Dok se Europljani ljeti uglavnom bave čekanjem na graničnim prijelazima i zrakoplovnim lukama, Vladimir Putin granice ponovno iscrtava pomoću putovnica. Predsjedničkim ukazom od 15. svibnja stanovnicima Pridnjestrovlja starijima od 18 godina omogućeno je stjecanje ruskog državljanstva bez uobičajenog uvjeta boravka u Rusiji te bez ispita jezika, povijesti i pravnog poretka. Oko polovice od približno 350 000 stanovnika te separatističke moldavske regije već ima rusku putovnicu, navodi Reuters.

Na prvi pogled riječ je o tek o administrativnoj promjeni. Međutim, u ruskoj vanjskoj politici, putovnica često prethodi tenku. Ona ne mijenja međunarodno priznatu granicu, ali mijenja jezik kojim Moskva o toj granici govori. Naime, sada ondje više ne žive samo stanovnici druge države, već „ruski građani“ koje Rusija navodno ima pravo štititi na bilo koji način koji procijeni da je prikladan.

Donbas na Dnjestru?

Pridnjestrovlje je uski industrijalizirani pojas uz lijevu obalu Dnjestra koja se od Moldavije odvojio u trenutku raspada Sovjetskog Saveza. U kratkom ratu 1992. separatistima je pomogla ruska 14. armija, nakon čega je prekid vatre zamrznuo sukob, ali ne i rusku vojnu prisutnost. Danas je ondje oko 1 500 ruskih vojnika, dijelom označenih kao mirovne snage, a dijelom zaduženih za golemo skladište sovjetskog streljiva u Cobasni.

I sama Moldavija povijesni je palimpsest. Veći dio njezina teritorija pripadao je povijesnoj rumunjskoj pokrajini Besarabiji, koju je Rusko Carstvo preuzelo 1812., da bi se 1918. ujedinila s Rumunjskom, a Sovjetski Savez ju oteo 1940. nakon pakta Molotov-Ribbentrop.

Današnja država sastavljena je od većeg dijela Besarabije i dijela nekadašnje sovjetske autonomne pokrajine istočno od Dnjestra. Tri četvrtine čine Moldavci, a ostalo Rusi i Ukrajinci. Na jugu zemlje žive Gagauzi, mala etnička skupina pravoslavne vjere i turkijskog jezika.

Za razliku od ostatka Moldavije, koji koristi latinicu, Pridnjestrovlje koristi ćirilično pismo i za moldavski jezik. Dio stanovnika se izjašnjava etničkim Rumunjima, a službeni jezik, koji se za sovjetskih vremena (u Pridnjestrovlju i dalje) nazivao moldavskim, odlukom parlamenta naziva se jednostavno rumunjskim. Ukrajinski parlament također je prestao koristiti naziv „moldavski jezik“.

Ruska politika dijeljenja putovnica, takozvana „pasportizacija“, već je iskušana u Abhaziji i Južnoj Osetiji prije rata protiv Gruzije 2008., te u Donjecku i Luhansku prije pune invazije na Ukrajinu. German Marshall Fund ispravno upozorava da Pridnjestrovlje ipak nije puka kopija Donbasa. Rusija nema kopneni koridor do te regije, ukrajinska je granica zatvorena, a ruski vojni kontingent izoliran. Ukaz zato zasad više nalikuje obnavljanju političke poluge nego pripremi neposrednog napada. No, riječ „zasad“ ovdje nosi sav teret rečenice.

Kada nestane besplatnog plina, ostaje putovnica

Moskva poseže za državljanstvom upravo zato što joj slabe raniji instrumenti kontrole. Pridnjestrovski model desetljećima je počivao na praktički besplatnome ruskom plinu, elektrani Kuciurgan i konglomeratu Sheriff (poznat i kao Dinamov suparnik u europskim pretkolima), privatnoj državi unutar nepriznate države.

Nakon prestanka tranzita ruskog plina kroz Ukrajinu početkom 2025. regija je ostala bez grijanja, škole i tvornice privremeno su zatvarane, a Europska unija ponudila je pomoć i stanovnicima lijeve obale. Istodobno, prema analizi Georgetown Journal of International Affairs, gotovo 80 posto pridnjestrovskog izvoza završava na tržištu Europske unije.

