KOMENTAR BOŠKA PICULE

Što nam je potrebnije: borbeni avioni ili kanaderi?

Komentar

Boško Picula

Boško Picula
  • Zadnja izmjena 01.08.2017 14:14
  • Objavljeno 31.07.2017 u 10:26
Borbeni zrakoplov F-16 i kanader - hrvatska sigurnosna dilema

Borbeni zrakoplov F-16 i kanader - hrvatska sigurnosna dilema

Izvor: Reuters / Pixsell / Autor: Darrin Zammit Lupi / Ivo Čagalj

Svaka odgovorno vođena država ima sigurnosne prioritete koji ne ovise o trenutačnoj vlasti. U Hrvatskoj se takve strateške odluke više donose na dnevnopolitičkoj i personalnoj bazi, a manje dugoročno

Je li Hrvatska danas sigurna zemlja čijoj sadašnjosti i budućnosti ne prijete nikakvi ozbiljniji akteri ni situacije? I jesu li oružani sukobi i agresije na tlo Hrvatske isključivo stvar prošlosti nakon što je zemlja 1995. vojno oslobodila okupirana područja, a 1998. mirno reintegrirala preostali dio?

Ako pak postoje nove ugroze nacionalnoj sigurnosti, što su one? Je li riječ o vanjskim neprijateljima koji čekaju povoljan trenutak u međunarodnim odnosima kako bi na račun hrvatskih interesa ostvarili vlastite? Ili je danas hrvatska nacionalna sigurnost rezultanta složenih političkih, ekonomskih i okolišnih varijabli od kojih svaka zaslužuje strateško promišljanje i taktičku operacionalizaciju?

Konkretno, jesu li danas sigurnost zemlje i njezinih građana ugroženiji od prirodnih nepogoda poput požara ili od politički nestabilnog susjedstva koje nikada nije izašlo iz faze latentnog konflikta, a iz manifestnoga je izašlo pod prisilom međunarodne zajednice? Treba li stoga Hrvatska prioritetno nabavljati kanadere kako bi u svakom trenutku bila spremna gasiti požare ili ipak borbene zrakoplove kako bi preventivno sprječavala izbijanje metaforičkih požara? Može li država veličine i financijske snage Hrvatske nabavljati oba tipa letjelica ili ne?

Rezultati ankete

Rezultati ankete

Izvor: tportal.hr / Autor: tportal.hr

Oko čega se svi slažu?

Hrvatska je ovog srpnja dobila novu Strategiju nacionalne sigurnosti kao temeljni dokument koji precizira nacionalne interese i ciljeve u kontekstu osiguravanja opstojnosti i prosperiteta zemlje. Kao i svaki dokument tog tipa, i ovaj je u prvom redu deklaratorni popis vrijednosti na kojima počiva ili bi trebala počivati jedna politička zajednica. Primjerice, kao nacionalni interesi u njemu se navode sigurnost, dobrobit i prosperitet, zatim nacionalni identitet, međunarodni ugled i utjecaj te ravnopravan položaj, suverenitet i opstanak. S druge strane, realizacija najvišeg stupnja sigurnosti i zaštite stanovništva te kritičnih infrastruktura, uspostava razvoja sustava domovinske sigurnosti, razvoj i održavanje snažne i aktivne obrane, ekološka Hrvatska, kao i razvoj snažnog i održivog gospodarstva, definirani su kao strateški ciljevi.

Oko ovog bi se popisa svatko složio neovisno je li na vlasti ili u oporbi, vodi li aktivno politiku nacionalne sigurnosti ili je građanin na kojega se ta politika odnosi. No, baš u srpnju 2017. Strategiju nacionalne sigurnosti kao novi dokument zasjenile su okolnosti koje su još jednom pokazale da je priželjkivana stvarnost jedno, a zbilja drugo. Kada su sigurnost građana počeli ugrožavati katastrofalni požari na koje je svojom ulogom i organizacijom odgovorna vlast pokazala u najmanju ruku nespremnost i nekoordinaciju, svatko se mogao upitati što zapravo čini prijetnju stanovništvu, imovini i prirodi u Hrvatskoj te tko i kako na takve prijetnje treba reagirati. Da u zemlji sve ili barem većina stvari funkcionira kada je riječ o sigurnosti zemlje, ne bi se na stvarne požare nadovezale iskre u pojedinim sastavnicama izvršne vlasti koja odgovara upravo za sigurnost zemlje.

