Riječ je o kamenom sarkofagu salonitanskog tipa, okvirno datiranom između 4. i 6. stoljeća, koji je pronađen na dubini od oko tri metra. Posebnu važnost nalaza predstavlja činjenica da je očuvan kao zatvorena grobna cjelina, s vidljivim tragovima vapnenog veziva između pokrova i sanduka, što je u arheološkoj praksi iznimno rijetko.

Unutar sarkofaga evidentiran je primarni ukop jedne osobe, a iako su skeletni ostaci slabo očuvani, pronađeni organski i drugi materijalni tragovi bit će predmet daljnjih laboratorijskih analiza koje bi mogle pružiti nove spoznaje o ukopu i razdoblju.

Sarkofag težak oko pet tona istražen je i dokumentiran pod vodstvom Helene Puhare, uz sudjelovanje stručnjaka iz Muzeja i galerija Konavala, Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja te Hrvatskog restauratorskog zavoda. U projektu je sudjelovao širok tim arheologa, restauratora, antropologa, geodeta i drugih stručnjaka.

Jedan od najzahtjevnijih zahvata bila je operacija podizanja pokrova i premještanja sarkofaga na novu lokaciju, koju su izveli restauratori i suradnici uz posebne tehničke mjere zaštite.

Nakon završetka istraživanja sarkofag je postavljen na javno dostupnu lokaciju u Cavtatu, gdje će biti trajno izložen kao svjedočanstvo bogate antičke povijesti ovog područja.

Iz Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske istaknuto je da su za projekt osigurana interventna sredstva, dok su Općina Konavle i konzervatorske službe pružile potporu tijekom svih faza istraživanja.