U New Delhiju između 16. i 20. veljače nije održan 'samo još jedan' high tech događaj s političkim protokolom. Održan je sastanak na vrhu s nekih četvrt milijuna sudionika koji je po svojoj logici sličniji velikim klimatskim samitima i trgovinskim pregovorima nego konferenciji o tehnološkim inovacijama. Rasprava o umjetnoj inteligenciji prešla je iz domene 'što algoritmi mogu' u sferu rasprave tko određuje pravila, tko kontrolira infrastrukturu, a tko ubire rentu u budućnosti
To je i ključna razlika između Delhija i prethodnih samita o umjetnoj inteligenciji, održanih u Bletchleyju, Seulu i Parizu. Ondje se manje govorilo o apstraktnim okvirima djelovanja i potrebnim ograničenjima, a više o tome kako se AI pretvara u geopolitičku infrastrukturu, tj. kako utječe na energente, poluvodiče i pomorske rute.
vezane vijesti
U Delhiju se u istom kadru moglo vidjeti indijskog premijera Narendru Modija, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona te glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa sa Samom Altmanom (OpenAI, koji je razvio ChatGPT), Sundarom Pichaijem (Google) i Darijom Amodeijem (Anthropic, koji je razvio Claude).
Guterres je pozvao na osnivanje fonda od tri milijarde dolara iz kojeg bi se financiralo temeljne kapacitete za umjetnu inteligenciju, uključujući vještine, pristup podacima te pristupačnu računalnu snagu. Iz Microsofta su pak najavili da će uložiti 50 milijardi dolara kako bi razvili umjetnu inteligenciju diljem Globalnoga juga.
Ovo nije bio samit o startupovima. Ovo je bio sastanak na vrhu o tome kako izgleda svijet u kojem se moć seli u podatkovne centre, a država postaje ozbiljna tek kad može odgovoriti na tri pitanja: ima li računalnu snagu (compute), ima li podatke (data) te ima li pravila (governance).
Indijski srednji put
Premijer Modi je na samitu prezentirao indijsku viziju srednjeg puta u razvoju umjetne inteligencije – između američke i kineske dominacije. Indija želi AI kao javnu infrastrukturu, nešto što se može implementirati u javne servise i lokalne jezike, umjesto da se Globalni jug natječe u kapitalno intenzivnoj utrci 'tko ima veći model'. U tom kontekstu Modi je govorio o 'demokratizaciji AI-a' te o ulozi umjetne inteligencije u uključivanju i osnaživanju zemalja Globalnoga juga.
Europska unija odlučila je podržati ovakvu viziju te službeno stala iza deklaracije koju su okupljeni lideri predstavili na samitu jer također AI vidi kao alat koji bi trebao biti na korist cijelome čovječanstvu, a ne samo kao nešto što se dade komercijalizirati.
Europa u Delhiju
Macron je na samitu napravio ogromne iskorake prema produbljivanju francusko-indijske suradnje. Uspostavljen je ogromni indo-francuski centar za AI u medicini, a najavljeno je i povećanje broja indijskih studenata u Francuskoj s 10 na 30 tisuća do 2030. godine. Također je stao u obranu (strogih) pravila EU-a o umjetnoj inteligenciji. Usprkos američkim kritikama koje ističu pretjeranu birokratiziranost Europljana oko ovog (i mnogih drugih) pitanja, Macron je u prvi plan stavio zaštitu djece od 'digitalnog zlostavljanja'. Osim Macrona, iz EU-a su došli i estonski i slovački predsjednik te premijeri Španjolske, Nizozemske, Grčke i Finske, a prisutan je bio i Plenković.
Premda je Macron branio europski pristup i tvrdio da regulacija nije suprotna inovaciji, upravo je Delhi pokazao koliko je regulatorni model EU-a izložen. Američki kritičari opisali su Akt o umjetnoj inteligenciji kao kočnicu inovacija dok su sudionici delhijskog samita taj europski propis koristili i kao primjer 'kako se to ne radi'.
Novac, struja i čipovi
U Delhiju su brojke bile jasna politička poruka da Indija misli ozbiljno. Najavljene su velike investicije u indijsku infrastrukturu za umjetnu inteligenciju. Microsoft planira uložiti 17,5 milijardi, Google 15 milijardi, a Amazon 35 milijardi dolara, s time da Indijci žele doći sve do 200 milijardi dolara ulaganja u podatkovne centre.
Pa ipak, indijske ambicije u razvoju vlastitog velikog jezičnog modela (poput kineskog DeepSeeka) ograničavaju ograničen pristup naprednim poluvodičima, manjak podatkovnih centara te stotine lokalnih jezika na kojima je potrebno trenirati model.
Sam Altman najavio je u Delhiju suradnju u području umjetne inteligencije s indijskim proizvođačem automobila Tata, a kamere su zabilježile napetost i rivalstvo između njega i šefa Anthropica Darija Amodeija.
Što ovo znači za Europu i Hrvatsku?
Delhi je zrcalo. U njemu se vidi nekoliko tvrdih činjenica. Prva glasi: upravljanje i regulacija umjetne inteligencije postali su multipolarni. Više ne postoji 'zapadni stol' na kojem se unaprijed dogovori pravila pa ih ostatak svijeta preuzme. Druga kaže da infrastruktura postaje suverenitet. Tko nema računalnu snagu i kapacitete, završit će u ulozi korisnika pod tuđim uvjetima, bez obzira na to što ima najbolje zakone o umjetnoj inteligenciji.
Treće, Europa je u Delhiju dobila podsjetnik da regulatorna moć nije isto što i infrastrukturna moć. Kada dođe trenutak da Bijela kuća ili tržišta pritisnu, europska će pravila biti moguće braniti jedino ako iza njih budu stajali kapaciteti, industrija te razgranata partnerstva diljem svijeta.
Za Hrvatsku, kao malu članicu EU-a, to se svodi na jednostavno i neugodno pitanje: želimo li u dobu umjetne inteligencije biti samo 'korisnici' ili ćemo imati makar minimalne domaće kapacitete (ljude, podatke, javne projekte i infrastrukturu) da ne bismo postali digitalni podizvođač.
