'Koja su tvoja očekivanja od seksa? Je li za dobar seks potrebno…' Čim se vratio u saborske klupe, ova je pitanja na listu papira javnosti pokazao Mostov zastupnik Nikola Grmoja, a on bi nakon unutarstranačkih izbora mogao preuzeti vodstvo stranke. Ne, nije riječ o njegovim vlastitim pitanjima, pri čemu je Grmoju uistinu teško povezati s temama vezanima uz seks i erotiku, nego o njegovu napadu na Možemo!, stranku koja drugi mandat zaredom upravlja Gradom Zagrebom. Naime Mostov je političar optužio zagrebačku vlast da uvodi 'nastrane sadržaje' u škole, prepoznavši u tome djelovanje 'trans i LGBT mafije' te poručivši Tomislavu Tomaševiću i suradnicima da 'nisu naša djeca topovsko meso za vaše sulude projekte'.

Spomenuta je pitanja pronašao na tzv. karticama seksalicama, za koje je posumnjao da su dio uvođenja zdravstvenog odgoja i obrazovanja u zagrebačkim školama. Prozvani su mu odgovorili da one nemaju nikakve veze sa zdravstvenim odgojem u školama, za koji se tek izrađuje kurikulum, te da konferenciju 'Sveobuhvatna seksualna edukacija u lokalnom kontekstu', na kojoj su se našle sporne kartice, nije organizirao Grad Zagreb. Njezin organizator, udruga Status M, tvrdi da su one namijenjene isključivo punoljetnima i da nisu dio edukativnih materijala za korištenje u školama. Tako je zagrebačka politička jesen počela veoma vruće, gotovo kao serija 'Seks i grad', ali s – Grmojom.

Je li Grmoja – Faca?

Možda mogući novi predsjednik Mosta, jer postojeći Božo Petrov kao da se opredijelio za politički celibat, naime nigdje ga nema, želi postati hrvatski politički Faca, kako glavna junakinja 'Seksa i grada' Carrie Bradshaw, a koju tumači Sarah Jessica Parker, naziva svoju ljubav života, čiji je interpret glumac Chris Noth. Ima li bilo kakve sličnosti između Grmoje i Notha, stvar je dojma. Međutim nije samo dojam to da Grmoja ima itekako težak zadatak održati Most među iole relevantnim parlamentarnim strankama ne samo nakon sljedećih izbora za Hrvatski sabor, čiji je redovni termin tek u proljeće 2028., nego i u trenutačnom sazivu. Zašto? Zato što je Most jedina preostala politička stranka u hrvatskom parlamentu koja je desnije od ionako ljetos udesno pomaknutog HDZ-a, a koja u Grmojinoj viziji ni na koji način ne želi participirati u istoj vlasti kao i HDZ.

Posve drukčiji pogled na odnos s HDZ-om ima Grmojin stranački kolega Marin Miletić, pod čijim bi, također mogućim, vodstvom Most treći put podržao HDZ. Jer za Miletića će HDZ uvijek biti u prednosti u odnosu na bilo koju lijevu koaliciju. Stoga ne čudi to da Grmoja u bilo kojoj temi – od seksa preko pozdrava 'Za dom spremni' do korupcije – traži profil kojim će se nametnuti preostalom biračkom tijelu koje je nekoć ključno podržavalo Most. Nakon odlaska Marije Selak Raspudić i Nine Raspudića iz njihova saborskog kluba, Most je definitivno vraćen na početne postavke političkog djelovanja Petrova kao svojedobnog kandidata na listi Hrasta. Hrast je u međuvremenu politički nestao, Most se pokušava održati, ali zato Grmoja ne posustaje. Jedan je od najagilnijih saborskih zastupnika, pri čemu hrvatskom društvu nužno trebaju konstruktivni prijedlozi niza javnih politika, među kojima su i zdravstveni odgoj i obrazovanje. A Grmoja može objasniti kako on i njegova stranka odgovaraju na ovo pitanje, baš kao i na pitanje demografskih mjera, ne samo stranački, nego i osobnim primjerom.

HDZ-ov centrizam u pričuvi

I dok Grmoji treba priznati da se barem donkihotovski bori za ono u što vjeruje te da je uvjeren, kako je sam rekao, da može biti biran za saborskog zastupnika do kraja života, ostatak hrvatskoga političkog spektra dočekuje predstojeću jesen u promijenjenom rasteru. HDZ je nakon svojih reakcija na koncert Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu te otkazivanja i prijetnji otkazivanjem pojedinih festivala i kulturnih događanja u zemlji, čvrsto natkrilio cijelu desnicu, osim Grmojine inačice Mosta. Centristička pozicija HDZ-a pod vodstvom Andreja Plenkovića, potvrđena na parlamentarnim izborima 2016., 2020. i 2024. godine, sada je u pričuvi do novog miješanja političkih ili izbornih karata.

I dok Plenković održava novostečeni status branitelja desnice, očito računajući na nove parlamentarne, ali i predsjedničke izbore, na kojima je Zoran Milanović upravo koketirajući s desnicom učvrstio svoj položaj, oporba – i slijeva i zdesna – grčevito traži teme kojima bi se suprotstavila vladajućoj koaliciji. Hrvatsku tako čeka pravi politički maraton jer zemlja nikada do sada, konkretno od 1990. godine nadalje, nije imala tako dugačko razdoblje bez održavanja izbora za bilo koju razinu predstavničke vlasti ili položaj predsjednika Republike. To znači da do spomenutog proljeća 2028., ne dogodi li se kakva izvanredna situacija, neće biti testiranja raspoloženja birača koje bi moglo potvrditi ili promijeniti aktualne prilike u zemlji.

