Za otprilike dva desetljeća Sjedinjene Američke Države postat će jedina zemlja na svijetu u kojoj nijedna rasa neće imati natpolovičan udio u ukupnom broju stanovnika. Generacija Z bit će zadnja generacija u kojoj bijelci koji nisu latinoameričkog podrijetla čine većinu, a u generacijama koje su rođene poslije 2010. već sada nemaju natpolovični udio u populaciji. Već samo ove demografske promjene, bez uzimanja u obzir drugih društvenih procesa koji se događaju u Americi, bile bi dovoljno snažan katalizator za buđenje woke kulture, a ona je već pustila svoje korijene u liberalnijim dijelovima te zemlje.

Woke kulturu možemo definirati kao pokret koji se zalaže za društvenu i političku svjesnost, posebno oko pitanja društvene pravde, te koji naglašava svjesnost i aktivizam oko pitanja društvene i političke važnosti, poput rasizma, seksizma i drugih oblika opresije. Iz woke kulture proizlazi i s njom je povezana agenda DEI (Diversity, Equity, Inclusion), a koja predstavlja skup inicijativa i politika čiji je cilj poticanje raznolikosti u različitim okruženjima, eliminiranje diskriminacije i pristranosti te stvaranje inkluzivnih okolina u kojima se pojedinci iz različitih pozadina osjećaju cijenjenima i uključenima. I woke kultura i agenda DEI vidljive su na svakom koraku u Bostonu, najvećem gradu savezne države Massachusetts, u kojem se trenutno nalazim na usavršavanju u sklopu programa razmjene Hubert Humphrey, koji financira američki State Department.

Massachusetts se inače smatra najliberalnijom saveznom državom u Americi, u kojoj se 35 posto stanovništva deklarira kao liberali. Ujedno je prva savezna država koja je ozakonila istospolne brakove i tradicionalno se smatra utvrdom američkih demokrata. Korištenje marihuane u rekreacijske svrhe legalizirano je referendumom iz 2016., četiri godine nakon što su to učinile savezne države Colorado i Washington, a pravo na abortus zajamčeno je državnim ustavom. Život u Bostonu, najvećem gradu ove savezne države, stoga se doista doima kao život u centru woke kulture. Zastave u duginim bojama mogu se vidjeti posvuda, pa i na lokalnim crkvama. Slično vrijedi za natpise koji upozoravaju na potrebu osvješćivanja i poduzimanja mjera protiv klimatskih promjena. Miris marihuane je neizostavan dio iskustva šetnje gradom, a pojedinci različitih rodnih i spolnih orijentacija lako su uočljivi posvuda, slobodno se izražavaju i nemaju se nikakve potrebe skrivati.

12 rodnih identiteta

Politike koje potiču raznolikost, jednakost i uključivost ljudima različitih rasa, etničkih skupina, vjera, sposobnosti, spolova i seksualnih orijentacija vrlo se intenzivno primjenjuju i na Sveučilištu Boston, na kojem se trenutno obrazujem i na kojem istovremeno sudjelujem na provedbi znanstvenog istraživanja. Moj prvi susret s njom dogodio se još dok sam iz Zagreba ispunjavala upitnike kako bih dobila pravo studiranja na sveučilištu i u kojem se tražilo da odredim svoj rodni i seksualni identitet. Pod rodnim identitetom se kao opcija dobije padajući izbornik s ukupno 12 identiteta, a uključuju i neke s kojima sam se prvi put susrela, poput two-spirit identiteta, koji se odnosi na treći rod koji koriste autohtoni narodi Sjeverne Amerike. Slična određenje ponavljaju se u svim administrativnim obrascima i na njima se, čini se, inzistira. Snažno se potiče i upotreba rodno osviještenih zamjenica (ona – njezino, on – njegovo, oni – njihovo) za sve zaposlenike sveučilišta kako bi se potaknula rodna uključivost, a studente se educira kako ih koristiti te kako pristojno i s poštovanjem od drugih doznati koje zamjenice oni koriste.

Na Sveučilištu Boston se na mom programu razmjene trenutno nalazi 11 stipendista iz 10 zemalja, uključujući po jednog kolegu iz Pakistana i Bangladeša muslimanske vjeroispovijesti. U sklopu programa imamo i obaveznu edukaciju namijenjenu razvoju liderskih vještina, koju organizira njihova poslovna škola Questrum, a koja se odvija petkom, kada muslimani prakticiraju za njihovu vjeru posebno važnu molitvu jumu'ah. Nakon što su voditelji programa osvijestili to da se termin predavanja poklapa s terminom molitve, a nisu više bili u mogućnosti promijeniti ga, inzistirali su na tome da kolege muslimanske vjeroispovijesti ne pohađaju nastavu kako bi mogli otići na molitvu u džamiju, iako oni to uopće nisu tražili.

