U sljedećih šest mjeseci hrvatsko će društvo doživjeti poplavu homofobije, u kojoj će se LGBT zajednica i povećanje njene zakonodavne ravnopravnosti iskoristiti kao povod za napad na vladu Zorana Milanovića od strane Crkve i njoj bliskih udruga i medija, njenog stranačkog satelita HDZ-a, uz oportunističko i vjerojatno vrlo vulgarno asistiranje HDSSB-a, stranke ratnog zločinca Branimira Glavaša. Stvar će se zakotrljati kako se bude bližilo slanje zakona u Sabor koji treba na human i mnogo bolji način od postojećeg regulirati status istospolnih parova u Hrvatskoj, kada će uslijediti masovne žalopojke o 'crvenoj bandi' koja uništava svetu hrvatsku obitelj, akcije kojima je cilj da među pučanstvom rašire još veću mržnju prema LGBT osobama, i paniku kako će koraci k ravnopravnosti LGBT osoba u ovom društvu značiti katastrofu za sve ostale. Sve to će se poklopiti i s pogoršanjem ekonomske situacije, koja se sigurno u pola godine neće čudesno popraviti, pa će se Milanovićevoj vladi prigovarati da narod gladuje dok se ona bavi pederlukom. Iz povijesti je poznato da u teškoj ekonomskoj situaciji buja ekstremizam, kao i da se vrlo lako jednu manjinu u društvu može uz odgovarajuću propagandu pretvoriti u glavnog krivca za sve.

LGBT zajednica će u takvoj situaciji postati kolateralna šteta u jurišu klerikalne, nacionalističke hrvatske desnice na lijevo-liberalnu vlast, te ne treba imati nikakvih iluzija o tome da će racionalni argumenti previše značiti u toj raspravi. Dapače, jurišnici će namjerno potencirati ostrašćenost i manipulativnu emocionalnost. Širenja lažnih informacija i iskrivljavanja činjenica, pozivanja na vjerske i nacionalne svetinje, vrijeđanja i provlačenja kroz blato LGBT osoba – a kako bi se time zapravo naštetilo vladi – bit će na sve strane, pa nitko ne treba biti iznenađen i ako nas zadesi serija uličnih napada na gejeve i lezbijke. Jer takva kampanja skoro uvijek poluči rezultat u krvi, ali naravno tako da njeni ideološki i duhovni očevi mogu pokazati čiste dlanove i licemjerno osuđivati nasilje, za koje su predano stvarali potrebno ozračje.

Ne treba se ni zavaravati da će Kukuriku-koalicija postojano i srčano braniti LGBT populaciju (osim vjerojatnog izuzetka Vesne Pusić), kao ni da će se s takvim naletom orkestirane homofobije moći nositi pet-šest aktivista, koji će se sigurno potruditi, ali će jednostavno biti suočeni s mnogo brojnijim, financijski potkovanijim i moćnijim protivnicima.

Pripremanje terena za udar na Milanovićevu vladu

Zvuči strašno i kao da pretjerujem. Moguće, i bilo bi super da sam potpuno u krivu te se ovim tekstom blamiram, ali mnoge stvari koje se upravo događaju daju naslutiti da je opisani scenarij vrlo realan. Krenimo redom!

Sve je započelo paranoičnom propovjedi kardinala Josipa Bozanića u kojoj je napao vladu zbog 'kultularne revolucije', optužujući je da nameće svoju ideologiju narodu. Naravno, Crkva voli da je narod samo pod jarmom njene ideologije, nikakve druge. Nakon toga je uslijedilo nekoliko tipično logički konfuznih i dogmatski tvrdokornih tekstova Ivana Miklenića u Glasu koncila, u kojima se poziva na 'otpor revoluciji'. Uslijedilo je i sredinom devetog mjeseca fascinantno razotkrivajuće subotnje izdanje Večernjeg lista, novina u vlasti Katoličke crkve (doduše austrijske), u kojima je Crkva u Hrvatskoj proglašena jedinom pravom opozicijom Zoranu Milanoviću. Teško je odlučiti se tko je od novinara i komentatora ispjevao veći hvalospjev Crkvi te subote u Večernjaku, svaki od njih usput dovevši LGBT zajednicu u negativan kontekst i kao primjer odnarođenja aktualne vlade. Tihomir Dujmović je pak uskoro počeo zapomagati da smo na pragu ljudožderstva (ne šalim se, to su stvari koje on doslovno piše), a i Jelena Lovrić je u liberalnom Jutarnjem listu u komentaru uskliknula kako 'vlada daje prava homićima a ne radnicima'. (U Hrvatskoj 'homići' naravno ne mogu biti radnici, taj mentalni skok još je par metara predaleko za domaće komentatorske veličine.) Ukratko, Crkva poziva na kontrarevoluciju i protureformaciju, što u njenom slučaju redovito znači i spaljivanje (gej) vještica. Polako kreće i histerija oko zdravstvenog odgoja u školama, u kojem će se - zamisli čuda - učiti o postojanju homoseksualnosti 'već u sedmom razredu', kako je zabrinuto konstatirala Slobodna Dalmacija.

