KOMENTAR BOJANA STILINA

'Srpski svet' na televiziji: Zašto Srbi toliko rasturaju u serijama i može li serija o Oluji biti manje zlo od 'Generala'

Aleksandar Stojković kao Rade u seriji 'Branilac'

Aleksandar Stojković kao Rade u seriji 'Branilac'

Izvor: Screenshot / Autor: RTS/UP&UP

Na ovogodišnjem Weekend Media Festivalu iznesen je podatak da je samo u posljednje četiri sezone u Srbiji premijeru doživjelo čak 100 serija. Nezanemariv dio njih producirali su ili koproducirali državna televizija RTS i Telekom Srbija, također u većinskom državnom vlasništvu. Dio njih tematski, produkcijski i sadržajno oslikava aktualni geopolitički smjer Srbije, oličen u kovanici 'srpski svet', čiji je autor najdraži Vučićev priljepak, srpski ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin. Kako izgleda ekstenzija 'srpskog TV sveta' na regiju i kakve to veze ima s Hrvatskom, analiziramo u nastavku

'Al' ja nijesam moga' da odem dok ne razriješim neke stvari.' Rečenicu na mješavini kordunaške jekavice i crnogorskog u seriji 'Branilac' izgovara Aleksandar Stojković, prvak Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banje Luke, koji tumači lik Rade Đankovića, skromnog i poštenog terenskog liječnika iz Karlovca u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Rade godinama živi u blaženom neznanju dok ga supruga Mirjana, vlasnica lokalne birtije (tumači je također banjalučka glumica Nikolina Friganović), vara s Crnogorcem Milovanom Vujisićem, potporučnikom JNA. Kad Vujisić dobiva prekomandu na istok Srbije, Mirjana natjera Radu da život, sina i kafanu presele u Svilajnac kako bi bila bliže ljubavniku. Svjestan da je nasamaren, Rade odluči 'razriješiti neke stvari' i puca u suprugu i njezina ljubavnika - ona preživljava, a on umire. Slučaj preuzima odvjetnik Veljko Guberina (sjajni Nenad Jezdić) i, držeći se uzusa da 'brani čovjeka, a ne zločin', uspijeva pridobiti porotnike suda u Svetozarevu na blagu presudu Radi, no obitelj ubijenog Crnogorca ipak odluči uzeti pravdu u svoje ruke.

Sažetak je ovo prve dvije epizode serije 'Branilac', najnovijeg ambicioznog pothvata dramskog programa Radiotelevizije Srbije u režiji novinarke Jelene Svetličić, temeljenog na autentičnim predmetima odvjetnika Olivera Injca, Veljka Guberine i Tome File. Ovaj wannabe 'Fargo srpskog sveta' kasnije zahvaća i druge pasivne krajeve bivše Jugoslavije te predstavlja dosad najeksplicitniji izraz kulturnih pretenzija na postjugoslavenske prostore u produkciji srpske javne televizije. Sniman u geometrijskom središtu zamišljenog pansrpskog geografskog prostora - okolici grada Uba kod Valjeva - 'Branilac' proširuje područje borbe jasno definirano 'banjalučkim ciklusom' - brutalnim krimićima 'Meso' i 'Kosti' te telenovelom 'Hotel Balkan', svi troje iz pera produktivnog banjalučkog scenarista, glumca i glazbenika Nikole Kolje Pejakovića.

Foršpan za seriju 'Kosti'

Izvor: Društvene mreže

'Meso', a osobito 'Kosti', sjajan su primjer neo-noira koji kroz vrlo uvjerljiv scenarij, odličnu glumu te okrutno realistične i mračne kadrove suvremene Banje Luke uspijeva iznijeti zamršenu socijalno-političko-kriminalnu dramu. U njoj je glavna narativna nit formiranje imaginarne 'vlade nacionalnog spasa', na čijem čelu je korumpirani populist Branko Gazdić Gazda. Njegov lik je jasna alegorija Milorada Dodika, a vrlo uvjerljivo ga tumači Boris Isaković, kojeg smo nedavno gledali kao Ratka Mladića u 'Quo Vadis, Aidi', te Slobodana Miloševića u 'Porodici'. Ta se politička priča zapliće s ubojstvima, silovanjem, drogom, crkvom, biznisom, izbjeglicama iz Knina na vrhu i dnu društvene piramide te bizarnim likom diplomatsko-obavještajnog šarlatana iz Engleske (fantastični Dragan Mićanović) koji pokušava staviti šapu na sve te procese. Za razliku od žanrovski najsličnijeg hrvatskog proizvoda - Matanićevih 'Novina', u kojima je Rijeka tek impresivna dronom snimljena kulisa za radnju koja se može odvijati i drugdje, Banja Luka u 'Kostima' diše sa svojim likovima koji kupuju kifle u istoj pekari, novine na istoj trafici, benzin toče na istoj pumpi i ispovijedaju se kod istog svećenika.