To je paradoks ovog ruskog protektorata: politički gleda prema Moskvi, a ekonomski sve više živi od Zapada. Kišinjev taj raskorak iskorištava carinama, poreznim usklađivanjem i postupnim uvlačenjem regije u vlastiti pravni prostor. Putinov ukaz odgovor je na proces tihe reintegracije: ako Rusija više ne može kupovati lojalnost energijom, pokušat će je ovjeravati pečatom.

Moldavska predsjednica Maia Sandu, sklona Bukureštu, ponudila je i mračniju interpretaciju, da Moskva možda traži nove ljude za rat u Ukrajini. To se ne može dokazati iz samog ukaza. Mnogo je sigurnije zaključiti da Rusija stvara pravnu pričuvu za buduće ucjene: od zahtjeva za posebnim statusom regije do tvrdnje da svako moldavsko približavanje NATO-u ili pokušaj reintegracije ugrožava ruske državljane.

Tri putovnice, tri politike

Ruski veleposlanik u Kišinjevu već je optužio Moldaviju za licemjerje (klasična kremaljska taktika): kako može prigovarati ruskim putovnicama kada oko 1,5 milijuna Moldavaca ima rumunjsko državljanstvo? Pitanje nije sasvim besmisleno, ali je odgovor neugodan za Moskvu.

Rumunjska putovnice izdaje potomcima svojih nekadašnjih državljana i time otvara pristup radu, obrazovanju i slobodi kretanja u EU-u. Ne drži vojsku u Moldaviji, ne priznaje separatističku vlast i ne proizvodi „rumunjske građane“ kao izgovor za rušenje moldavske teritorijalne cjelovitosti (premda, da budemo iskreni, s obje strane granice ima nemali broj ljudi koji bi priželjkivali „sverumunjsko“ ujedinjenje).

Ipak, ni zapadnu politiku državljanstva ne treba nužno romantizirati. Naime, Bugarska od makedonskih građana koji izjave da imaju bugarsko podrijetlo stvara vlastitu prekograničnu naciju, a zatim broj izdanih dokumenata koristi kao dokaz brojnosti bugarske zajednice. Od ulaska Bugarske u EU 2007. izdano je više od 216 000 takvih putovnica, premda se na makedonskom popisu 2021. samo 3 504 ljudi izjasnilo Bugarima, navodi poljski OSW. Sofija istodobno uvjetuje napredak Skopja prema EU-u unošenjem Bugara u ustav i sporovima o jeziku i povijesti.

To nije ruska pasportizacija: nema separatističke paradržave niti bugarskih vojnika koji bi „štitili sunarodnjake“. No, pokazuje zašto putovnica nije pouzdan popis nacionalnog identiteta. Makedonac može uzeti bugarsku putovnicu da bi radio u Njemačkoj, stanovnik Pridnjestrovlja rusku zbog mirovine, a Moldavac rumunjsku radi studija u EU-u. Države zatim pragmatičan izbor pojedinca pretvaraju u kolektivnu geopolitičku izjavu koju on možda nikada nije dao.

Sandu između Bruxellesa i Bukurešta

Maia Sandu je u siječnju izjavila da bi na hipotetskom referendumu glasala za ujedinjenje s Rumunjskom, ali je odmah priznala da to podupire tek oko trećine građana te da je članstvo u EU-u realističniji cilj, izvijestio je Reuters. To je važna razlika između osobne povijesne želje i državne strategije.

Ni europska perspektiva nema bjanko podršku. Referendumom 2024. europski je put unesen u ustav sa samo 50,35 posto glasova; u zemlji je većina zapravo glasala protiv, a rezultat je preokrenula dijaspora, pokazuje analiza Zaklade Friedrich Naumann. Sandu ima mandat, ali nema društveni konsenzus. Razlike između Kišinjeva, rusofonskih sredina, autonomne Gagauzije i iseljeništva znače da se u Moldaviji vodi kulturni rat oko jezika, sjećanja te pitanja toga je li 1940. bila oslobođenje ili okupacija.

