Mučna je slika te čizme MMA borca koja leti prema licu sredovječnog muškarca te snježne večeri na šumovitom Platku. Snimka kolektivne tučnjave nakon obijesnog ponašanja trojice mladića dolazi tek mjesec dana nakon incidenta u Slavonskom brodu u kojem je na Badnjak sada već bivši 24-godišnji vojnik nogom na podu udario mladića kostimiranog u Djeda Mraza. Nekoliko je godina prošlo pak od brutalnog napada Darka Kovačevića zvanog Daruvarac u kojem je rukama i nogama djevojci slomio svaku kost na tijelu. Svi proteinski shakeovi, sati provedeni u sparingu i povremene injekcije steroida svoje su ostvarenje dobili u polomljenim glavama, slomljenim rukama, puknutim arkadama staraca, žena i polupijanih veseljaka.

Sigurnost je možda i najveća vrijednost hrvatskog društva koje nismo dovoljno svjesni. U usporedbi s većinom većih europskih gradova, Splitom i Zagrebom možete bezbrižno šetati u ranojutarnje sate, djeca nam idu u škole javnim prijevozom, nema gradskih četvrti u koje ne smijete ući. Premda postoje, rijetko svjedočimo krađama, oružanim napadima, otmicama… Stranci kada se presele ovdje kao komparativnu hrvatsku prednost posebno naglašavaju upravo činjenicu da se osjećaju sigurnima. Svjetska iskustva ukazuju da se na nasilje, baš kao i na sigurnost, društvo postupno navikne. Prvo kickbox Daruvarca, onda prebijeni Djed Mraz u Brodu, pa BMW trojac na Platku, kada dođe do izudarane trudnice na Jarunu ili izbodenog umirovljenika u Dubrovniku, nasilje će već biti 'normalizirano'.

Poruke iz mobitela bivšeg predsjednika Uprave Hrvatskih šuma Krunoslava Jakupčića u kojima se s visoko pozicioniranim pojedincima iz vlasti sređuju poslovi i zapošljavanja malo koga su iznenadile. Ne čudi više ni da netko tko je npr. ministar i odgovara za milijarde sređuje posao čistačice u nekom državnom poduzeću ili područnoj školi. Još manje iznenađuju nimalo inteligentna izvlačenja i objašnjenja o prirodi takve komunikacije. 'Zanimalo me je kako mi je prijatelj…'- ne bi prošlo ni kod Delboya i Rodneya.

Nepotizam, klijentelizam i stranački ključ odavno su u Hrvatskoj 'normalizirani'. Ta je borba izgubljena pri čemu je svatko od nas koji aktivno ne sudjelujemo u tom meču pobrao par šamara i udaraca nogom u glavu. Dok mi stariji već znamo kako se nositi s ranama, teško je sve to objasniti mladim ljudima koji se školuju s idejom da će temeljem svojeg rada steći priliku zaposliti se i pokazati što znaju i mogu. Nepošten je taj ring za njih jer se s druge strane nalaze borci sa stranačkim iskaznicama i razgranatom mrežom poznanstava. Rezultat nepoštene borbe je misao i želja mnogih za odlaskom iz Hrvatske. Možda nije jednako sigurno i možda šume nisu jednako lijepe kao Hrvatske, ali barem je 'fight' pošteniji.

Dok oštre reakcije javnosti i medija ukazuju da kao društvo još uvijek imamo snage osuditi nasilje, postupanje i izjave policije vezano uz ovaj događaj dodatno urušavaju već ionako nisko povjerenje građana u institucije. Zbog svih onih vrijednih mladih ljudi i građana koji poštuju red policija mora reagirati na nasilje glupih i oholih klinaca koji su umislili da je sve u ovoj zemlji dozvoljeno samo zato jer imaš BMW, nabildane mišiće, stranačku iskaznicu ili tatu/šefa koji će te izvući. Izostanak reakcije znači 'normalizaciju' nasilja.