Takvo se što rijetko viđa i u uspjelijim kriminalističkim komedijama. Policijski inspektori uhićuju glavnoga državnog inspektora. Kod kuće. Upravo se to dogodilo u Hrvatskoj prošli četvrtak, kada je temeljem USKOK-ova uhidbenog naloga policija privela sada već bivšega glavnog državnog inspektora Državnog inspektorata Andriju Mikulića. Bivšega, jer je Vlada, neovisno o uhićenju, kako se tvrdi, isti dan smijenila njega te još nekoliko čelnih ljudi hrvatskih javnih tvrtki.

Objašnjenje? Vlada na ovaj način promiče nužnu profesionalizaciju i povećanje učinkovitosti, što državi nameću uvjeti za priželjkivano članstvo u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), u koju Hrvatska još nije ušla, a s obzirom na to kakav kadar ima na vodećim položajima ključnih javnih tvrtki, jasno je i zašto nije. HDZ Zagreba, čiji je Mikulić ranije bio predsjednik, odlučio je protiv njega pokrenuti stegovni postupak i zamrznuti mu članstvo do eventualne pravomoćnosti presude. Na nju će se, sudeći po trajanju sličnih sudskih postupaka, stranka načekati ne odluči li se u međuvremenu drukčije. Vlada je prvi put imenovala Mikulića glavnim državnim inspektorom prije više od šest godina, a do tada je bio saborski zastupnik te predsjednik Skupštine Grada Zagreba kada je HDZ bio u koaliciji s političkom opcijom pokojnoga zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

Ništa poljupci, samo divljač

U odnosu na svoju stranačku kolegicu Gabrijelu Žalac, bivšu ministricu regionalnog razvoja i fondova Europske unije u prvom premijerskom mandatu Andreja Plenkovića, koja je na odsluženje zatvorske kazne zbog zloporabe položaja i ovlasti ranije u studenom otišla dijeleći poljupce, Mikulić je prilikom uhićenja djelovao krajnje ozbiljno. Istraga je otkrila da je sa svojim kumom Draganom Krasićem, dojučerašnjim načelnikom Sektora za rudarstvo Uprave za rudarstvo i industriju Ministarstva gospodarstva, dijelio desetine tisuća eura, građevinski materijal i meso, konkretno divljač. Naime u istoj su akciji uhićeni direktori kamenoloma na području Zagorja, kojima su, sumnja se, Mikulić i Krasić obećavali prijeporne dozvole i sprječavali nadzor te sankcije. Mikulić je doktor znanosti iz područja rudarstva, strastveni lovac i očito ljubitelj mesa. Kako će na njega djelovati boravak u Remetincu, znat će se veoma brzo.

Tako je Državni inspektorat – koji se prema referentnom zakonu bavi zaštitom javnog interesa i javnozdravstvenog interesa u provedbi propisa, od trgovine, sigurnosti hrane, poljoprivrede, šumarstva i lovstva, preko ugostiteljskih djelatnosti, građenja i rudarstva, do zaštite na radu, zaštite okoliša i održivoga gospodarenja otpadom – ostao bez svoga dugogodišnjeg prvog čovjeka, a koji je zakonski državni dužnosnik.

Izbori su dovoljno daleko

Inače, glavnoga državnog inspektora imenuje Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog premijera, a mandat mu traje pet godina. Vlada je u srpnju 2024. godine na svojoj sjednici ponovno imenovala Mikulića glavnim državnim inspektorom, a on je tom prigodom, prema medijskom priopćenju same Vlade, zahvalio premijeru na ukazanom povjerenju te istaknuo da je u proteklih pet godina predano radio i zalagao se kako bi Državni inspektorat bio prepoznatljiv kao institucija koja je neovisna, stručna i transparentna u radu i postupanju, ali i da će, s obzirom na učinak, jednako tako i – nastaviti. Kako je nastavio, odlučuje sud.

Glavni je grad Hrvatske na ovaj način ubilježio ranijeg predsjednika svoga predstavničkog tijela koji je privremeno ostao bez slobode. Sada se, naravno, postavlja pitanje kako je u to vrijeme odlučivao o Zagrebu te unutar zagrebačkog HDZ-a. O tome računa moraju povesti njegove stranačke kolegice i kolege koji su u Zagrebu i dalje u oporbi, ali samoj stranci u zemlji sigurno ne ide u prilog uhićenje još jednoga poznatog člana i dužnosnika. Srećom za HDZ, izbori su na svim razinama dovoljno daleko za provjeru mišljenja birača, premda su oni u nizu sredina ponovno glasali za političare povezane s korupcijom. I dok se kadrovska politika hrvatske politike sve jasnije ocrtava kao jedan od gorućih problema upravljanja državom proteklih desetljeća, Hrvatska i Zagreb proteklih desetak dana svjedoče o svim razmjerima odnosa države prema samoj sebi.