Kultura osobnog rasta

Sama edukacija je do sada pokrila brojne teme vezane za razvoj liderskih vještina, no od svih tema najzastupljenije su one koje se odnose na osvještavanje važnosti raznolikosti, otvorenosti, jednakosti i uključivosti, kako u poslovnom, tako i u osobnom životu. Svaka američka poslovna škola ima svoju jasno definiranu filozofiju života i poslovanja i ona predstavlja okosnicu oko koje se gradi obrazovni program. Na poslovnoj školi Sveučilišta Boston temeljna filozofija je kultura osobnog rasta i razvoja, a dominantno se zasniva na osvješćivanju i promociji važnosti raznolikosti, otvorenosti i empatije kao vještina važnih za vodstvo i poslovni uspjeh. Da čitavo sveučilište, a ne samo njegova poslovna škola, živi tu filozofiju, potvrđuje činjenica da je nedavno za rektoricu izabrana Melissa Gilliam, prva žena i prva Amerikanka afričkog podrijetla na čelu te institucije.

Ono što je, međutim, vrlo važno istaknuti jest to da je woke kultura koju ja doživljavam u Bostonu zapravo liberalni ekstrem na spektru političke i društvene polarizacije koja se događa u Americi. Amerikanci koje sam upoznala otkako živim ovdje i sami kažu da Boston živi u svojevrsnom vrlo progresivnom mjehuru od sapunice. I u pravu su. Jer kako jača progresivni woke pokret, tako jača konzervativni protupokret, a snažan dodatni zamah dobio je izborom Donalda Trumpa za američkog predsjednika. Poništavanje prethodne presude Vrhovnog suda u slučaju Roe protiv Wadea, kojim se prošle godine ukinulo pravo na pobačaj na saveznoj razini, ukidanje rasnih kvota za upise na sveučilišta, postupno dokidanje nekih od prava na besplatne zdravstvene usluge, koja su uvedena po nastupanju pandemije, i zabrana prekrajanja izbornih jedinica u saveznim državama s većim udjelom crnačkog stanovništva kako bi one bolje reprezentirale rasnu strukturu glasača, samo su neke od manifestacija jačanja konzervativizma te su u suštoj suprotnosti s vrlo liberalnom kulturom i politikama koje dominiraju Bostonom.

Politika emocija

Što će biti rezultat te polarizacije, u ovom trenutku, meni kao ekonomistu po struci, teško je procijeniti. Moj kolega i koautor Josip Glaurdić, predstojnik Instituta za političke znanosti Sveučilišta u Luksemburgu s doktoratom američkog Sveučilišta Yale, upozorava me da američko društvo karakterizira isti intenzitet polarizacije kao i mnoga druga zapadna društva. No ono po čemu se Amerika od ostatka zapadnih zemalja izdvaja jest snažna afektivna polarizacija. Ona se odnosi na mjeru u kojoj su politički stavovi i preferencije pojedinaca oblikovani emocionalnim reakcijama i afektivnim odgovorima, umjesto racionalnom analizom politika ili pitanja. Uključuje polarizaciju emocija i osjećaja prema političkim strankama, kandidatima i ideologijama te je karakteriziraju intenzivne emocionalne reakcije, poput neprijateljstva prema onima koji imaju različita politička stajališta te snažnih pozitivnih osjećaja prema onima koji imaju ista politička stajališta. Juriš na zgradu Kongresa u siječnju 2021. može se stoga definirati kao posljedica negativnog emotivnog polarizacijskog naboja, a snažna woke kultura u Bostonu kao posljedica pozitivnog polarizacijskog naboja.

Pravo je pitanje je li tako snažna afektivna polarizacija naznaka raspadanja ili pak prirodnog preslagivanja američkog društva. Jedan moj hrvatski poznanik i poduzetnik koji se obrazovao i koji više od pola života radi u Americi tvrdi da se ta zemlja stalno prirodno i sasvim slobodno preslaguje te baš zbog toga stalno ide naprijed. Po njemu je to bit Amerike, a koju je ponekad teško definirati i objasniti riječima. Američko društvo se prema njegovom viđenju prepušta slobodnim i prirodnim procesima koji sami po sebi izgledaju kaotično, no zasnivaju se na načelu evolucije koja iza sebe ima milijarde godina 'iskustva'. Trenutno američko preslagivanje, koje se očituje u zbilja osjetnoj afektivnoj polarizaciji, stoga ne mora biti u svojoj ukupnosti ni uspješno ni ispravno (što god svakome od nas ta riječ značila), ali može proizvesti neke nove pozitivne sastojke koje će to društvo pogurati korak naprijed. Moram priznati da se nakon tri mjeseca života u ovoj zemlji u potpunosti slažem s njim.

*Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.