Kamera - ide, ton - ide, milijuni eura - idu

'Srpski TV svet', dakako, ne događa se samo u susjedstvu Srbije. Zahvaljujući činjenici da su TV serije osobni fetiš premijerke Ane Brnabić, koja po vlastitom priznanju voli provoditi večeri pod dekicom uz streaming servise, u Srbiju je, po nekim procjenama, od 2015., kad je uveden set zakona o državnim poticajima za produkcije, ušlo više od 100 milijuna eura TV i filmaškog novca. Još više uložila je sama država kroz obilato financirane privatne produkcije: insajderi procjenjuju da samo jedna epizoda kvalitetnije srpske serije, ovisno o veličini seta i honorarima glavnih glumaca, može koštati i preko 100 tisuća eura. Zbog toga se filmovi vrlo često snimaju sa serijama, tj. dosnimavaju se fragmenti kojima se filmovi 'produžavaju' u serije.

  • +10
  • +7

Velika regionalna zvijezda Miloš Biković na premijeri filma 'Južni vetar 2: Ubrzanje'

Izvor: Pixsell / Autor: Sasa Miljevic/PIXSELL

Tematski, serije su nevjerojatno diversificirane. Nakon što je Dragan Bjelogrlić još prije desetak godina probio led raskošnim povijesnim antologijama (Montevideo, Bog te video, Senke nad Balkanom) popularni su postali špijunsko-mafijaški trileri (Besa, Državni službenik) te su u međuvremenu pokupili i trendi nijanse skandinavskih noira s tehnološkim zaokretom (12 reči, Močvara). Ove sezone posebno je u điru uranjanje u mikrosvijet istočne Srbije i vlaške magije (Pevačica, Crna svadba). Tu su, naravno, i žanrovi u kojima srpski autori tradicionalno dominiraju u regiji, poput urbanih krimića i komedija (Južni vetar, Vikend s ćaletom), sve više dokumentarno-igranih serija o povijesnim figurama (Porodica, Jovanka) i - kao nadrealni šlag na torti - Pinkov remake kultne američke sapunice iz 80-ih, 'Dinastije'.

Hrvatska kao kulisa, Srbija kao - mjesto radnje

Uz takvo bogatstvo ponude i kvalitetu finalnih proizvoda, usporedbe s hrvatskom produkcijom odavno nemaju nikakvog smisla. Uostalom, brojni filmaši i scenaristi iz Hrvatske proteklih godina uzeli su bar neki dinar od srpskih produkcija, a hrvatski glumci u njima su redovna pojava. Zato upravo otužno zvuči kad hrvatska ministrica kulture traži teren za regionalni filmaški PR hvaleći se porastom stranih produkcija u Hrvatskoj, jer iako od toga ponešto kapne asistentima produkcije, best boyevima, key gripovima i caterinzima, u stvarnosti to Hrvatsku svodi tek na kulisu uspješnih TV proizvoda - upravo ono što Rijeka glumi u 'Novinama'.

  • +5
  • +2

Snimanje serije 'Oluja'

Izvor: Pixsell / Autor: Antonio Ahel

Nasuprot tome, Srbija i 'srpski svet' upravo su ono što je Banja Luka u 'Kostima' - prirodno mjesto radnje trenutne regionalne filmaške i TV stvarnosti, i kao takvi, pametna ekstenzija političkog utjecaja u regiji. Naravno, kad se s politikom pretjera, potkrade se tu i poneki kolosalni promašaj, kao grozna 'Dara iz Jasenovca', čiji su kvalitetan glumački ansambl (također pretežno iz banjalučkog kraja) i impozantna produkcija sramotno stavljeni u službu mitomanije Vučićeve vlasti te se srećom raspala na istom onom mjestu na kojem je pretendirala trijumfirati - nominacijama za stranog Oscara.

No dok službeni Zagreb uzaludno češlja srpske udžbenike i traži spominje li se u njima hrvatski jezik, u Srbiji se već naveliko snima serija o Oluji s Jovom Maksićem, izbjeglicom iz Knina i glavnim glumcem 'Kostiju' u glavnoj ulozi. Ako je suditi po prvim epizodama 'Branioca' - iz greške zvane 'Dara iz Jasenovca' naučili su ključnu lekciju: 'srpski TV svet' može biti znatno suptilniji alat tihe diplomacije od Vulinove i Vučićeve mitomanije, ako ga se pravilno dozira. Ako nastave stazama patetike i mitomanije, dobit ćemo srpsku verziju 'Generala'. A to zbilja nikome ne treba.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.