A one su takve da HDZ ima jasnu većinu u parlamentu, hegemonsku ulogu u Vladi te i dalje nadzire najveći broj jedinica lokalne i regionalne samouprave. Milanović, kao uvjetno rečeno SDP-ov izbor za šefa države, vodi se isključivo vlastitim interesima te će po potrebi podržati i SDP, i Domovinski pokret, i Most, i Možemo!, i dio HDZ-a, ali nikada Plenkovića kao premijera. Pritom su šef države i šef Vlade, paradoksalno, sve sličniji u želji da ključnu podršku stječu na desnici jer su percepcijski krenuli s lijevih pozicija svojih političkih putanja. Milanović iz SDP-a, koji u njegovoj sjeni nikako ne uspijeva postati samostalno prepoznatljiv akter, a Plenković iz želje da nakon Tomislava Karamarka mijenjajući HDZ mijenja Hrvatsku. Je li uspio?

Socijalne mjere i identitetske teme

Te se namjere ogledaju u činjenici da će HDZ, osokoljen političkim rezultatima proteklog ljeta, činiti sve da i nakon sljedećih parlamentarnih izbora ostane vladajućom strankom. Recept je jednostavan: spoj što širih socijalnih mjera i što više emotivno zasićenih identitetskih tema. Prve bi se ipak mogle naći na kušnji čim u nekom trenutku ponestane padobranskoga europskog novca kojima se generirao standard, a inflacija dokrajči njegov rast temeljen na plaćama, dok se druge, kako je to pokazalo upravo ovo ljeto, uvijek mogu izvući kao as iz rukava. Pokušao je to i Karamarko dok je bio predsjednik HDZ-a, ali mu je u konačnici presudio nedostatak liderskih sposobnosti te neosjetljivost na širu sliku društva.

Plenković zasad uspješno manevrira u oba slučaja, a u odnosu na prethodnika već treći mandat zaredom nema suparnika u oporbi koji bi ga izazvao na odgovarajući način. Njegov je jedini suparnik već na vlasti, i to na njezinoj drugoj izvršnoj grani, te je pitanje hoće li Milanović imati potrebu nastaviti s konfliktima koji su obilježili hrvatsku politiku proteklih pet godina ili će ovaj put biti spremniji za dogovor te skloniji povremenim šutnjama, kao ovoga ljeta. Iako se Milanović, primjerice, susreo s Miljenkom Jergovićem nakon što je pisac dobio prijetnje smrću i premda je nazočio šibenskom festivalu Fališ, izostala je njegova prepoznatljiva žestoka reakcija na ustaški poklič na koncertima u Zagrebu i Sinju. Bio je puno žešći u osudi izraelske vojne intervencije u Pojasu Gaze i odluke Europskog parlamenta o trgovini oružjem s Izraelom, uključujući SDP, tako da su razlike između Plenkovića i HDZ-a s jedne strane i Milanovića s druge strane sada dominantno vanjskopolitičke te i dalje personalne.

SDP i dalje ne sluša biračko tijelo

Dok god predsjednik Milanović figurira kao ključni politički suparnik premijeru Plenkoviću, ma koliko ih povezivale mnogobrojne karakterne, svjetonazorske i karijerne sličnosti, HDZ i predstojeće saborsko zasjedanje te svako sljedeće do novih izbora može relativno mirno dočekivati, odrađivati i ispraćati. U vladajućoj koaliciji ne postoji nikakva disonanca jer su sve ostale članice u potpunosti ovisne o HDZ-u, prije svih Domovinski pokret, čija se podrška u ispitivanjima javnog mnijenja približava statističkoj grešci, a u sabornici postoji barem nekoliko ruku koje će u slučaju potrebe priskočiti u pomoć HDZ-u.

SDP i s novim predsjednikom Sinišom Hajdašem Dončićem djeluje kao netko tko isključivo reagira nespretno te protivno vlastitom biračku tijelu, kako je pokazao njegov prijedlog o zakonskom reguliranju pozdrava Za dom spremni, za koji je i tadašnji HSP-ovac Anto Đapić nedavno potvrdio da je 1991. godine preuzet od ustaškog pokreta. A kako treba tretirati režim Ante Pavelića, za to je dovoljno pročitati hrvatski Ustav. SDP-ov je predsjednik time samo ponovio ono što je Plenković ranije napravio formiranjem povjerenstva o ovom pitanju. Zar je to liderska pozicija te pozicija stranke koja na posve drukčiji način želi voditi zemlju? Treća politička stranka po podršci birača u anketama, Možemo! se ni dalje ne uspijeva barem odmaknuti od ispodprosječnog upravljanja Zagrebom. Možda je u vrućoj političkoj jeseni, onako dominantno usporenu, zagriju reakcije poput one Grmojine o 'karticama seksalicama' te Zagreb uistinu počne nalikovati na New York iz serije 'Seks i grad'. Ovako aktualna zagrebačka vlast i dalje snima epizode dugovječne serije 'Smeće i grad'.