Da HDZ neće propustiti opet izvaliti neku kolosalnu glupost kada na parlamentarni dnevni red dođu LGBT prava, baš poput onih sramotnih izjava u povodu Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, u to ne treba sumnjati. Dovoljno je, uostalom, pročitati intervju drugog čovjeka stranke Milijana Brkića, koji je objavljen u Večernjaku (a gdje drugdje) 29. rujna. Iskusni trener strogoće Brkić naizgled bira riječi kada je priupitan o homoseksualcima, ali se i zlokobno smije oko te teme, pokazujući da milosti neće biti. U spremnost HDDSB-a da bljuje homofobiju također uopće ne treba sumnjati; Zoran Vinković se već istaknuo u tome, a ni ostatak ove opasne folklorno-političke družine neće zaostajati u beskrupuloznosti, kako su bezbroj puta i na bezbroj tema potvrdili. Doduše, mogao bi šutjeti barem prebjeg iz HDZ-a Josip Salapić, dobar frend Modnog mačka. I nikako ne treba zaboraviti pijune tog homofobnog juriša, sve one klerikalne udruge koje će odrađivati terenski posao i iz kojih će iskočiti ilčići, miletići i slični da na račun svoje uglađene i otrovne homofobije ugrabe opet pet-deset minuta medijske pažnje. Važno je da su se raskusurali oko kompjutera pa se opet mogu posvetiti sućutnom progonu pedera.

Temelji svega toga se, dakle, već uvelike udaraju, intenzitet će u nadolazećim mjesecima samo rasti, a kulminacija se može očekivati u Saboru, kada će se rasprava i glasanje o Zakonu o životnom partnerstvu pretvoriti u homofobni freakshow, prema kojem će se istupi Ljube Ćesića Rojsa činiti kao veličanstveno postignuće tisućljetne uljudbe. Ali da bude jasno, ponavljam: LGBT zajednica će u svemu tome biti kolateralna šteta, jer njome će se pokušati mlatiti SDP i HNS po glavi, u čemu možda i neće biti teško uspjeti. Za zakon vladajuća većina ima dovoljno ruku, no pitanje je hoće li ono što na papiru dođe u Sabor biti doista značajan korak naprijed ili malo ljepša šminke u odnosu na sada postojeći i u praksi neupotrebljivi Zakon o istospolnim zajednicama. Klerikalno-desna fronta će javnom kampanjom učiniti sve u svojoj moći da tekst zakona razvodni, pa i vladajuće pokuša natjerati na odustajanje. U odlučnost protivnika LGBT ravnopravnosti i Milanovićeve vlade, koji će na ovoj temi stvoriti gadnu sinergiju, ne treba sumnjati.

LGBT zajednica se mora suprotstaviti homofobiji

Ali, kao i kod svake bujice, postoje dvije mogućnosti. Ako bujica bude iznenađenje, potopit će sve. Ako se unaprijed prepozna skupljanje crnih oblaka na horizontu, onda se mogu napraviti korita i brane koje će poplavu barem značajno oslabiti, ako ne potpuno zaustaviti. Može se predvidjeti da će dio medija braniti LGBT populaciju od najgorih napada, da će se čuti i glasovi podrške iz civilnog društva i od nekih javnih intelektualaca, te par celebrityja. Može se predvidjeti i da će vladajuća koalicija bar donekle, iako djelom nedovoljno artikulirano, pozivati na toleranciju i razumijevanje. No sve to neće biti dovoljno da se pridobije većinu hrvatske javnosti na pravu stranu.

Ono što će biti odlučujuće je kako će se postaviti LGBT zajednica. Ne aktivisti (oni će se boriti, kako znaju i koliko mogu, neki bolje a neki lošije), nego LGBT zajednica. Ona mora konačno shvatiti da njena ravnopravnost najviše ovisi o njoj samoj!

Ako u javnosti budemo vidjeli brojne istospolne parove koji objašnjavaju zašto im je potreban jedan suvremen, europski zakon, onda se utopiti nećemo. Ako galerija Sabora na dan izglasavanja zakona bude puna LGBT ljudi, njihovih obitelji i podržavatelja koji su došli svjedočiti jednom povijesnom trenutku za Hrvatsku i sebe, onda se nećemo utopiti. Ako se odustane od anonimnog zgražanja i ispraznog njurganja po forumima, a odluči na istupanje u javnosti, razgovore s roditeljima, prijateljima, kolegama i susjedima, onda se nećemo utopiti. Ako se podrška zatraži imenom i prezimenom, licem i tijelom, na televiziji, u novinama, na Facebooku i na ulici, onda se nećemo utopiti. Ako se preuzme rizik, a ne bude igralo na sigurno i kukavički, onda se nećemo utopiti.

Ako sve ili većina toga izostane, nadolazeća bujica homofobije bi mogla štošta i mnoge odnijeti. You have been warned.