Veze s Rumunjskom više nisu samo sentimentalne. Rumunjska je glavni trgovinski partner i vodeći investitor, plinovodi i novi dalekovodi postupno izvlače Moldaviju iz sovjetske energetske geografije, a Bukurešt je njezin najvažniji zagovornik unutar EU-a i sigurnosno sidro uz NATO-ovu granicu.

Ujedinjenje bi preko noći riješilo pitanje formalnog pripadanja Zapadu, ali bi otvorilo pitanja ustavnog legitimiteta, manjina, Pridnjestrovlja i reakcije Moskve. Ono stoga, nije prečac bez troška, nego najradikalniji mogući odgovor na sumnju da mala neutralna država sama možda neće preživjeti novu eru imperijalne politike.

Članstvo u EU-u sporije je, ali politički održivije. Moldavija je u lipnju otvorila pregovarački klaster „Temeljna pitanja“, a u srpnju i klaster vanjskih, sigurnosnih i obrambenih politika. Vijeće EU-a bilježi taj napredak, dok Unija nudi do 1,9 milijardi eura pomoći od 2025. do 2027. Cilj članstva 2030. ambiciozan je, ali više nije baš potpuna fantazija.

Pridnjestrovlje pritom nije automatska prepreka članstvu. Ciparski presedan pokazuje da država može ući u EU i bez djelotvorne vlasti nad cijelim međunarodno priznatim teritorijem, uz suspenziju europske pravne stečevine nad nekontroliranim područjem. No, takav bi model u Moldaviji vanjsku granicu Unije ostavio uz ruske vojnike i neriješeno skladište oružja. Bruxelles zato može prihvatiti neriješeni teritorij, ali će mnogo teže prihvatiti neriješenu sigurnosnu arhitekturu.

Država kojoj nedostaju ljudi

Najveća prijetnja Moldaviji možda ipak nisu tenkovi, već prepuni odlazni peroni. Zemlja ima oko 2,4 milijuna stanovnika bez Pridnjestrovlja, a stanovništvo se od neovisnosti smanjilo za približno 35 posto. BTI 2026 upozorava na ubrzano starenje, fertilitet od oko 1,6 i snažan pritisak na mirovinski sustav. Prema Svjetskoj banci, doznake iz inozemstva činile su lani skoro 10 posto BDP-a.

MMF za 2026. predviđa rast od samo 2,3 posto, uz slabe izvozne rezultate, manjak radne snage, energetske rizike i potrebu za reformom upravljanja. Moldavija mora istodobno graditi institucije, suzbijati korupciju, financirati infrastrukturu, zadržavati liječnike i učitelje te plaćati sigurnost koju je desetljećima smatrala nepotrebnom. U srpnju je Unija obećala još 120 milijuna eura za moldavsku protuzračnu obranu.

U ljeto 2026. baltičke države i Poljska pojačavaju zaštitu infrastrukture zbog obavještajnih upozorenja da bi Rusija mogla inscenirati napad ukrajinskim dronovima (napad pod lažnom zastavom) i testirati političku koheziju NATO-a. Moskva to odbacuje kao zastrašivanje, a i sami izvori upozoravaju da se napad može dogoditi „između danas i nikada“, izvještava Reuters. To nije dokaz da je Pridnjestrovlje sljedeće bojište, ali jest upozorenje da ruska strategija ne mora početi invazijom: dovoljno je stvoriti dvojbu, pravni izgovor i strah od odgovora.

Moldavska budućnost zato neće biti odlučena samo na Dnjestru. Odlučit će je brzina europskih reformi, sposobnost države da svojim građanima ponudi razlog za ostanak i spremnost EU-a da proširenje tretira kao sigurnosnu politiku, a ne beskonačni administrativni seminar. Putin dijeli putovnice jer zna da se suverenitet ne oduzima samo osvajanjem teritorija. Ponekad ga se najprije razrijedi, dokument po dokument, sve dok granica na karti još postoji, ali država iza nje više nije sigurna kome pripadaju njezini ljudi.