  • +29
  • +26

Najpotresnije fotke 'majke svih požara' u Hrvatskoj

Izvor: Cropix / Autor: Zvonimir Barisin / CROPIX

Oko čega se ne slažu

I dok su predsjednica Republike, predsjednik Vlade te ministar obrane palili i gasili vlastite izjave jedni o drugima, požare su na terenu nadljudskim naporima gasili neakedvatno opremljene vatrogasne postrojbe i sami građani. U tim su trenucima svako vozilo, svaki zrakoplov i svaki komad opreme bili dragocjeni, osobito jer ih nema dovoljno, a još su više nedostajali ne samo unaprijed poznati i primijenjeni modaliteti odlučivanja nego ponajviše strateško promišljanje ovakvog ugrožavanja sigurnosti. Dociranje vlastitoj vojsci iz inozemstva, davanje, pa povlačenje ostavke te izjave o atraktivnosti požara, tek su vrh brijega koji se u konkretnoj situaciji pokazao hrvatskoj javnosti kao dokaz da o sigurnosti trebaju voditi računa nadasve odgovorne i sposobne osobe u vlasti.

Doda li se tomu niz gafova iz oporbe koja pretendira jednog dana voditi zemlju, Hrvatska uistinu može osjetiti određenu nesigurnost kada je u pitanju nacionalna sigurnost. Ali, ne zbog prijetnji izvana, nego zbog načina kako odgovoriti na bilo kakve prijetnje. Na žalost, zbog klimatskih promjena na koje Hrvatska sama ne može presudno utjecati, posve je jasno da će požara poput ovogodišnjih, ali i drugih prirodnih nepogoda u budućnosti biti sve više. Stoga je infrastruktura iz Strategije nacionalne sigurnosti prijeka potreba za koju trebaju ljudi, sredstva i jasne političke odluke. I, naravno, definiranje prioriteta. Poput pitanja jesu li u sljedećih par godina Hrvatskoj potrebniji novi kanaderi ili vojni zrakoplovi.

  • +18
  • +15

Predstavljanje Eskadrile borbenih aviona u sastavu HRZ i PZO-a

Izvor: Pixsell / Autor: Goran Jakus

Tko prolazi 'Schröderov test'

Jedno i drugo košta. Jako puno. Za jedno i drugo istodobno teško se mogu osigurati dostatna sredstva. S obzirom da se Hrvatska odlučila za kolektivnu sigurnost kroz članstvo u NATO-u, više nije oslonjena isključivo na vlastite snage kao što je to bila u Domovinskom ratu. I trebala bi racionalno i pragmatično koristiti sve prednosti članice NATO-a.

Istodobno, Hrvatska s neposrednim iskustvom rata na vlastitom tlu kakvo nema nijedna članica Sjevernoatlantskog saveza, mora razvijati učinkovit sustav civilne zaštite i elemente teritorijalne obrane koji su se i pokazali presudnima na početku agresije 1991. kada se neprijateljskoj vojnoj sili suprotstavilo konceptom naoružanog naroda. Kada se brani vlastiti dom – i u ratu i u nepogodama – daje se maksimum pri čemu i vlast mora pružiti maksimum sposobnosti i odgovornosti, a ne njihov salonski minimum. I teorijski i praktično izvršna vlast u svakoj političkoj strukturi ima nekoliko bitnih uloga.

Uz predstavljanje države u inozemstvu i tuzemstvu, osmišljavanje i provedbu javnih politika te vođenje u smislu mobilizacije i birokracije, to je i vođenje u uvjetima krize. Kada bilo što ugrozi nečiji dom, a osobito na stotine i tisuće njih, politički se djeluje u uvjetima krize. I upravo se u takvim uvjetima prepoznaju sposobni političari. Dovoljno se sjetiti bivšega njemačkog kancelara Gerharda Schrödera koji je pravodobnim i – pravim reakcijama na poplave u Njemačkoj 2002. doslovce dobio već izgubljene parlamentarne izbore. Da su u Hrvatskoj ponovno izbori ovog ljeta, kako bi glede izjava i reakcija na požare prošli domaći političari?    

*Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.