Moram priznati da nisam bila pretjerano oduševljena kad sam čula da će se 'Nitko ovo ne želi' nastaviti i u drugoj sezoni. Prva mi je bila jedan od onih neočekivanih dragulja – moderna romantična komedija koja je zapravo bila ozbiljna, duhovita i zrela priča o tome kako se i najveća ljubav s najdubljim osjećajima i najopojnijom kemijom ponekad razbije o stijene stvarnosti. A i završila je točno onako kako treba: slatko-gorko, s porukom da se Joanne i Noah doista vole, ali da ljubav nije uvijek dovoljna.

Jer, budimo realni – kad se u vezi sudare rabin i agnostičarka koja vodi podcast o seksu, to više nije samo razlika u kulturama i nije samo 'mama će mi srat zbog nove cure' (iako je to okosnica nekih od zabavnijih momenata), nego cijeli svjetonazorski sudar svjetova. I upravo je taj kraj prve sezone bio savršeno nedorečen, pun onog životnog 'eh', zbog kojeg sam seriju voljela. Zato sam vijest o drugoj sezoni dočekala s mješavinom sumnje i straha da će sve otići u smjeru onog saharinsko-ljigavog izdanka rom-kom žanra koji je 'Nitko ovo ne želi' u prvoj sezoni tako elegantno izbjegavao.

Dobro uštimani tandem

Na sreću, scenaristi su pametniji nego što sam mislila (iako nisam mislila da su imalo glupi). Autori serije, Faith Salie i Ted Tremper, uspjeli su i bez pretjeranog filozofiranja preživjeti nastavak. Istina, razlike između duboko religioznog židova i sekularne kršćanke koja se Bogu ne bi obratila ni kad joj mobitel padne u šaht, u drugoj su sezoni svedene na brzi rekapitulacijski sažetak u prvih pet minuta, što bi u lošijoj seriji bilo samoubojstvo. Ali ovdje – nije. Dobar scenarij, živahni dijalozi i fantastična kemija između Kristen Bell i Adama Brodyja sve to bez problema kompenziraju.

Bell je, kao i uvijek, maherica za likove koji balansiraju između ironije, nesigurnosti i šarma – njezina Joanne je istodobno i duhovita i ranjiva, i često toliko živčana da bismo je najradije zagrlili i zadavili istodobno. Brody pak, taj stari miljenik tinejdžerskih sapunica, uspio je svoju personu 'dobrog dečka' iz 'The O.C.' pretvoriti u lik koji ima i malo zrelije oštrine – pogotovo kad Joanne sazna ponešto o njegovim prijašnjim vezama. Njih dvoje zajedno funkcioniraju kao dobro uštimani tandem – možda ne baš kao Lennon i McCartney ili Strummer i Jones, ali svakako dovoljno da čovjek zaboravi sve one sumnje iz prvih par minuta.

No pravi dragulji druge sezone su, paradoksalno, sporedni likovi. Justine Lupe kao Joanneina sestra Morgan ponovno briljira – možda čak i više nego u prvoj sezoni – s onom mješavinom pameti i ludila zbog koje je želim gledati u još sto serija. Arian Moayed, kojeg pamtimo kao Steweyja iz 'Nasljeđa', ovdje je doktor Andy, Morganina nova simpatija, koji kombinira šarm i neugodnu dozu emocionalne neodlučnosti – baš kao da je Kendallovom poslovnom frenemyju iz Successiona netko propisao terapiju iskrenošću. Njih su dvoje toliko zabavni da bih, iskreno, bez problema gledala spin-off samo o njima. A ako HBO to ne napravi, netko bi trebao.

Iznenađenje u vidu Setha Rogena

I da, tu je i Seth Rogen – trenutačni kralj američke komičarske scene – koji, uz svoje briljantne projekte 'The Studio' i 'Platonic', očito ima i dovoljno slobodnog vremena da se pojavi kao rabin Neil. Ulogom liberalnog, blago pogubljenog rabina koji Noahu nudi posao u svojoj reformiranoj sinagogi Ahava, Rogen još jednom potvrđuje da gdje god se pojavi – ukrade ne samo scenu, nego i tri do četiri scene prije i poslije. Kad bi druga sezona bila samo o rabinu Neilu i njegovoj osebujnoj kongregaciji, gledala bih bez daha.

Naravno, serija nije bez mana. Neki dijelovi odnosa Joanne i Noaha ipak upadaju u klišeje, i moj unutarnji mrgudavi filozof – onaj koji voli Bergmana i ne vjeruje u nastavke romantičnih komedija (nije siguran ni za prve izdanke) – povremeno koluta očima. Ali onda ga potjeram da malo prošeta po parku, jer Netflix nije 'Prizori iz bračnog života', a i ne mora biti. 'Nitko ovo ne želi' zna točno što jest – inteligentna, šarmantna, duhovita serija koja realne emotivne probleme obrađuje bez teških drama i s puno topline.

Na kraju, iako je očito da se druga sezona dogodila više zbog financijskih nego umjetničkih razloga, drago mi je da se dogodila. Jer rijetko koja serija uspije biti i zabavna i pametna, i iskreno romantična a da pritom ne otkliže u totalnu ljigu i sirup od agave. 'Nitko ovo ne želi' to još uvijek uspijeva – a ja, koliko god kolutala očima, i dalje to želim gledati.