Nebriga za državnu imovinu

Državni inspektorat imat će novu čelnu osobu, ali zato grad ostaje do daljnjega bez jednog od svojih simbola, zbog kojeg je također intervenirala policija. Palež Vjesnikova nebodera 17. studenoga, nakon čega je policija Državnom odvjetništvu kazneno prijavila dvojicu osamnaestogodišnjih tinejdžera i predala ih pritvorskom nadzorniku, novi je dokaz u nizu sličnih da se državna imovina prepušta nebrizi i propadanju. Država kao većinski vlasnik zgrade dovela je uništeni objekt do statusa u kojem mu je doslovce presudio upaljač, uz otvaranje niza pitanja na čelu s onim je li riječ isključivo o vandalizmu ili su u pozadini višemilijunski interesi.

Vjesnikov se slučaj tako nadovezao na stanje mnogobrojnih objekata u vlasništvu države diljem zemlje, od javnih ustanova i spomeničke baštine, preko industrijskih i hotelskih kompleksa, do prometne, posebice željezničke infrastrukture. Nekadašnji ponosi hrvatskog društva, gospodarstva i kulture danas su i sami postali spomenicima krajnje nebrige i neznanja kako ih revitalizirati i iskoristiti za razvoj.

Između požara u Vjesnikovu neboderu i Mikulićeva uhićenja privedena je kraju likvidacija zagrebačkoga Brodarskog instituta, a on je na svom vrhuncu, mjerenom desetljećima, djelovao kao primjer izvrsnosti na području tehničkih znanosti, i to u brodogradnji, industriji koja je Hrvatsku u 1980-ima, uz Japan i Južnu Koreju, dovela na sam svjetski vrh. Institut je pred formalnim gašenjem, a njegove iznimno vrijedne nekretnine u Novom Zagrebu čeka sudbina slična onoj koju je doživio Vjesnik. Na ovaj se način Hrvatska lišava godinama građene infrastrukture i u njoj akumuliranih znanja, sve više nalikujući zemlji koja više primarno ne ovisi o vlastitim odlikama i mogućnostima, već – kao u oglasu o 'teti iz Njemačke' – čeka novac Europske unije.

Kakav upravljački kadar imamo?

Da se zemlja ne nalazi na jednom od najatraktivnijih mjesta za turizam u Europi, odnosno da se proračun dobrim dijelom ne puni zahvaljujući položajnoj renti i turističkim uslugama, Hrvatska bi bila još niže na ljestvicama uspješnosti članica Unije, u koju je, također signifikantno, ušla posljednja. Naravno, zbog politike. A istu tu politiku mnogobrojni pojedinci – i na vlasti, i pri vlasti, i u oporbi – također doživljavaju kao položajnu rentu. Ukratko, ako si u politici, idealno kao dio vladajućih, ali ne odveć eksponiran, moći ćeš barem neko vrijeme raditi ono za što pravosuđe trenutačno procesuira bivšega glavnog državnog odvjetnika. Kada on i još nekoliko direktora javnih tvrtki u samo jednoj odluci Vlade ostanu bez svojih položaja, nameće se pitanje dosadašnje kadrovske politike koja je rezultirala takvom odlukom.

U politici, kao i u bilo kojoj drugoj djelatnosti, ključ je uspjeha ili neuspjeha kakvoća upravljačkog kadra koja podrazumijeva jasnu selekciju temeljem sposobnosti, profesionalno i učinkovito obnašanje dužnosti te sustavnu provjeru rada. U demokracijama je taj kadar prethodno na dispoziciji birača te mu oni na izborima periodično obnavljaju ili uskraćuju svoje povjerenje.

Kad god se u Hrvatskoj dogodilo uhićenje nekog političara ili političarke, neovisno o njihovoj stranačkoj pripadnosti, i neovisno na kojoj razini vlasti ili na od vlasti imenovanom položaju, javnost je uvijek dobivala odgovor da institucije rade svoj posao, bez obzira na to o kome je riječ. Plenkovićeva vlada već treći mandat zaredom uživa neprijeporno povjerenje birača, potvrđeno na izborima 2016., 2020. i 2024. godine, te nakon mjeseci u kojima su Hrvatsku počeli opterećivati sve rašireniji izljevi netolerancije, zbog kojih je opasno skliznula prema relativiziranju vlastitih ustavnih vrednota, očito treba žurno ustaliti kurs zemlje prema tim vrednotama.

Među njima je i vladavina prava, čije je jamčenje bilo preduvjet za svojedobno hrvatsko članstvo u Europskoj uniji, a čija su sredstva sada jedan od najvažnijih generatora standarda hrvatskih građana. No ta sredstva neće biti dovoljna bude li se zemlja prepustila lošim kadrovima na bitnim mjestima, devastaciji prostora od kojega živi te zanemarivanju stjecanja i primjene znanja od prvih školskih dana do instituta kakav je bio Brodarski institut. Mikulića, kao i Vjesnikov neboder, i dalje će se pratiti u crnoj kronici, ali najteži će problem biti počne li se država prema samoj sebi nepovratno odnositi bez sluha za vlastite vrijednosti i javni interes. Par stotina tisuća eura mita, građevinski materijal i meso – govore štošta.