Knjige su objavljene uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba. Trenutno je na stranicama projekta 'Besplatne elektroničke knjige'od 158 objavljenih dostupno 150 naslova.

Deset najčitanijih poetskih naslova hrvatskih autorica: 'Đavo i usidjelica' Dorte Jagić (6058); 'Sipine kosti' Tee Benčić Rimay (4853); 'Upoznaj Lilit' Sonje Manojlović (4628); 'Grudi i jagode' Darije Žilić (3756); 'Čuvar praga' Kornelije Mlinarević (3720); 'Prvi korak u tamu' Ivane Bodrožić (3601); 'Davide, svašta su mi radili' Marije Andrijašević (3189); 'Puzzlerojc' Saške Rojc (2948); 'Lako mi je biti lošija' Antonije Novaković (2845); 'Kratka povijest bolesti' Helene Burić (2354).

DPKM će krajem veljače objaviti i 'muški' pjesnički blok: zbirke pjesama 'biba posavec' Branka Maleša, višestruko nagrađivanog pjesnika, prozaika, kritičara, antologičara i prevoditelja; 'Poslanice običnim ljudima' Marka Pogačara, najvažnijeg i višestruko nagrađivanog pjesnika mlađe generacije; 'Pisma divljem Skitu' Damira Šodana, višestruko nagrađivanog pjesnika i dramatičara te jednog od najvažnijih prevoditelja suvremene angloameričke poezije i proze.

O knjizi 'Postanak ptica'
Ana Brnardić s osamnaest je godina napisala odličnu zbirku pjesama 'Pisaljka nekog mudraca' i za nju dobila prvu nagradu za mlade pjesnike na 34. Goranovu proljeću. Tea Benčić Rimay u svom prikazu Anine poezije ističe upravo njezino odstupanje od jastva, jer čini se kao da te pjesme piše neki 'mitski i mudri poeta' te naglašava brižljivo strukturiranje zbirke u cikluse pjesama u kojima se progovara o rađanju svijeta i postanku čovjeka.

U drugoj zbirci 'Valcer zmija' pjesnikinja se ipak više okreće introspekciji, nekom zatvaranju i bijegu od 'strašnog svijeta'. U novoj zbirci 'Postanak ptica' događa se preokret. Autorica se sada, kao putnica, kreće svijetom, promatra ga, bilježi vlastitu nelagodu, ali ne odustaje od njega. U ovoj zbirci ona polako otvara vrata svoga bogata unutrašnjeg svijeta i bilježi prepletanja, srastanja, ali i lomove koji dolaze iz tog sudara intrizničnog i ekstrinzičnog.

U tim pjesmama junakinja traga za prizorima ugode, koji donose sreću i ispunjenje, no ti su trenuci rijetki, češće je prisutna uznemirenost, metaforički predočena olujom, ili pak prizori nesreće: 'Nesreća je samo nakratko izašla / da odsiječe nokte i kosu'. Najuspjelije pjesme u knjizi ipak su one u kojima dinamično piše o povezanosti ljubavi, pisanja i strepnje. Upravo je ta ludost, to prelijevanje emocija i taj ekstatičan čin pisanja, odnosno otvaranje lirske junakinje ono što ovu zbirku pjesama čini posebnom', napisala je Darija Žilić

O knjizi 'Naizgled'
'Zbirka pjesama 'Naizgled' Irene Matijašević podijeljena je u četiri ciklusa. U prvom ciklusu, naslovljenom 'Naizgled drugi', autorica koristi postmodernistički postupak reinterpretiranja mitova, mitskih i književnih junaka. Tako, primjerice, u pjesmi 'Alica' lirska junakinja postaje na neki način viđena izvan okvira priče za djecu, postaje lik koji nije omeđen književnom cjelinom, već se razvija sam.

Povezivanje mitskog, povijesnog i suvremenog nalazimo i u ostalim pjesmama ovog ciklusa – u 'Ksantipi', 'Antigoni', 'Orfeju'. Već se ovdje nazire intencija autorice da poveže osobno/lirsko i društveno. U drugom ciklusu, naslovljenom 'Drugi', lirska junakinja pokušava promatrati 'druge' i pomalo voajerski viri u njihove živote. Tako u pjesmi 'Kaptol centar' prikazuje užurbanost i mnoštvo senzacija kojima smo kao 'socijalne životinje' izloženi u gradskom životu. Kao suprotnost tom dinamičnom ritmu postoji očuvani mir – bijeg u planinu, planinske gostione, Sljeme i Velebit.

Te pjesme nastaju u trenutku u kojem autorica zaustavlja pogled na pojedincu kojem posvećuje pjesmu a sastavljene su od zapažanja, prepričavanja onog što su joj sugovornici povjeravali. Pritom možemo uočiti autoričin smisao za detalje, ali i empatičnost. Ciklus 'Kocka, kugla' već svojim naslovom sugerira apstrakciju. Riječ je o komunikaciji sms-om ili telefonom, komunikaciji koja predstavlja igru znakova, iščekivanja i semantiziranja primljenih poruka. Komunikacija je vezana uz odgodu, iščekivanje i čežnju.

Umjesto opisivanja situacija, pjesnikinja traži dane svetkovina, izbjegava konkretizaciju prostora i radije se koncentrira na opise običaja, neke učestale postupke i rituale. Posljednji ciklus zbirke, naslovljen 'Sunce i ostalo', povezuje sve ovdje spomenute poetske strategije – u njemu nalazimo bilježenje govora drugog, promatranje drugoga, pjesme u kojima se razlaže postupak pisanja, pjesme u kojima se supostavlja intertekstualno i stvarnosno, ili pak astralno, mitsko i suvremeno', zapisala je Darija Žilić

O knjizi 'Kućna pravila'
'Nakon zbirki pjesama 'Bit će strašno kada ja porastem'(1988), 'Vječna djeca' (1993) i 'Žensko pismo' (1999), poezija Olje Savičević Ivančević, objavljena u ovoj dugo iščekivanoj, gotovo konceptualno strukturiranoj pjesničkoj knjizi, donosi suptilnu arheologiju intime, na anegdoti, upamćenom detalju, osjetu ili pronađenom davno izgubljenom predmetu utemeljene asocijativne nizove organskog sjećanja, filigranski ispletene poput tragova puzavice na odavno napuštenoj kući.

Mapiranje prostora djetinjstva, manje ili više sprovedeno, kako na metaforičkoj, tako i na metonimijskoj ravni, pod krovom obiteljske kuće, rezultira restauriranim dnevnikom odrastanja prožetim sjetnom melankolijom, ali i nostalgijom za osobnim izgubljenim rajevima. Ovi lirski fragmenti, gotovo proznog sloga će, stoga i kada manifestnim imaginarnim premještanjem napuste prvobitni intimni prostor i vrijeme, uključiti novostečeno oživljeno iskustvo u jedinstvo višega reda, cjelinu koja ostaje uvijek otvorenom i dinamičnom, nikada dovršenom poetičnom tvorbom', opisao je Marko Pogačar