada i Esada). Zajedno smo čitali knjige i nekim prijateljskim redom ih prosljeđivali jedan drugome pa je tako treći, završni dio 'Winetoua' Karla Maya jednu noć završio kod Brace. Rano izjutra netko zvoni na naša vrata. I sam se već budim, a čujem vrlo zabrinut glas moje majke: 'Što je, Braco?', a potom plačan Bracin glas: 'Ubili su Winetoua...' Mama je vrisnula: 'Koga?', a ja sam već bio na vratima. Tu je Braco već grcao, a ja stadoh paraliziran, pa i sam dreknuh... 'Koga, koga?' ponavljala je moja mama, a mislim da sam joj ja uspio reći: 'U knjizi...'. 'Braco, mislila sam da si ti pametniji', rekla je. A mi - ostali smo bez nekoga najvažnijeg u našem životu, starijeg brata, učitelja, nekoga tko nas razumije kao i mi njega... Oplakao sam ga tada na vratima, a potom još jednom te večeri kad sam dovršio čitanje. Ne sjećam se da sam poslije ikada plakao opčinjen nekom knjigom I, da, i mnoge knjige Karla Maya danas su podcijenjene i ostavljene u imaginarnom kovčegu zaboravljenih, u kovčegu koji je i sam nestao pod slojem prašine.

Zadnja knjiga koja me nasmijala

Nedavno ponovno listam Marinkovićeva 'Kiklopa' i opet se nasmijem neodoljivo duhovitoj epizodi u vojsci...

Knjiga za koju me sram priznati da je nisam pročitao

Priznat ću samo zato što ću, čim ovo završim, do svoje vitrine i izvaditi primjerak koji sam mnogo puta držao u ruci. Dakle, ja, profesor hrvatskog jezika i književnosti nikada do sada nisam pročitao 'Zlatarovo zlato'! Sramota, jest. Čitao sam sažetke, neka skraćena izdanja, strip... ali nikad knjigu. A bila je zadana lektira i u osnovnoj školi i u gimnaziji i na faksu, na – nota bene!– kolegiju iz novije hrvatske književnosti u neponovljivog Ive Frangeša! A uvijek sam volio Šenou, sada još više nego tada. Na završnom ispitu imao sam govoriti o 'Karanfilu s pjesnikova groba'. Imadoh sreće!

Knjiga koju sam poklonio

Uh, mnogo sam knjiga poklanjao. Zadnju prije 2-3 tjedna dana Kreši Golubiću, street artistu. Bio je to moj roman 'Što će biti s nama'.

Knjiga po kojoj bih volio da me pamte

Moja ili...? Neka me pamte po tome da sam bio jedan od cjeloživotnih zaljubljenika u književnost koji se nikada nije zbog te ljubavi pokajao. Ali za to pitanje i za cjelovitiji odgovor na njega pričekajmo još pedesetak godina. Tada ću svoditi račune pa ću moći preciznije i odgovoriti.

Smatran jednom od najznačajnijih figura hrvatske suvremene književnosti i ključnim predstavnikom hrvatske neorealističke urbane proze, Borivoj Radaković (1951.) na književnoj se sceni etablirao svojom prvom objavljenom knjigom, romanom 'Sjaj epohe' (1990.). Napisao je još romane 'Virusi' (2005.) i 'Što će biti s nama' (2015.), pripovijetke 'Ne, to nisam ja' (1994.) i 'Porno' (2002.), te knjigu eseja 'Sredina naprijed' (2003.). Autor je i uspješno izvedenih drama 'Dobro došli u plavi pakao' (1994.), 'Miss nebodera za miss svijeta' (1998.), 'Breza' (2010.), 'Kaj sad?' (2002.), 'Amateri' (2010.), 'Grupa' (2013.) i 'Dobitnik' (2015.).

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!